Ormuski moreuz pod prijetnjom: Zatvaranje ključa za svjetsku naftu moglo bi izazvati energetski haos
Prijeti li svijetu nova naftna kriza? Ormuski moreuz – usko grlo globalne trgovine energentima – ponovo je u centru geopolitičke drame, usljed eskalacije tenzija između Irana i Izraela.
Ormuski moreuz, smješten između Omana i Irana, povezuje Persijski zaliv s Omanskim zalivom i Arabijskim morem. Američka Uprava za energetske informacije (EIA) smatra ga „najvažnijom tačkom zagušenja“ u svjetskom prometu nafte.
Na najužem dijelu širok svega 33 kilometra, dok je plovni put za brodove tek dva kilometra u oba smjera – čineći ga izuzetno rizičnim.
Kroz ovaj prolaz dnevno prođe oko 20 miliona barela nafte, kondenzata i goriva, koje proizvode članice OPEK-a poput Saudijske Arabije, UAE, Kuvajta i Iraka, a koje se potom distribuiraju širom svijeta. Katar, veliki izvoznik tečnog prirodnog gasa (LNG), takođe zavisi od ovog prolaza.
Porast bezbjednosnih rizika
Aktuelni sukob između Irana i Izraela dodatno je pojačao zabrinutost za bezbjednost moreuza. Iako za sada nije bilo direktnih napada na komercijalne brodove, primjetan je porast elektronskog ometanja GPS signala u regionu, što otežava navigaciju i povećava rizik za brodove.
Zbog toga su brodarske kompanije pojačale mjere bezbjednosti, a neke su čak otkazale planirane prolaze kroz ovaj region, prenosi AP. Cijene transporta nafte sa Bliskog istoka već su porasle – prema podacima Baltičke berze, troškovi prevoza ka Istočnoj Aziji su skočili za gotovo 20% u tri dana, a ka Istočnoj Africi više od 40%.
Azijska tržišta – najranjivija
Prema procjenama EIA, 82% nafte koja prolazi kroz Ormuski moreuz završava u Aziji, uglavnom u Kini, Indiji, Japanu i Južnoj Koreji – koje bi bile najteže pogođene bilo kakvim prekidom u snabdijevanju.
Iran je u prošlosti prijetio zatvaranjem moreuza, ali analitičari upozoravaju da bi takav potez mogao biti kontraproduktivan.
Prvo, takva akcija bi vjerovatno izazvala vojnu reakciju SAD-a, čija Peta flota patrolira u regionu. Drugo, Iran bi zatvaranjem sam sebi otežao izvoz nafte – naročito prema Kini, svom glavnom kupcu. Ekonomisti JP Morgan ističu da bi zatvaranje bilo štetno za same Irance jer „njihova ekonomija u velikoj mjeri zavisi od slobodnog protoka nafte tim putem“.
Postoje li alternative?
Zalivske zemlje, svjesne rizika, već godinama ulažu u alternativne rute. Saudijska Arabija koristi Istočno-zapadni naftovod kapaciteta 5 miliona barela dnevno, dok UAE imaju naftovod koji njihova kopnena naftna polja povezuje s lukom Fudžajra na Omanskom zalivu.
EIA procjenjuje da bi u slučaju blokade moreuza, alternativne rute mogle pokriti svega 2,6 miliona barela dnevno – što je nedovoljno za kompenzaciju i moglo bi izazvati ozbiljan energetski šok.
Naslovna fotografija: Shaah Shahidh, Unsplash
