Ima li spasa za crnogorski sjever? Kako zaustaviti demografski slom i stvoriti novu ekonomsku logiku razvoja?
Sjever Crne Gore suočava se sa drastičnom depopulacijom i gubitkom funkcionalne privrede. Nacrt Prostornog plana do 2040. godine ukazuje na urgentnu potrebu za strateškim zaokretom: ulaganjima u ljudski kapital, saobraćajnu povezanost, poreske olakšice i novu viziju lokalnog razvoja.
Sjever Crne Gore već decenijama polako, ali uporno nestaje. Nema dramatičnog trenutka, nema spektakularnih slika – samo konstantan odlazak, pad broja stanovnika i gubitak funkcije. Prema Nacrtu Prostornog plana Crne Gore do 2040. godine, depopulacija tog regiona više nije demografski trend, već sistemska kriza koja pogađa gotovo sve njegove opštine. Od Pljevalja, preko Bijelog Polja i Mojkovca, do Šavnika i Plužina, brojke pokazuju zabrinjavajuće smanjenje populacije – ne samo u ukupnom broju, već i u vitalnosti, mladosti, radnoj snazi.
Plan ukazuje da je sjever izgubio oko 30% stanovništva od 1981. godine, a projekcije za naredne decenije ne donose preokret. Sjeverni region do 2040. imaće manje stanovnika nego danas, uz posebno izražen pad u ruralnim opštinama i planinskim predjelima. Podaci ukazuju na snažan pritisak migracija prema Podgorici i obali, naročito među mlađom populacijom, dok prirodni priraštaj ostaje u minusu. Opštine poput Šavnika, Plužina i Andrijevice suočavaju se sa egzistencijalnim pitanjem: kako opstati kad nema ljudi?
U ovom kontekstu, Prostorni plan pokušava ponuditi odgovore kroz set razvojnih i demografskih mjera koje bi trebalo da zaustave negativne procese. Predlažu se ulaganja u saobraćajnu povezanost – naročito kroz nastavak autoputa Bar–Boljare i nove brze saobraćajnice ka Bijelom Polju, Beranama i Pljevljima – kao i poreske olakšice za investitore koji ulažu na sjeveru. Plan predviđa i subvencionisane stambene kredite za mlade porodice, razvoj lokalne infrastrukture, osnivanje obrazovnih i zdravstvenih centara, te snažnu promociju eko i kulturnog turizma. Ideja je jasna: stvoriti uslove da mladi ljudi vide sjever kao opciju za život i rad, a ne kao region iz kojeg se bježi.
Međutim, suštinski problem nije u nedostatku planova, već u sposobnosti njihove realizacije. Sjever je u prethodnim decenijama često bio tema političkih deklaracija, ali rijetko prioritet ozbiljne razvojne politike. Industrije koje su nekada bile okosnica lokalnih ekonomija više ne postoje, a nove – poput zelene energije, digitalnih servisa ili agroindustrije – još uvijek nemaju dovoljan institucionalni oslonac da bi postale održive. Bez radikalne promjene u pristupu, bez fiskalne decentralizacije, investiranja u ljudski kapital i aktivnog prisustva države, teško je zamisliti obrt.
Važno je naglasiti da ovo nije samo regionalni problem. Depopulacija sjevera nosi i nacionalne posljedice: smanjenje tržišta, pad fiskalnih prihoda, povećanje pritiska na javne servise u urbanim centrima i konačno – gubitak ravnoteže u prostornom i ekonomskom razvoju države. Prostorni plan prepoznaje da bez balansiranog rasta nema ni funkcionalne Crne Gore. Ukoliko trećina teritorije ostane bez ljudi, saobraćaja, institucija i ekonomije – biće teško govoriti o jednakim šansama i ravnomjernom razvoju.
Zato, umjesto da sjever tretiramo kao prostor odakle se odlazi, vrijeme je da ga posmatramo kao priliku. Priliku da testiramo političku ozbiljnost, ekonomsku inovaciju i institucionalnu sposobnost. Prostorni plan do 2040. je jasan: ili ćemo sjever oživjeti – ili ćemo ga trajno izgubiti.
