Spajanja ponovo u modi: Zašto investitori više ne vjeruju „transformativnim“ preuzimanjima
Spajanja i preuzimanja ponovo su u modi — naročito sada kada države više ne pokazuju otpor kao ranije. A zašto se uopšte kompanije odlučuju na spajanja?
Zvanično, cilj je uvijek isti: jačanje konkurencije (dobro za javnost), smanjenje operativnih troškova (dobro za akcionare) i – „transformacija“ poslovanja (što obično niko ne zna precizno da objasni).
Skeptici, međutim, smatraju da su pravi motivi često drugačiji: banke i advokati ubiraju milionske naknade, a rukovodioci bonuse i moć u većim kompanijama – jer što je firma veća, to su i njihove plate veće.
Akademska istraživanja potvrđuju da značajan dio spajanja zapravo uništava vrijednost za akcionare firme koja preuzima drugu. Dakle, cinicima se ne treba lako suprotstavljati.
Kada „transformacija“ donese – milijarde gubitaka
Primjera neuspješnih spajanja ne manjka. Njemački Bayer je, kupovinom Monsanta, naslijedio i milijarde dolara gubitaka zbog tužbi povezanih s herbicidom „Roundup“.
Slična je bila i reakcija tržišta kada je Kimberly-Clark objavio da kupuje proizvođača Tylenola – akcije su pale, jer su investitori prepoznali rizik od ponavljanja Bayerovog scenarija.
U energetici, Chart Industries – kompanija koja posluje u sektoru vodonika, LNG-a i kriogenike – gotovo je udvostručila veličinu kupovinom proizvođača opreme za transport zraka. Iako je transakcija predstavljena kao „transformativna“, tržište je reagovalo suprotno: cijena akcije je prepolovljena. Kritičari su ocijenili da je Chart platio previše za firmu niže vrijednosti i previše se zadužio. Akcija se nikada nije vratila na pređašnji nivo – sve dok je nije pokušao preuzeti još veći igrač, sa „novom vizijom transformacije“.
Tri svježa slučaja iz energetskog sektora
SABESP – spajanje s mjerom
Brazilski vodovodni gigant SABESP, koji je nedavno privatizovan, 25. oktobra je kupio 70% udjela u kompaniji EMAE.
Nova akvizicija uključuje akumulacije i hidroelektrane koje se lako uklapaju u postojeći sistem SABESP-a i povećavaju energetsku nezavisnost.
Nije bilo potrebe za dodatnim zaduživanjem, vrijednost ulaganja povećava imovinu za manje od 2%, a akcije su porasle 3%.
Ni traga od „velikih riječi“ – samo racionalna, profitabilna investicija u biznis koji kompanija razumije.
American Water Works – „transformacija“ bez efekta
Američki AWK je 27. oktobra objavio spajanje sa Essential Utilities, firmom koja je i sama rezultat prethodnog spajanja gasnih i vodovodnih preduzeća.
Nova kompanija bi imala 90% poslovanja u sektoru vode i 10% u gasu, pri čemu će gasni dio najvjerovatnije biti prodat.
Iako je menadžment govorio o „transformativnom poslu“, analitičari nijesu bili impresionirani. Cijena akcije pala je 6% – tržište je poručilo: dva velika regulisana sistema koja se spajaju teško mogu donijeti revoluciju, jer regulator lako „oduzme“ uštede koje spajanje stvori.
Cox ABG – rizik u ime promjene
Najzanimljiviji slučaj dolazi iz Španije. Cox ABG, infrastrukturna grupa sa globalnim ulaganjima u obnovljive izvore i vodne projekte, 1. avgusta je najavila kupovinu meksičkih operacija Iberdrole.
Ovim preuzimanjem kompanija gotovo utrostručuje imovinu i EBITDA – ali se pritom iz španske firme sa „vodnom budućnošću“ pretvara u pretežno meksičku elektroenergetsku kompaniju.
Iako rukovodioci posjeduju više od polovine akcija, što isključuje motive lične koristi, tržište je reagovalo padom cijene od 2%.
Razlog? Rizik. Akvizicija se finansira 80% dugom, a gotovo sva imovina sada zavisi od jedne države i jednog sektora.
Više opreza, manje euforije
Spajanja koja nijesu transformativna donose manje rizika, ali i manji pomak u performansama.
S druge strane, spajanja koja se predstavljaju kao „transformativna“ rijetko zaista donesu vrijednost akcionarima – posebno ako zanemaruju percepciju tržišnog rizika.
Drugim riječima: veće nije nužno bolje.
A ako ste investitor, svaki put kada čujete riječ „transformativno“, uzmite je – s dozom rezerve.
