Gdje u Evropi porodice najbolje žive: Švajcarska uvjerljivo prva, gdje je Balkan?
Nova analiza otkriva velike razlike među evropskim zemljama kada je riječ o prosječnim porodičnim prihodima – ali i o tome koliki dio zarade se zadržava nakon poreza i doprinosa. Na vrhu liste dominira Švajcarska, čije porodice godišnje zarade preko 208.000 eura i uspiju da zadrže čak 178.000. S druge strane, u zemljama regiona – poput Slovenije i Hrvatske – slika je znatno drugačija: slovenačka domaćinstva prosječno zadrže svega 38.200 eura od ukupnih 55.500, dok hrvatske porodice od bruto zarade od 40.000 eura uzmu kući 29.500, što ih svrstava na samo dno ljestvice. Crnogorske porodice nijesu uključene u analizu, ali podaci iz susjedstva jasno ukazuju koliko fiskalna opterećenja oblikuju stvarni kvalitet života širom kontinenta
Kad govorimo o bogatstvu porodica u Evropi, često se fokusiramo na to kolike su prosječne zarade. Ali sve više se pokazuje da visina plate nije ključna – bitno je koliko od te zarade ostane nakon što se plate porezi i doprinosi. A upravo to poređenje donosi novo istraživanje koje rangira 30 evropskih zemalja prema bruto i neto prihodima porodica sa dvije zarade i dvoje djece.
Najbolje su prošle porodice u Švajcarskoj – u 2024. su zarađivale nevjerovatnih 208.755 eura bruto godišnje, a nakon svih poreza i doprinosa im je ostajalo čak 178.553 eura. To znači da su zadržavale 86% svoje zarade, što ih stavlja među vrh Evrope po finansijskoj efikasnosti. Osim visokih plata, Švajcarci imaju i snažnu podršku države kroz olakšice za djecu, subvencionisano čuvanje i poreske olakšice.
Zanimljiv je i primjer Holandije – iako nijesu među najvećim evropskim ekonomijama, holandske porodice zarađuju prosječno 131.563 eura bruto i uspijevaju da zadrže 77% toga, što ih stavlja ispred Njemačke, Francuske i Italije.
S druge strane, slika u Istočnoj Evropi je mnogo sumornija. U Rumuniji, na primjer, prosječan porodični prihod je nešto više od 40.000 eura, ali nakon poreza ostaje samo oko 26.700 eura – dakle, samo dvije trećine. Litvanija je u sličnoj situaciji. Problem nije samo u nižim platama, već i u sistemu – porezi su jednaki za sve (tzv. ravni porez), a socijalna davanja nedovoljna da ublaže teret niskih primanja.
To vodi do paradoksa: u pojedinim istočnoevropskim zemljama, najsiromašniji zapravo plaćaju proporcionalno najviše, a zauzvrat dobijaju najmanje. Umjesto da smanjuje razlike, porezni sistem ih često produbljuje.
U suštini, ovaj pregled pokazuje da visoka plata ne znači mnogo ako vam država uzme previše – a još manje znači ako živite u zemlji koja vam zauzvrat ne nudi kvalitetnu podršku. Zato, kada sljedeći put pričamo o tome gdje se najbolje živi u Evropi, možda treba da gledamo malo dublje – ne samo koliko zarađujemo, već koliko možemo da zadržimo i kako taj novac utiče na kvalitet života.
Pogledajte grafiku koju je objavio Visual Capitalist:
