Crna Gora ne može do elitnog turizma sa starim hotelima: „Nije cilj više kreveta, već veća vrijednost”

Zastarjela hotelska infrastruktura postaje jedno od glavnih ograničenja za rast prihoda u crnogorskom turizmu, jer savremeni gosti više ne plaćaju samo smještaj, već cjelokupno iskustvo — ambijent, uslugu, wellness, digitalnu efikasnost i održivost.

Globalni turizam sve brže napušta model u kojem se uspjeh destinacije mjeri prvenstveno brojem noćenja. Umjesto toga, sve važniji postaju potrošnja po gostu, kvalitet usluge, produženje sezone i sposobnost destinacije da privuče putnike visoke platežne moći.

U takvoj konkurenciji Crna Gora se, posebno u segmentu premium i luksuznog turizma, više ne takmiči samo sa zemljama regiona, već sa najatraktivnijim destinacijama Mediterana i svijeta. Upravo zato zastarjeli hoteli i parcijalna renoviranja postaju ozbiljna prepreka za veće prihode i promjenu strukture gostiju.

Predsjednica i lead menadžerka Klaster Centra za razvoj turizma Željka Krivokapić Milićević ocijenila je za Pobjedu da problem zastarjele hotelske infrastrukture nije ograničen samo na Budvu i Budvansku rivijeru, već se odnosi na cijelu Crnu Goru.

Prema njenim riječima, brojni stari hotelski kapaciteti sve teže mogu odgovoriti zahtjevima savremenog tržišta, jer gosti danas očekuju visok komfor, energetsku efikasnost, digitalizaciju, personalizovanu uslugu i sadržaje koji prevazilaze klasičan hotelski smještaj.

„Zastarjela infrastruktura direktno limitira potrošnju. Savremeni gost visoke platežne moći ne plaća samo krevet; on plaća besprekorno iskustvo, personalizovanu uslugu i ambijent. Ako objekat ne ispunjava te standarde, primorani smo da spuštamo cijene kako bismo popunili kapacitete, čime nesvjesno ostajemo u zoni masovnog turizma”, poručuje Krivokapić Milićević.

Stari hoteli šalju poruku destinacije zarobljene u prošlosti

Krivokapić Milićević smatra da se imidž turističke destinacije ne gradi samo marketinškim kampanjama, već prije svega stvarnim stanjem na terenu. Zastarjeli hoteli, kako ističe, šalju poruku o destinaciji koja nije dovoljno pratila promjene na globalnom tržištu.

Nasuprot tome, modernizovani objekti mogu Crnu Goru pozicionirati kao dinamično, prestižno i održivo turističko tržište.

Poseban značaj, prema njenoj ocjeni, ima Hotelska grupa Budvanska rivijera, kao istorijski stub domaćeg hotelijerstva i jedan od simbola Budve.

Ta kompanija, smatra ona, mora proći kroz ozbiljnu transformaciju — ne samo kroz obnovu enterijera, već i kroz ulaganja u energetsku efikasnost, digitalizaciju, održivost, wellness koncepte i viši standard usluge.

Takav zaokret, dodaje, ne bi značio samo smanjenje troškova održavanja starih objekata, već i redefinisanje turističkog proizvoda Budve i Crne Gore.

Wellness kao ključ za dužu sezonu

Jedan od ključnih pravaca razvoja trebalo bi da bude jačanje wellness i spa sadržaja, koji u savremenom turizmu više nijesu luksuzni dodatak, već osnovni dio ponude za goste veće platežne moći.

„Tržište luksuznog turizma je visoko konkurentno i globalno. Platežno moćan gost može da bira bilo koju tačku na planeti, a njegovi zahtjevi su evoluirali. Danas su vrhunski enterijer koji odiše lokalnim šarmom, napredni wellness i spa koncepti, kao i besprekoran standard usluge — bazična očekivanja, a ne luksuzni dodatak”, navodi Krivokapić Milićević.

Ona posebno naglašava da wellness sadržaji mogu biti važan generator produženja sezone, jer privlače goste i van glavnih ljetnjih mjeseci.

„Elitni turizam ne prepoznaje improvizaciju. Ako želimo goste koji generišu visoku vanpansionsku potrošnju i borave u destinaciji tokom cijele godine, moramo im ponuditi infrastrukturu koja opravdava te cijene. Investicija u rekonstrukciju je zapravo investicija u promjenu strukture naših gostiju”, kaže Krivokapić Milićević.

