Bogati ne mogu pronaći dovoljno ljudi koji će upravljati njihovim novcem. Evo zašto
Porodične kancelarije (family offices) bilježe ubrzan rast jer ultrabogati traže personalizovane usluge za upravljanje svojim bogatstvom. Ipak, suočavaju se s ozbiljnim problemom – teško pronalaze menadžere za novac.
Prema podacima konsultantske kuće Deloitte, do septembra prošle godine u svijetu je postojalo 8.030 porodičnih kancelarija koje su upravljale imovinom vrijednom 3,1 trilion dolara. Do 2030. godine, očekuje se da će ih biti 10.720, s ukupnim sredstvima od 5,4 triliona dolara.
Ali, prema analizi McKinseyja iz februara, industriju do 2034. godine čeka ozbiljan nedostatak od oko 100.000 savjetnika, ukoliko se ne poveća produktivnost postojećih stručnjaka.
Izvještaj RBC-a i Campden Wealth-a iz prošlog septembra ukazuje da mnoge porodične kancelarije u Sjevernoj Americi imaju velike probleme pri zapošljavanju i zadržavanju kadrova. Isto važi i za Evropu.
U Aziji, naročito u rastućim centrima bogatstva poput Singapura, porodične kancelarije sve češće pribjegavaju automatizaciji i outsourcingu zbog nedostatka radne snage.
Takođe, suočavaju se s konkurencijom – banke, investicioni fondovi i hedž fondovi bore se za isti kadar.
Nije samo problem u nedostatku kadrova, već i u selektivnosti.
Povjerenje važnije od CV-a
Porodične kancelarije su često više fokusirane na povjerenje nego na kompetencije.
„Zašto je gazda dao računovođi novac? Zato što imaju doživotni odnos“, kaže Tobias Prestel, direktor kompanije koja organizuje globalne forume za porodične kancelarije.
„Ako imate 500 miliona dolara, kome dajete ključ svega? To nije laka odluka“, objašnjava on.
Reto Jauch iz firme SZ&J kaže da neke porodice toliko insistiraju na povjerenju da to može štetiti samom poslu.
„Porodice žele čovjeka od povjerenja, koji će biti i CFO i CIO – desna ruka za sve. A to je zaista teško pronaći“, dodaje Iris Xu iz singapurske kompanije Jenga.
Bogati plaćaju više – za „faktor povjerenja“
I pored izazova, bogati su spremni da plate visoke iznose za prave ljude. Plate za izvršne asistente u porodičnim kancelarijama idu i do 190.000 dolara godišnje, a bonusi, co-investmenti i udio u dobiti postaju sve češći.
Prema izvještaju Campden Wealth-a i HSBC-a, evropske porodične kancelarije povećavaju kompenzacione pakete kako bi zadržale i privukle kvalitetan kadar.
Zašto mladi izbjegavaju porodične kancelarije?
Mlađi profesionalci često ih vide kao „penzionerski posao“ – bez jasne strukture, napredovanja i transparentnih pravila.
„Unutar korporacije, sve je zamjenjivo, pa čak i direktor. U porodičnoj kancelariji – porodica je centar. I stalna je“, objašnjava Jauch.
Zbog neizvjesnosti i velikog oslanjanja na lične odnose, mnogi mladi radije biraju standardnu karijeru.
Jedan advokat iz Singapura, pod pseudonimom Džon, odbio je ponudu da postane glavni pravni savjetnik jedne porodične kancelarije:
„Možda se slažete s tim čovjekom, a možda ne. Ali ako vas jedna osoba može otpustiti preko noći, to je previše rizika.“
Dodaje i da ga je zabrinjavala potencijalna netransparentnost oko napredovanja i plate.
Jauch ističe da rad u porodičnoj kancelariji ima smisla samo ako želite da budete dio nečeg dugoročnog, bez očekivanja formalnog napredovanja:
„Napredak u takvom okruženju više je u kvalitetu i sadržaju posla nego u titulama.“
