Cijene automobila u Evropi: Gdje su najskuplji, a gdje najjeftiniji
Poređenje cijena automobila širom Evrope složen je zadatak. Naizgled logično fokusiranje na jedan ili nekoliko konkretnih modela može dati pogrešnu sliku – jer cijene vozila ne zavise samo od proizvođača, već i od poreske politike, tržišnih navika i nivoa kupovne moći u svakoj zemlji.
Eurostatov indeks nivoa cijena za “ličnu transportnu opremu” pokazuje kako se cijene automobila, motocikala i bicikala razlikuju između država. U prosjeku, vrijednost 100 označava prosjek Evropske unije, a svaka zemlja se mjeri u odnosu na taj prag.
Turska najskuplja u Evropi, Danska predvodi unutar EU
Turska je ubjedljivo najskuplja zemlja za kupovinu automobila i drugih ličnih vozila među 36 evropskih država – cijene su čak 36,4% više od prosjeka EU. To znači da bi vozilo koje u EU košta 100 eura u Turskoj koštalo 136,4 eura. Ipak, ovaj jaz je nešto manji nego 2021. godine, kada je iznosio 47,1%.
U okviru same Evropske unije, Danska je najskuplja, s cijenama 19,1% iznad prosjeka EU.
„Direktno oporezivanje automobila (PDV i takse prilikom kupovine) značajno se razlikuje između članica EU. Danska je ekstreman primjer visokih poreza, što objašnjava njen visoki indeks cijena“, objašnjava Georg Strasser, istraživač Evropske centralne banke (ECB).
Od ostalih zemalja sa visokim cijenama izdvajaju se Island (18,1%), Holandija (14,3%), Irska (10,3%) i Švajcarska (10,2%).
Sjeverna Makedonija i Slovačka najjeftinije
Na drugom kraju ljestvice, Sjeverna Makedonija i Slovačka su najpovoljnije zemlje za kupovinu vozila. Ako je prosjek EU 100, isti automobili tamo koštaju 87,7 i 88,6 eura – što znači da su 12,3% i 11,4% jeftiniji od evropskog prosjeka.
Među zemljama sa nižim cijenama su i Slovenija (8,7%), Kipar (8,6%), Češka (8,4%), Norveška (8,3%), Latvija (7,5%), te Crna Gora i Poljska (7,2%), gdje su automobili barem 7% jeftiniji od prosjeka EU.
Od četiri najveće ekonomije Evropske unije, Španija ima najniže cijene vozila – 3,8% ispod prosjeka EU.
Njemačka je blago iznad prosjeka (0,4%), dok su Francuska i Italija gotovo identične prosjeku, sa cijenama 0,2% i 0,3% nižim.
Zašto su razlike tolike?
Strasser objašnjava da je glavni razlog kombinacija oporezivanja i tzv. “pricing-to-market” strategije, kojom proizvođači prilagođavaju cijene svakom tržištu.
„Razlike u preferencijama potrošača, brendovima, karakteristikama modela i nivou dohotka stvaraju prostor da proizvođači formiraju različite cijene po državama“, kaže on.
Takva praksa funkcioniše sve dok je prekogranična prodaja automobila (arbitraža) ograničena. U praksi, kupovina automobila u inostranstvu i prilagođavanje različitim specifikacijama modela dovoljno su komplikovani da održe razlike u cijenama čak i unutar EU.
Uticaj poreza i tipa pogona
Strasser dodaje da porezi dodatno komplikuju poređenje cijena, jer mnoge zemlje primjenjuju različite stope zavisno od karakteristika vozila – posebno kada su u pitanju električni automobili.
„Zemlja koja visoko oporezuje konvencionalne automobile, a istovremeno oslobađa električne od poreza, može na prosječnom nivou izgledati kao ‘skupa’, iako indeks ne odražava tu razliku u strukturi tržišta“, pojašnjava.
Podaci OECD-a o cijenama automobila prije i poslije oporezivanja pokazuju da sama stopa PDV-a nije dovoljna da objasni razlike – već ključnu ulogu imaju i druge dažbine, lokalne takse i tzv. bonus-malus sistemi, koji stimulišu ekološki prihvatljivije modele.
Evropsko tržište automobila pokazuje da nije sve u cijeni modela – već u kombinaciji poreza, tržišne moći, preferencija i spremnosti da se plati.
Za potrošače koji razmišljaju o kupovini automobila u inostranstvu, vrijedi dobro proučiti ukupne troškove – od carina i registracije do poreza i opreme – jer „jeftiniji auto“ u drugoj zemlji često nije i stvarno jeftiniji.