Budvanskoj rivijeri treba vizionarski zaokret

Komentarišući stanje u HG Budvanska rivijera, Krivokapić Milićević ocjenjuje da je toj kompaniji potrebna sveobuhvatna modernizacija, ali i šira poslovna transformacija.

„Budvanska rivijera je istorijski stub i sinonim crnogorskog hotelijerstva, ali upravo zbog te uloge ona prva mora proći kroz proces sveobuhvatne modernizacije. Održavanje starih, neefikasnih zdanja predstavlja ogroman i hroničan operativni trošak koji direktno nagriza profitabilnost i konkurentnost kompanije”, navodi ona.

Prema njenoj ocjeni, polovična rješenja i kozmetičke popravke više nijesu održive. Umjesto toga, Budvanskoj rivijeri je potreban hrabar zaokret koji bi je transformisao u ekološki održiv, tehnološki napredan i tržišno atraktivan rizort više kategorije.

Takva transformacija, smatra Krivokapić Milićević, mogla bi da smanji operativne troškove, poveća profitabilnost i pomogne Budvi da obnovi status elitne destinacije na Jadranu.

Rekonstrukcija nije samo novi enterijer

Jedna od ključnih poruka je da renoviranje hotela ne smije biti svedeno na estetiku. Novi enterijer može privući gosta, ali dugoročna konkurentnost zavisi od efikasnosti, digitalizacije, održivosti i kvaliteta organizacije usluge.

„Vizuelni identitet hotela prodaje prvu noć, ali održivost, efikasnost i digitalizacija prodaju svaku sljedeću i upravljaju profitom”, ističe Krivokapić Milićević.

Prema njenim riječima, ozbiljne rekonstrukcije danas se moraju posmatrati kroz prizmu Green Agende i ESG standarda. Energetska efikasnost, uključujući pametne sisteme, bolju izolaciju i solarne panele, može značajno smanjiti fiksne troškove poslovanja, što je naročito važno u vansezonskim mjesecima.

Digitalizacija operativnih procesa, s druge strane, omogućava bolju organizaciju rada, bržu uslugu i preciznije razumijevanje navika gostiju.

Održivost, zero-waste prakse i eliminacija plastike za jednokratnu upotrebu, dodaje ona, više nijesu pitanje prestiža, već zakonska, poslovna i moralna obaveza prema resursima Crne Gore.

„Moderni luksuz je ekološki osviješćen”, poručuje Krivokapić Milićević.

Država mora biti partner investitorima

Krivokapić Milićević smatra da država i lokalne samouprave treba aktivnije da podstiču ulaganja u obnovu hotelskih kapaciteta, kroz poreske olakšice, grejs-periode na lokalne takse i komunalije, povoljne kreditne linije i podršku zelenoj transformaciji hotela.

„Podizanje kvaliteta hotelske ponude nije privatni interes jednog vlasnika, već javni interes države Crne Gore, jer se time podiže BDP, otvaraju kvalitetnija radna mjesta i pune budžeti kroz veću potrošnju”, navodi ona.

Kako dodaje, investicioni ciklus se ubrzava kada investitor vidi da država dijeli rizik i viziju razvoja.

Posebno važnu ulogu mogu imati kreditne linije u saradnji sa međunarodnim finansijskim institucijama, namijenjene zelenoj transformaciji hotelske industrije.

Tri prioriteta za narednih pet godina

Krivokapić Milićević smatra da Crna Gora u narednih pet godina mora imati tri jasna prioriteta u turizmu.

Prvi je zelena i digitalna transformacija postojećih hotela, uz usklađivanje sa evropskim ekološkim standardima i sertifikatima.

Drugi je sistemsko rješavanje problema nedostatka kvalitetnog kadra, kroz edukaciju, centre izvrsnosti i partnerstva za transfer znanja sa razvijenim turističkim tržištima, poput Italije i Hrvatske.

Treći prioritet je geografska diverzifikacija turističke ponude, odnosno modernizacija hotela na sjeveru i u ruralnim područjima, uz njihovo bolje povezivanje sa poljoprivredom i ponudom na primorju.