Prije investitora na Velikoj plaži – potrebna nam je država
Velika plaža u Ulcinju je najvrjedniji prostorni resurs crnogorskog turizma. Trinaest kilometara netaknute pješčane obale, jedinstvene na Jadranu, i dalje čeka svoju pravu valorizaciju.
Umjesto da bude primjer strateškog razvoja, ova lokacija godinama služi kao poligon za eksperimente, neizvjesne planove i ad hoc dogovore sa investitorima. I u ranijem periodu pojavljivali su se investitori sa svojim idejama za Veliku plažu i izgleda da su svi oni imali viziju osim države.
A da je Crna Gora ozbiljna i odgovorna država, situacija bi izgledala sasvim drugačije.
1. Država bi imala viziju prije investitora
Ozbiljna država ne čeka da viziju razvoja iznese investitor. Ona sama definiše pravila igre kroz transparentan i stručan master plan i prostorna dokumenta koja poštuju prirodne vrijednosti, lokalnu kulturu i interese zajednice. Na osnovu takvog plana bi se birali partneri, a ne obrnuto.
2. Turizam niskog uticaja, visoke vrijednosti
Velika plaža nije mjesto za apartmanizaciju i masovni turizam. Model valorizacije bi trebalo da bude zasnovan na eko-turizmu, glampingu, manjim hotelima, edukativnim centrima, biciklističkim stazama i pješačkim zonama. Inspiraciju bismo tražili u primjerima kao što su Kostarika, Portugal, sjeverna Španija.
3. Lokalna zajednica kao ravnopravan partner
U središtu svakog planiranja bila bi opština Ulcinj i njeni stanovnici. Oni bi imali prioritet u poslovnim prilikama, pristup podsticajima za razvoj malih biznisa i predstavnike u tijelima koja nadgledaju razvoj.
4. Investitori kao gosti, ne vlasnici prostora
U ozbiljnom modelu, investitori se uklapaju u ambijent, a ne nameću svoju logiku profita. Nema zatvorenih resorta, nema privatizacije obale, nema gradnje veće od 3 sprata. Država kroz razvojnu agenciju ili holding zadržava nadzor i dugoročnu korist.
5. Velika plaža kao pilot državnog prestiža
Ova lokacija ima potencijal da postane simbol održivog razvoja u regionu. Umjesto toga, imamo dvije decenije lutanja, neizrađenih planova i propuštenih prilika. Vrijeme je da Crna Gora konačno pokaže da zna šta hoće.
6. Apartmanizacija: bolest crnogorskog turizma
Umjesto da ulaže u kvalitetne hotelske kapacitete, Crna Gora se posljednjih godina pretvorila u destinaciju gdje se turizam svodi na prodaju kvadrata. Investitori grade stanove pod maskom turističkih objekata, koji se potom djelimično izdaju (kondo hoteli), a u stvarnosti služe kao sredstva za brz povrat investicije i spekulaciju na tržištu nekretnina.
Taj model ne stvara radna mjesta, ne doprinosi lokalnoj ekonomiji u mjeri u kojoj bi doprinosio hotelski smještaj i vodi u potpunu degradaciju prostora. U mjestima kao što su Budva, Bečići i Tivat, apartmani su zamijenili hotele, a turisti sada sve ćešće zaobilaze te lokacije u potrazi za autentičnošću i uslugom.
Ako Crna Gora dozvoli da se i Velika plaža pretvori u niz apartmanskih kompleksa, izgubiće posljednju šansu da napravi iskorak ka turizmu nove generacije.
Velika plaža može biti crnogorski odgovor na svjetske trendove u održivom turizmu. Ali samo ako postoje državne institucije koje planiraju dugoročno, poštuju prostor i daju prioritet javnom interesu nad privatnim.
Sve drugo vodi nas pravo u još jedan promašaj.
