Može li Crna Gora dobiti svoj Marasi? Pogled u luksuzni egipatski rizort i potencijalnu viziju za naše primorje
Piše: Rajko Milić
Dok se svjetski investitori utrkuju u potrazi za rijetkim, netaknutim djelovima Mediterana, jedan projekat u Egiptu nudi jasnu viziju šta Crna Gora može dobiti ukoliko stvori uslove za strateški razvoj. Riječ je o Marasiju – spektakularnom luksuznom rizortu na sjevernoj obali Egipta, koji gradi kompanija Eagle Hills, u vlasništvu investitora Mohameda Alabara.
Pozivom crnogorskim novinarima da posjete Marasi, Alabar je dao više nego jasan signal: Crna Gora je sljedeća destinacija u njegovim planovima. Iako još bez javno objelodanjenih detalja, izvjesno je da se vode intenzivni pregovori sa Vladom Crne Gore, a kao moguća lokacija sve se češće pominje Buljarica – jedno od posljednjih većih netaknutih priobalnih područja. Sami Alabar još ne potvrđuje planove konkretno za Buljaricu, ali ih i ne isključuje – uz još jedan projekat na sjeveru zemlje. O tome šta nam je investitor iz Dubaija koji je posljednjih mjeseci u centru pažnje crnogorske javnosti, više čitajte ovdje.
Marasi: Vizija koja je transformisala egipatsku obalu
Na prvi pogled, Marasi djeluje kao razglednica – 6,5 miliona kvadratnih metara luksuza, sa marinom koja ima 267 vezova, deset hotela, vilama, golf terenima, školama, sportskim centrima i infrastrukturom svjetske klase. Projekat je pokrenut 2007. godine, a planirano je da bude završen do 2030. godine.
Međutim, ono što Marasi izdvaja od klasičnih luksuznih resorta jeste model razvoja: integracija sa lokalnom zajednicom, održivost i dugoročni društveni uticaj.
“Otvorili smo više od 500 preduzeća u saradnji s lokalnim stanovništvom, a trenutno za nas radi oko 20.000 ljudi. Marasi nije samo turizam, to je ekonomski motor čitavog regiona”, kaže Mustafa El Kadi, direktor razvoja u Eagle Hillsu.
U obližnjem selu Sidi Abdel Rahman prihodi su utrostručeni, dok je lokalni aerodrom El Alamein, nekada bez letova, danas povezan sa Dubaiem, Saudijskom Arabijom i drugim destinacijama. Samo iz Marasija, državi Egipat je uplaćeno više od 600 miliona egipatskih funti poreza.
Vodi se pažnja o svim detaljima – čak je i telekomunikacioni stub kamufliran u palmu
Jedan od najupečatljivijih detalja koji svjedoči o filozofiji perfekcionizma u Marasiju primijetili smo tokom vožnje kroz rizort – telekomunikacioni stubovi maskirani u palme. Na prvi pogled, riječ je o običnim palmama, identičnim onima koje krase ulice i vrtove ljetovališta. No, pažljivijim posmatranjem otkriva se da je riječ o vještačkim stubovima sa instaliranim uređajima za mobilnu i internet mrežu, čije su metalne konstrukcije pažljivo obložene i dekorisane tako da imitiraju prirodno deblo, dok su vrhovi ukrašeni vještačkim palmama koje savršeno oponašaju krošnju.
Ova gotovo filmska estetska intervencija pokazuje do koje mjere su investitori i arhitekte vodili računa o svakom aspektu vizuelnog identiteta rizorta. Cilj nije bio samo da se obezbijedi jaka infrastruktura i savremene komunikacione veze, već da i ti tehnički elementi budu potpuno uklopljeni u pejzaž, bez narušavanja ambijentalne harmonije.
U Marasiju, ništa nije slučajno – ni cvijet u vrtu, ni raspored stolova u restoranu, ni, očigledno, stub za repetitor. Estetika ovdje ne poznaje kompromis, a maskirane palme su savršen primjer spoja tehnologije i dizajna koji doprinosi osjećaju luksuza, diskretnosti i skladnosti prostora.
Da li Crna Gora može dobiti svoj Marasi?
Odgovor je: može – ali pod uslovima koji uključuju političku volju, jasno regulisane imovinske odnose i strateški pristup. Lokacija koja najviše podsjeća na Marasi u pogledu potencijala jeste Buljarica, plaža između Petrovca i Bara, koja se prostire na oko 2,5 kilometra i gotovo netaknuta je u građevinskom smislu.
Buljarica je već bila “na radaru” velikih investitora – od Izraelaca do kontroverznih regionalnih biznismena – ali je svaki pokušaj razvoja ostao zaglavljen u komplikovanoj vlasničkoj strukturi. Nagađalo se da su upravo pregovori oko Buljarice, u kojoj srpska crkva ima značajan imovinski udio, bili jedna od tačaka sporenja zbog kojih je, na kraju, pala prethodna državna vlast.
Ipak, potencijal je nesporan. Ako se uspije riješiti imovinsko-pravni haos, Buljarica bi mogla postati crnogorski odgovor na projekte poput Marasija, Porto Montenegra ili Luštice – ali sa drugačijom, inkluzivnijom filozofijom razvoja.
“Ne možete samo graditi zgrade. Morate misliti o ljudima, djeci, školama, svakom cvijetu u vrtu. Samo tada projekat ima dušu i šansu za uspjeh”, poručuje sami Alabar.
Investicija ili prekretnica
Alabar ne investira nasumično. Tamo gdje dođe Eagle Hills, dolaze i drugi. Tako je bilo u Egiptu, tako je i u Srbiji, Letoniji, Albaniji.
Njegov dolazak u Crnu Goru, ukoliko bude ispraćen strateškom političkom i administrativnom spremnošću – koje u prethodnim godinama i nije bilo dovoljno i jasno – može postati prekretnica za budućnost crnogorskog turizma – ne samo po prihodima, već i po društvenom modelu razvoja.
Crna Gora je pred izazovom: da li će Buljarica ostati potencijal koji izmiče decenijama ili će se pretvoriti u primjer održivog luksuza i pametne investicije – poput Marasija?
Autor je direktor, glavni urednik i novinar portala Investitor.me
