Švedska: Socijalistički raj prepun milijardera
Piše: Ruchir Sharma, Financial Times
Svake godine analiziram Forbesove liste bogatih kako bih identifikovao zemlje u kojima bogatstvo milijardera rapidno raste u odnosu na BDP, koncentrisano je u porodičnim imperijama ili dolazi iz “loših” industrija poznatijih po korupciji nego po produktivnosti. Polazim od pretpostavke da su najekstremniji slučajevi ujedno i najpodložniji antikapitalističkim pobunama.
Ove godine svi alarmi upućuju na Švedsku. Iako je mnogi progresivci i dalje vide kao socijalistički raj, u Švedskoj je bogatstvo milijardera poraslo za četiri procentna poena, dostigavši čak 31 odsto BDP-a – što je i najveći rast i najviši nivo među 20 velikih ekonomija koje analiziram.
Švedska ima 45 milijardera – oko 1,5 puta više po glavi stanovnika nego Sjedinjene Američke Države, koje se često opisuju kao savremena verzija “pozlaćenog doba”. Najbogatiji Amerikanac u istoriji bio je Džon D. Rokfeler oko 1910. godine, kada je njegovo bogatstvo činilo preko 1,5 odsto američkog BDP-a. Danas nijedan Amerikanac nije ni blizu tog nivoa. Danas je zemlja Rokfelera zapravo Švedska – sa sedam magnata čije bogatstvo kao udio BDP-a premašuje Rokfelerov vrhunac.
Funkcionalna ekonomija stvara “uravnoteženu” klasu milijardera, sa više “dobrog” bogatstva iz sektora poput tehnologije i proizvodnje, nego “lošeg” iz oblasti nekretnina i sirovina. Ne znači da su nekretnine i sirovine po sebi loše – ali one manje doprinose produktivnosti i uživaju niži ugled u društvu, za razliku od, recimo, automobilske industrije ili softverskih kompanija.
U Švedskoj, broj “loših” milijardera je dvostruko veći od “dobrih”. Iako se zemlja profilisala kao rasadnik tehnoloških preduzetnika, samo troje njih se našlo na Forbesovoj listi. Udio “dobrog” bogatstva iznosi svega 12 odsto, što je treći najniži rezultat među deset razvijenih zemalja koje sam analizirao.
Švedska je počela da podstiče stvaranje bogatstva nakon neuspjeha poslijeratnog eksperimenta sa neograničenim državnim intervencionizmom. Visoki porezi su tjerali slavne ličnosti i industrijalce iz zemlje, uz gubitke koji su višestruko nadmašivali prihode od tih poreza. Finansijske krize ranih 1990-ih natjerale su Švedsku da preispita svoju predanost socijalizmu.
Švedska nije ukinula besplatno obrazovanje i zdravstvo koje se finansiraju visokim porezima na dohodak, ali je značajno srezala socijalnu državu i ukinula ili smanjila poreze na bogatstvo, nasljedstvo, korporacije i nekretnine.
Do sredine 2000-ih, superbogati više nisu napuštali zemlju. Danas – oni je dominiraju. Skoro 70 odsto milijarderskog bogatstva u Švedskoj dolazi iz nasljedstva, što je treći najviši nivo u mojoj analizi, odmah iza Francuske i Njemačke.
Švedska nije jedina velika socijalna država u kojoj je došlo do eksplozije milijarderskog bogatstva – i Francuska je zabilježila sličan trend – ali svaka od njih ima specifične neravnoteže. U Švedskoj su to izvitopereni poreski sistem i jeftin novac. Kapital se oporezuje znatno manje nego zarade, a u nekim slučajevima čak i regresivno. Godišnja taksa na vlasništvo doma ograničena je na ispod 1.000 dolara – veliki poklon za bogate. Takođe, Švedska već godinama održava kamatne stope znatno ispod evropskog prosjeka, što podiže cijene imovine i olakšava bogatima da pozajmljuju novac kako bi zaradili još više.
U nedavnim izborima, politički bijes bio je usmjeren više na imigraciju i kriminal, a ne na nejednakost. Mnoge vodeće poslovne porodice poznatije su po filantropiji nego po razmetanju bogatstvom, što vjerovatno doprinosi tome da za sada izbjegavaju političke napade. Ali kompozitni rezultat Švedske na osnovu tri analizirana kriterijuma milijarderskog bogatstva je najgori od svih 20 zemalja koje pratim – i to nije dobar znak.
Počeo sam s ovom analizom 2010. godine, kada je eksplozija “loših” milijardera u Indiji izazvala reakciju protiv stvaranja bogatstva koja je bila dovoljna da zakoči cjelokupnu poslovnu aktivnost. U narednoj deceniji, loši rezultati po ovom pitanju najavljivali su pobune širom svijeta – uključujući Čile prije masovnih protesta 2019. i Francusku prije “oporezujmo bogate” protesta 2023. godine. U Parizu su demonstracije direktno ciljale najbogatije pojedince po imenu i prezimenu.
Ove klasne pobune mogu da se rasplamsaju kao šumski požari, podložne političkim vjetrovima. Kako je švedski ekonomista Johan Norberg opisao svoju zemlju – ovo je nacija “ekstrema”, sklona tome da ignoriše goruće probleme “dok ne postanu preveliki da bi se negirali, a onda svi odjednom promijene mišljenje”. Svaka zdrava ekonomija mora podsticati stvaranje bogatstva, posebno u najproduktivnijim sektorima, ali ravnoteža je ključna. Previše bogatstva na vrhu, koncentrisano u rukama “pogrešnih” milijardera, zemlju stavlja u rizik od političkih udara i preokreta. Švedska je danas plodno tlo za takvu vrstu nemira.
