Lukoilova međunarodna imovina na prodaju: Ko su potencijalni kupci i koliko vrijedi biznis?
U oktobru 2025. godine Sjedinjene Države i Velika Britanija proširile su sankcije protiv ruskog energetskog sektora. Te mjere su obuhvatile Lukoil, drugog po veličini ruskog proizvođača nafte, i njegove podružnice. Sankcije su zamrzle pristup međunarodnim finansijskim tržištima i omogućile su samo ograničene transakcije uz odobrenje U.S. Office of Foreign Assets Control (OFAC).
Lukoil je nekoliko dana kasnije saopštio da će pod pritiskom sankcija prodati sve svoje inostrane poslove i da je već započeo razmatranje ponuda.
Lukoil ima kompaniju i u Crnoj Gori, mrežu 10 benzinskih pumpi širom zemlje. Ruska kompanija je na crnogorsko tržište ušla 2008. godine, kupovinom biznisa šest benzinskih pumpi tadašnjeg Rokšped Petrola, za ukupno 26,5 miliona eura.
Prodaja pod lupom SAD
Sada se prodaja međunarodnog biznisa Lukoila odvija na osnovu wind‑down licence OFAC‑a (Kancelarija za kontrolu strane imovine pri Ministarstvu finansija SAD), a kompanija je najavila da će, bude li potrebno, tražiti produženje licence kako bi obezbijedila nesmetan rad svojih prekomorskih operacija.
Ukoliko do prodaje dođe, sredstva od transakcije moraće da budu položena na escrow račune i kupac će morati potpuno da raskine sve veze sa Lukoilom kako ne bi bio obuhvaćen američkim sankcijama.
Šta obuhvata Lukoilova globalna imovina?
Lukoilovi strani poslovi su nerijetko organizovani u zasebnu holding kompaniju (Lukoil International BV) i procjenjuju se na oko 22 milijarde dolara. Prema podacima sa internog bilansa, holding ima oko 18,8 milijardi USD u dugotrajnoj imovini i 3,2 milijarde USD gotovine, a nema dugova. Ove aktivnosti obuhvataju oko 0,5 miliona barela nafte dnevno, što je približno 0,5 % svjetske proizvodnje.
Lukoilova međunarodna imovina spada među najrasprostranjenije u globalnoj energetici, što objašnjava zašto za nju vlada ogroman interes velikih svjetskih kompanija. U upstream segmentu, kompanija posjeduje udjele u nekim od najznačajnijih nalazišta nafte i gasa: od gigantske Zapadne Kurne-2 i Bloka 10 u Iraku, preko udjela u ogromnim gasnim projektima poput Ghasha (UAE), pa do ključnih polja u Kazahstanu, među kojima su Karachaganak i Tengiz. Pored Centralne Azije, Lukoil je snažno prisutan u Azerbejdžanu, Uzbekistanu, ali i u Africi i Latinskoj Americi, kroz projekte u Nigeriji, Gani, Kongu i Meksiku. Irak i Kazahstan čine osnovu trenutne proizvodnje, dok afrički dubokovodni projekti predstavljaju investicije visokog potencijala.
Downstream dio portfelja jednako je impresivan. Lukoil kontroliše tri velike rafinerijske pozicije – Burgas u Bugarskoj, Petrotel u Rumuniji i udio u rafineriji Zeeland u Holandiji, koje zajedno pokrivaju ogromne regionalne kapacitete prerade. Na maloprodajnom nivou, kompanija upravlja sa stotinama benzinskih stanica: 430 u Finskoj, oko 200 u SAD, te mrežom u Moldaviji. Uz to posjeduje terminale, skladišta i učestvuje u snabdijevanju rafinerija širom Evrope, što joj daje snažnu logističku i tržišnu poziciju.
Sve zajedno, ovaj portfelj čini Lukoil jednog od najprisutnijih ruskih energetskih igrača van granica države, sa vrijednostima i lokacijama koje su u vrhu interesovanja globalnih investitora – posebno sada, kada politički pritisci ubrzavaju prodaju praktično cijelog međunarodnog poslovanja.
Procjena vrijednosti i ponude
Prema podacima koje je Reuters dobio od izvora i koje potvrđuju analitičari Ecofin‑a, cijeli paket Lukoilove prekomorske imovine vrijedi oko 22 milijarde USD. Lukoil preferira da proda sve prekomorske operacije kao jedan paket, ali se spekuliše da bi se prodaja mogla odvijati u dvije faze: finansijski investitor bi kupio cijeli paket, a zatim preprodao pojedine dijelove strateškim kupcima
Mogući scenariji
Prodaja „u paketu“ – Lukoil preferira da u jednom koraku proda sve inostrane poslove finansijskom investitoru (poput Carlyle‑a ili IHC‑a) koji bi potom prodao specifične projekte strateškim partnerima. Ta strategija omogućava brzu tranzakciju, ali nosi rizik jer potencijalni investitor mora obezbijediti ogromnu likvidnost i potom koordinirati preprodaju.
Djelimična prodaja – Kompanije poput Chevrona, Exxona, Shell‑a ili KazMunayGasa radije bi kupile samo one udjele koji se uklapaju u njihovu postojeću mrežu. Takav pristup je regulatorno manje rizičan, ali zahtijeva da OFAC odobri više zasebnih transakcija do 13. decembra 2025.
Propast pregovora – Ako Lukoil ne uspije da postigne zadovoljavajuću cijenu ili da dobije odobrenja, postoji mogućnost da država domaćin preuzme imovinu. Sofija i Kišinjev već su zaprijetili da će nacionalizovati Lukoilove rafinerije i pumpne mreže ukoliko kompanija ne obezbijedi stabilno snabdijevanje.
Šta ova prodaja znači za Crnu Goru i region?
Lukoil drži maloprodajnu mrežu i terminale u Crnoj Gori i zapošljava veliki broj lokalnih radnika.
Ako kompaniju preuzme velika međunarodna grupa, najvjerovatnije će se zadržati kontinuitet poslovanja zbog visokog kvaliteta infrastrukture. Znatno veći izazov predstavlja moguća nacionalizacija imovine u susjednim zemljama.
Nacionalizacija bugarske rafinerije Burgas, preko koje se snabdijeva veliki dio regiona, mogla bi uticati na cijene derivata u Crnoj Gori. Pored toga, eventualni ulazak kompanije poput Chevrona ili Shell‑a mogao bi donijeti nove investicione projekte na Balkanu, jer te firme često ulažu u modernizaciju logistike i rafinerija.
Jedna od najvećih transakcija u deceniji
Prodaja Lukoilovih međunarodnih poslova spada u najveće transakcije u energetskoj industriji u posljednjoj deceniji. Sankcije su stvorile pritisak koji tjera kompaniju da proda poslove vrijedne oko 22 milijarde USD, među kojima su naftna polja u Iraku i Kazahstanu, rafinerije u Bugarskoj i Rumuniji i maloprodajne mreže u Evropi i SAD.
Među kupcima prednjače američki privatni kapital (Carlyle) i veliki naftni konglomerati (Chevron, Exxon, ADNOC), dok regionalne kompanije (KazMunayGas, SOCAR/Cengiz) žele da preuzmu imovinu koja im donosi strateške prednosti.
Ishod pregovora zavisiće od odluka OFAC‑a, spremnosti kupaca da prihvate politički rizik i mogućnosti Lukoila da zaključi posao prije isteka licence 13. decembra 2025.
