‘Više ne žele rulju’: Zašto se Evropa sve jače buni protiv masovnog turizma?

Dok protestanti izlaze na ulice širom Španije, prekidaju svadbu milijardera u Veneciji i uzrokuju zatvaranje Luvra zbog pobune zaposlenih, Noel Džozefides sve to posmatra sa jednom mišlju: “Rekao sam vam.”

„Mogao sam vam ovo reći prije deset godina. I jesam. Rekao sam: ‘Ovo će izmaći kontroli,’“ podsjeća Džozefides, dugogodišnji predsjednik britanskog turoperatora Sunvil i bivši čelnik udruženja ABTA i AITO. On je decenijama upozoravao na ono što danas Evropa proživljava – potpuni kolaps zbog overtourisma.

Njegova vizija „savršene oluje“ bila je jasna: ekspanzija jeftinih avio-kompanija i procvat Airbnba i sličnih platformi stvorili su prevelik kapacitet za putovanja, oborili cijene i otvorili eru masovnog budžet turizma. Ono što je izgledalo kao demokratizacija putovanja, pretvorilo se u haos koji razara lokalne zajednice.

U Barseloni se stanovnici prisjećaju pandemije kao jedinog trenutka kada su Las Ramblas bile tihe i prohodne. Danas kažu da je centar grada „nepodnošljiv“, cijene nekretnina eksplodirale, a lokalci masovno istjerani iz svojih domova zbog kratkoročnih najma.

Venecija, vječni simbol turističkog pritiska, danas je grad u kojem se i sami stanovnici osjećaju kao stranci. „Kao losos protiv struje,“ opisuje muzičar Ornello, dok biciklom pokušava izbjeći rijeke turista. Stanovništvo lagune palo je ispod 50 hiljada, a većina je starija od 70 godina.

Ciklus je svuda isti: prvo destinacija postane tajna lokacija za bogatije turiste, zatim niskobudžetne avio-kompanije dolaze u talasima, cijene padaju, Airbnbi se šire, a lokalno stanovništvo biva potisnuto. Gradovi od Palme do Napulja pokušavaju da ograniče broj posjeta, zabrane Airbnbe u centru ili nametnu takse – ali pritisak ne popušta.

Pitanje koje sve češće odzvanja u evropskim prijestonicama glasi: Ko zapravo ima pravo da putuje – i pod kojim uslovima?