Nafta protiv rijetkih metala: Šta će oblikovati budućnost globalne ekonomije?
Nafta je oblikovala protekli vijek, ali rijetki metali mogli bi odrediti naredni. Kako se ekonomije elektrifikuju, a vještačka inteligencija prodire u svaki sloj industrije, kontrola nad kritičnim sirovinama postaje novo izvorište globalne moći.
Nafta je tokom većeg dijela 20. vijeka bila kičma svjetske ekonomije. Pokretala je fabrike, saobraćaj i trgovinu, i presudno uticala na to koje su zemlje bogatile, a koje ostajale zavisne. Kontrola tokova sirove nafte često se pretvarala u uticaj nad inflacijom, industrijskom proizvodnjom, pa čak i ishodima ratova.
Taj uticaj nije nestao. Cijene nafte i dalje mogu uzdrmati ekonomije: nagli skok brzo se preliva u inflaciju, komplikuje odluke centralnih banaka i opterećuje javne finansije. Energetska bezbjednost ostaje stalna briga vlada, posebno u periodima geopolitičkih tenzija.
Ipak, temelji globalne moći se mijenjaju. Kako se ekonomije elektrifikuju i digitalne tehnologije šire kroz cijele lance proizvodnje, u fokus dolazi drugačija vrsta resursa.
„Bliski istok ima naftu. Kina ima rijetke metale“, rekao je Deng Xiaoping još osamdesetih. Danas ta rečenica zvuči gotovo proročki.
Od „crnog zlata“ do strateških metala
Uloga nafte daleko je od završene. Globalna potrošnja i dalje premašuje 100 miliona barela dnevno, a većina prognoza ukazuje da će potražnja ostati snažna i tokom 2030-ih, iako energetska tranzicija napreduje neujednačeno.
Naftna tržišta su izgrađena za obim i fleksibilnost: sirova nafta se transportuje okeanima, skladišti u strateškim rezervama i trguje preko dubokih, likvidnih berzi. Kada dođe do poremećaja u snabdijevanju, sistem se obično prilagodi – ponekad bolno, ali često brzo.
Rijetki zemni elementi imaju sasvim drugačiju poziciju. Oni se ne sagorijevaju za energiju niti se njima trguje u masovnim dnevnim količinama. Umjesto toga, „ugrađeni“ su duboko u tehnologije koje nose elektrifikaciju, automatizaciju i digitalnu infrastrukturu.
Permanentni magneti od rijetkih metala ključni su za elektromotore u električnim vozilima, vjetroturbine, robotiku, vazduhoplovstvo i naprednu vojnu opremu. Sve su važniji i za data-centre i infrastrukturu povezanu s AI-jem.
Ekonomija magneta ubrzava
Na konferenciji Rare Earth Mines, Magnets & Motors u Torontu, u oktobru 2025, analitičar za robe iz Bank of America Lawson Winder iznio je razmjere promjene.
Podaci banke ukazuju da bi globalna potražnja za neodimijumskim magnetima mogla rasti oko 9% godišnje (CAGR) do 2035. godine. Električna putnička vozila mogla bi generisati rast od oko 11% godišnje, dok bi robotika mogla skočiti i do 29%.
U SAD-u su projekcije još strmije: potražnja za magnetima mogla bi porasti pet puta do 2035, što je oko 18% godišnjeg rasta. U Evropi se očekuje oko 2,5 puta veća potražnja u istom periodu.
Za poređenje, globalni rast potražnje za naftom u istom horizontu procjenjuje se na znatno ispod 1% godišnje.
Potražnja daleko ispred ponude
Dok potražnja za rijetkim metalima snažno raste, Evropa gotovo da nema domaće kapacitete za rudarstvo i preradu. Očekuje se trajni manjak, s deficitima koji se produbljuju kako potražnja raste s već visokog nivoa.
China učestvuje sa oko 90% u proizvodnji oksida rijetkih metala poput neodimijuma i praseodimijuma, gotovo u potpunosti dominira teškim rijetkim metalima (disprozijum, terbijum), i drži oko 89% ukupne proizvodnje rijetkih magneta.
Kada je riječ o preradi, procjene pokazuju da Kina kontroliše oko 87% globalnih kapaciteta za pretvaranje rude u separisane proizvode koje industrija može koristiti. Drži i oko 49% svjetskih rezervi oksida rijetkih metala, uz približno 69% globalne proizvodnje neseparisanog materijala.
Zato rijetki metali stvaraju strukturnu ranjivost. Ovo nije klasično robno tržište, već proizvodni sistem u kojem su razmjera, znanje i vertikalna integracija važniji od same geologije. Pravo usko grlo nalazi se u preradi, rafinaciji i proizvodnji magneta – fazama koje su tehnički složene, ekološki zahtjevne i kapitalno intenzivne.
Kineske izvozne kontrole uvedene u aprilu 2025. to su učinile očiglednim: licence i prijave krajnje namjene sada su obavezne za više srednjih i teških rijetkih metala.
„Fizički AI“ vraća materijale u centar
Za Jordija Visssera iz 22V Research-a, rijetki metali su dio šire priče o izgradnji „fizičkog AI-ja“. AI nije samo softver i data-centri; on podrazumijeva robote, senzore, motore, baterije i energetske sisteme.
Ta tranzicija zahtijeva rijetke metale za permanentne magnete u robotskim aktuatorima i EV motorima, litijum i napredne baterijske materijale za prenosive AI sisteme i skladištenje energije, kao i prerađene materijale poput rafinisanog grafita i kobalta – gdje Zapad gotovo da nema kapacitete.
Ključni problem je vrijeme: čak i dok SAD i Evropa ubrzano grade AI infrastrukturu, ostaju strukturno zavisne od kineskih kapaciteta prerade. To je strateška ranjivost koju nije moguće zatvoriti tempom kojim tehnologija napreduje.
Kontrola uskih grla
Uprkos globalnoj trci ka dekarbonizaciji, nafta ostaje nezamjenjiva – njena cijena i dalje oblikuje inflaciona očekivanja i trgovinske bilanse. Ali u industrijskoj eri automatizacije, elektrifikacije i AI-ja, rijetki metali sve češće određuju šta se može izgraditi – i ko to može izgraditi.
Ovo otvara ogromne prilike za proizvođače, ali i ozbiljne izazove za vlade i industriju koje nastoje da obezbijede lance snabdijevanja. Dominacija više ne znači kontrolu nad gorivom, već nad uskim grlima.
Nafta pokreće sadašnjost. Rijetki metali sve više odlučuju ko gradi budućnost.
