Jak euro dodatno pritiska crnogorsku ekonomiju: Uvoz sve veći, izvoz pada, a država bez monetarnih alata
Crnogorska ekonomija sve više osjeća posljedice jačanja eura, koji je od početka godine ojačao više od 13% u odnosu na dolar. Uvoz nastavlja da raste, izvoz pada, a pokrivenost uvoza izvozom pala je na svega 14,2%. Budući da Crna Gora koristi euro unilateralno, bez pristupa monetarnim instrumentima, jačanje zajedničke valute dodatno produbljuje spoljnotrgovinski deficit i ograničava ekonomske manevre.
Crna Gora se suočava sa sve izraženijim spoljnotrgovinskim disbalansom, a dodatni udar stiže sa međunarodnog valutnog tržišta – euro, valuta koju Crna Gora koristi bez formalnog članstva u eurozoni, dostigao je najjači nivo u posljednjih šest godina. Kako se cijena eura penje, tako raste i račun za uvoz – a izvoz, ionako slab, tone još dublje.
Prema posljednjim podacima Monstata, ukupna spoljnotrgovinska robna razmjena Crne Gore u periodu januar–maj 2025. godine iznosila je 1,9 milijardi eura, što je rast od 4,1% u odnosu na isti period prošle godine. Međutim, struktura razmjene i dalje otkriva duboko ukorijenjen problem: izvoz je iznosio tek 237,1 milion eura (pad od 5,8%), dok je uvoz iznosio čak 1,67 milijardi eura (rast od 5,7%). Pokrivenost uvoza izvozom pala je sa ionako skromnih 15,9% na samo 14,2%.
Euro jača, a Crna Gora trpi
Na globalnom planu, euro je ove godine ojačao za više od 13% u odnosu na američki dolar, a otkako je Donald Tramp preuzeo funkciju predsjednika SAD-a u januaru, zajednička evropska valuta je ojačala čak 15%. Iako to za Eurozonu može značiti veće povjerenje investitora, za zemlje koje euro koriste unilateralno – poput Crne Gore – efekti su dvosjekli mač.
Uvozna roba, koja se mahom plaća u eurima, sada je skuplja u realnim uslovima jer Crna Gora nema sopstvenu valutu, niti monetarne instrumente da amortizuje udare iz spoljnog sektora. U isto vrijeme, konkurentnost crnogorskog izvoza dodatno slabi – kako u odnosu na tržišta izvan Eurozone, tako i unutar nje, jer nema fleksibilnosti da prilagodi kurs i stimuliše izvoz.
Strukturna ranjivost – sistemski problem
Analiza strukture razmjene dodatno potvrđuje zavisnost od uvoza i slabu izvoznu osnovu. Najviše se izvoze mineralna goriva i maziva – prvenstveno električna energija – dok je uvoz predvođen mašinama i transportnim uređajima, posebno drumskim vozilima. Drugim riječima, Crna Gora izvozi sirovinu i struju, a uvozi skupu tehniku i automobile.
Najveći izvozni partneri su i dalje regionalne ekonomije: Srbija (61,3 mil. eura), Švajcarska (25,6 mil.) i BiH (22,8 mil.), dok najviše uvozimo iz Srbije (280,9 mil.), Kine (212,1 mil.) i Njemačke (171,9 mil.). Najveća razmjena ostvaruje se sa zemljama CEFTA-e i EU, što dodatno pojačava efekat rasta eura.
Bez alata u ekonomskom boks meču
Crna Gora je u specifičnoj situaciji jer koristi euro bez formalnog pristupa monetarnoj uniji. To znači da ne može da kreira sopstvenu monetarnu politiku, ne može da manipuliše kamatnim stopama, nema centralnu banku sa punim ovlašćenjima – i što je najvažnije – ne može da devalvira valutu kako bi pomogla izvozu.
U trenutku kada euro jača, a trgovinski deficit raste, Crna Gora nema ni instrumente ni buffer zone koje bi druge države imale u sličnim situacijama. Umjesto toga, jedina preostala opcija jeste strukturna reforma ekonomske politike, snažnija industrijska i izvozna orijentacija i – dugoročno gledano – jačanje pregovaračkih pozicija za ulazak u punopravno članstvo u EU i eurozonu.
Crna Gora ulazi u drugu polovinu 2025. sa rastućim deficitom, sve slabijom pokrivenošću uvoza izvozom i bez ikakvog monetarnog oružja u rukama. U takvom kontekstu, jačanje eura – koje je na prvi pogled znak stabilnosti – postaje tiha prijetnja ekonomiji koja sve više zavisi od spoljnog kapitala, uvoza i sezonske potrošnje. Ako se ovaj trend ne preokrene, zemlja bi mogla ući u zonu trajne trgovinske neravnoteže s ozbiljnim posljedicama po fiskalnu i ekonomsku stabilnost.
