Kvadrat u Podgorici skočio 145 odsto: Da li je sada zaista teže kupiti stan nego 2006?
Stanovi u Podgorici danas su nominalno više nego duplo skuplji nego 2006. godine, ali odnos cijene kvadrata i prosječne plate pokazuje drugačiju sliku. Ipak, kada se u računicu uključe oglasne cijene i realni troškovi života, kupovina stana za prosječnog građanina i dalje ostaje jedan od najvećih finansijskih izazova.
Da li su stanovi u Podgorici danas stvarno skuplji nego 2006. godine?
Na prvi pogled, odgovor djeluje očigledno: jesu.
Godine 2006. prosječna cijena kvadrata stana u novogradnji u Podgorici, prema MONSTAT-u, iznosila je 868 eura. Najnoviji zvanični podatak, objavljen 2026. godine za 2025, pokazuje da je prosječna cijena kvadrata u novogradnji u Podgorici dostigla 2.127 eura.
Dakle, nominalno gledano, kvadrat je porastao za oko 145%.
Ali cijena kvadrata sama po sebi ne govori cijelu priču.
Da bismo razumjeli koliko je stan zaista bio dostupan građanima, moramo ga uporediti sa prosječnom platom. Jer nije isto kada kvadrat košta 868 eura uz platu od 282 eura, i kada kvadrat košta 2.127 eura uz platu od 1.027 eura.
Prema podacima MONSTAT-a, prosječna neto zarada u Crnoj Gori 2006. godine iznosila je 282 eura, dok je u Podgorici bila 314 eura. U martu 2026. prosječna neto zarada u Crnoj Gori iznosila je 1.027 eura.
Ako uzmemo stan od 60 kvadrata, 2006. godine takav stan bi, po zvaničnoj prosječnoj cijeni novogradnje u Podgorici, koštao:
60 × 868 € = 52.080 €
Ako tu cijenu uporedimo sa tadašnjom prosječnom neto zaradom u Crnoj Gori, dolazimo do podatka da je za takav stan bilo potrebno oko 185 prosječnih plata.
Ako računamo prosječnu platu baš u Podgorici, koja je tada bila veća od državnog prosjeka, bilo je potrebno oko 166 prosječnih plata.
Danas, ako koristimo najnoviji zvanični MONSTAT podatak od 2.127 €/m², stan od 60 kvadrata košta:
60 × 2.127 € = 127.620 €
Kada se ta cijena uporedi sa prosječnom neto zaradom od 1.027 eura, dolazimo do toga da je za isti takav stan potrebno oko 124 prosječne plate.
Na osnovu zvanične statistike, zaključak bi bio prilično zanimljiv: iako je kvadrat danas mnogo skuplji, odnos cijene stana i prosječne plate izgleda povoljnije nego 2006. godine.
Drugim riječima, zvanična računica kaže da je 2006. za stan od 60 kvadrata bilo potrebno između 166 i 185 prosječnih plata, dok je danas potrebno oko 124 prosječne plate.
Međutim, tu dolazimo do važnog pitanja.
Da li zvanična prosječna cijena zaista odražava ono što građani vide kada krenu da traže stan?
Tu slika postaje drugačija.
MONSTAT-ova cijena odnosi se na stanove u novogradnji koji su prvi put prodati i zasniva se na zaključenim kupoprodajnim ugovorima. To nije isto što i oglasna cijena koju kupac vidi na tržištu.
A oglasne cijene su danas značajno više.
Prema podacima sa tržišta nekretnina, aktuelne oglasne cijene stanova u Podgorici često se kreću znatno iznad zvaničnog prosjeka. Estitor, na osnovu aktivnih oglasa, prikazuje prosječnu cijenu stana u Podgorici od oko 2.649 €/m². Pojedini izvori navode da se prosjek kreće oko 2.350 €/m², dok se na traženijim lokacijama, poput City kvarta, Central Pointa i sličnih zona, cijene često penju i preko 3.000 €/m².
Ako za današnju računicu ne uzmemo zvaničnih 2.127 €/m², nego oglasni prosjek od 2.649 €/m², stan od 60 kvadrata košta:
60 × 2.649 € = 158.940 €
Kada se ta cijena uporedi sa prosječnom neto platom od 1.027 eura, dolazimo do oko 155 prosječnih plata.
I to već značajno mijenja zaključak.
Po zvaničnoj statistici, danas je stan osjetno dostupniji nego 2006. godine. Ali po oglasnim cijenama, današnja dostupnost stana se približava nivou iz 2006. godine, posebno ako za 2006. koristimo prosječnu platu u Podgorici.
Zato je najpoštenije reći ovako:
Zvanična statistika pokazuje da je odnos cijene stana i prosječne plate danas bolji nego 2006. godine. Međutim, kada se u računicu uključe aktuelne oglasne cijene, razlika se značajno smanjuje, a kupovina stana u Podgorici za prosječnog građanina ostaje izuzetno teško dostižna.
Postoji još jedan važan detalj.
Prosječna plata nije plata većine građana. Ona je statistički prosjek, koji mogu podići visoke zarade određenog dijela zaposlenih. Veliki broj ljudi prima manje od prosječne plate, pa je za njih realna dostupnost stana još slabija.
Takođe, računica “broj prosječnih plata za stan” podrazumijeva da neko cijelu platu odvaja samo za kupovinu stana. U stvarnom životu to nije moguće. Ljudi od plate plaćaju hranu, račune, prevoz, djecu, kiriju, kredite i svakodnevne troškove.
Zato podatak od 124, 155 ili 185 plata ne znači da neko za toliko mjeseci može realno kupiti stan. To je samo mjera odnosa između cijene nekretnine i zarade.
U praksi, kupovina stana zavisi od mnogo faktora: visine učešća za kredit, kamatnih stopa, roka otplate, stabilnosti zaposlenja, porodičnih prihoda, troškova života i toga da li domaćinstvo ima jednu ili dvije plate.
I upravo tu leži razlog zbog kojeg mnogi građani imaju osjećaj da je stan danas udaljeniji nego što zvanična statistika sugeriše.
Na papiru, prosječna plata je porasla više nego cijena kvadrata. Ali u svakodnevnom životu, rast cijena hrane, usluga, kirija, kredita i osnovnih troškova smanjuje stvarnu sposobnost ljudi da štede za stan.
Zbog toga ova tema nije samo pitanje cijene kvadrata. Ovo je pitanje životnog standarda, kreditne sposobnosti, urbanog razvoja i toga da li prosječan građanin može da planira sigurnu budućnost u gradu u kojem živi i radi.
Podgorica je danas skuplja, urbanija i tržišno mnogo aktivnija nego 2006. godine. Plate su značajno veće. Ali je i osjećaj pritiska veći, jer su stanovi postali ne samo mjesto stanovanja, već i investiciona roba, zaštita kapitala i predmet tržišne spekulacije.
Zato se na pitanje “da li je danas teže kupiti stan nego 2006?” ne može odgovoriti samo jednom rečenicom.
Ako gledamo zvaničnu statistiku — odnos plate i cijene stana je povoljniji danas.
Ako gledamo oglasne cijene i realan životni osjećaj građana — stan je i dalje veoma teško dostižan, a za mnoge možda i teže nego što statistika pokazuje.
Najtačniji zaključak je:
Stanovi u Podgorici jesu mnogo skuplji nego 2006. godine. Plate su takođe značajno porasle. Ali jaz između zvanične statistike i tržišne realnosti pokazuje zašto građani i dalje osjećaju da je kupovina stana jedan od najvećih finansijskih izazova današnjice.
