Kako je propao Otvoreni Balkan: Politički PR projekat koji je nestao bez traga
Kada su lideri Srbije, Albanije i Sjeverne Makedonije lansirali inicijativu Otvoreni Balkan, obećavali su novu eru regionalne saradnje. Najavljivan kao „Mini Šengen“, projekat je imao za cilj da stvori jedinstveno tržište rada i olakša kretanje ljudi, roba, usluga i kapitala između zemalja Zapadnog Balkana.
U toj euforiji, pokušavali su „ugurati“ i Crnu Goru, kao i BiH, ali bez uspjeha. Glavni promoteri Otvorenog balkana u Crnoj Gori bili su tadašnji premijer Dritan Abazović i aktuelni šef parlamenta Andrija Mandić. Danas, svega nekoliko godina kasnije, o Otvorenom Balkanu gotovo da više niko i ne govori. Projekat je de facto zamro – bez rezultata, bez efekata i bez političke volje da se održi u životu.
Od pompeznih najava do turobne stvarnosti
Na papiru, Otvoreni Balkan je trebalo da ponudi građanima tri zemlje – Srbije, Sjeverne Makedonije i Albanije – mogućnost da bez administrativnih barijera rade i žive unutar te mini-unije. Prošle godine, 1. marta, i zvanično je otvoreno zajedničko tržište rada. Međutim, podaci govore sasvim suprotno – od tada pa do kraja novembra, u Srbiji su odobrena svega 285 zahtjeva za slobodan pristup tržištu rada, od čega 282 iz Sjeverne Makedonije i samo tri iz Albanije.
Poređenja radi, u istom periodu, Nacionalna služba za zapošljavanje Srbije izdala je više od 5.000 radnih dozvola – najviše radnicima iz Šri Lanke, Nepala i Pakistana. Građani iz regiona i dalje biraju klasične procedure, jer ni socijalno ni zdravstveno osiguranje kroz Otvoreni Balkan nije sistemski riješeno. Ideja jedinstvenog tržišta rada – jednostavno nije zaživjela.
EU integracije gurnule Otvoreni Balkan u zaborav
Kako se entuzijazam prema proširenju Evropske unije ponovo budi, tako i politička podrška Otvorenom Balkanu rapidno blijedi.
„Priča se vraća na Zajedničko regionalno tržište i EU plan razvoja. Jasno je da je regionalna saradnja sada viđena kao dio integracija, a ne zamjena za njih“, izjavila je Dragana Đurica iz Evropskog pokreta u Srbiji.
Ovo potvrđuje i strah koji je od početka pratio ovu inicijativu – da će biti zamjena za stvarni evropski put. Taj strah, očigledno, više nije bez osnova.
CEFTA: Tiha alternativa sa stvarnim rezultatima
Za razliku od Otvorenog Balkana, CEFTA sporazum – iako često u sjeni političkih inicijativa – donosi konkretne rezultate. Trgovinska razmjena među zemljama regiona je od 2007. do danas više nego udvostručena. Ukinuti su roming troškovi, a nedavno i tzv. „bankarski roming“ zahvaljujući pristupu SEPA sistemu za plaćanja.
Međutim, i CEFTA se suočava sa problemima. Ne postoje mehanizmi prinude da se poštuju potpisani sporazumi, što otvara prostor za necarinske barijere i politička blokiranja. Protokoli koji bi olakšali međuregionalnu mobilnost još čekaju ratifikaciju – u Srbiji, na primjer, ni dogovor o geopolitičkom blokiranju još nije stupio na snagu.
Lekcija za budućnost
Otvoreni Balkan je bio marketinški atraktivna, ali loše osmišljena inicijativa. Bez pravne snage, bez jasnog institucionalnog okvira i bez ozbiljne političke volje – srušio se pod težinom sopstvenih obećanja.
Sada, kada se geopolitička pažnja vraća ka EU integracijama i konkretnim ekonomskim procesima poput CEFTA i Zajedničkog regionalnog tržišta, Otvoreni Balkan ostaje primjer kako regionalne inicijative ne mogu opstati bez duboke, sveobuhvatne i iskrene saradnje.
Za Crnu Goru, koja je sve vrijeme držala distancu, ova epizoda je dodatni podsjetnik da je jedina ozbiljna platforma za integraciju – evropska. Sve ostalo je privremeni PR balon.
