U EU 2028, a posao bez dozvole tek kasnije? Šta zaista čeka građane Crne Gore

Dodaj investitor.me među omiljene izvore na Google-u

Ulazak Crne Gore u Evropsku uniju otvorio bi nove mogućnosti građanima i privredi, ali ne mora istovremeno donijeti zapošljavanje bez radnih dozvola u svim članicama. Hrvatsko iskustvo pokazuje da otvaranje tržišta rada može trajati godinama, uz različite rokove od zemlje do zemlje.

Završetak pregovora do kraja 2026. i članstvo 2028. ostaju cilj iza kojeg stoji snažna politička podrška. Prema saopštenju Vlade od 1. oktobra, premijer Milojko Spajić i predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen potvrdili su zajednički rad na ostvarivanju tog plana.

Ipak, politički cilj nije pravno utvrđen datum prijema. Nakon pregovora slijede ugovor o pristupanju, saglasnost Evropskog parlamenta, jednoglasno odobrenje Savjeta i ratifikacija u svim državama ugovornicama. Članstvo počinje datumom određenim ugovorom, nakon ispunjavanja potrebnih uslova.

Za građane koji razmišljaju o poslu u Njemačkoj, Austriji ili drugoj članici ključno je i naredno pitanje: da li će od tog datuma moći da se zaposle pod istim uslovima kao domaći radnici?

Za Crnu Goru predviđen model „4+3+2“

Zajednička pozicija EU za Poglavlje 2, od 12. juna 2026, sadrži predložene prelazne odredbe:

Dokument dopušta i ranije potpuno otvaranje. To je pregovaračka pozicija, a ne konačan ugovor o pristupanju.

Poglavlje 2 privremeno je zatvoreno 15. juna, ali Savjet EU izričito navodi da pojedinačni dogovori nijesu konačni dok se ne postigne ukupni sporazum. Zatvaranje poglavlja zato samo po sebi ne aktivira pravo na slobodno zapošljavanje.

Hrvatska je čekala različito: Njemačka dvije, Slovenija pet, Austrija sedam godina

Hrvatska je postala članica EU 1. jula 2013. godine. Međutim, njeni građani nijesu tog dana dobili jednak pristup svim nacionalnim tržištima rada.

Za Hrvatsku je važio model „2+3+2“, sa maksimalnim prelaznim periodom od sedam godina. Prema izvještaju Evropske komisije, ograničenja su morala konačno prestati najkasnije 30. juna 2020.

U početnoj fazi ograničenja je primjenjivalo 13 tadašnjih članica, dok su ostale odmah primjenjivale pravila slobodnog kretanja radnika. Njemačka, Belgija, Francuska, Italija, Grčka, Španija, Luksemburg i Kipar otvorili su tržišta hrvatskim radnicima 1. jula 2015. godine.

Datume potvrđuju Evropska migraciona mreža u Belgiji, slovenačka Obrtno-preduzetnička komora i austrijski zvanični migracioni portal.

Hrvatski primjer pokazuje da ne postoji jedan datum kada se „otvara Evropa“. Članstvo je zajedničko, ali se prelazna ograničenja zapošljavanja mogu razlikovati među državama.

Šta ako neka država zadrži ograničenja?

Prelazni period ne znači potpunu zabranu rada. U hrvatskom slučaju značio je da je pristup zaposlenju u određenim državama nastavio da zavisi od nacionalnih propisa, umjesto od punog režima slobodnog kretanja radnika.

Za građanina to praktično može značiti da mu je i dalje potrebna radna dozvola i da poslodavac mora sprovesti odgovarajući postupak. Austrijski portal, na primjer, potvrđuje da su hrvatski radnici neograničen pristup tamošnjem tržištu dobili tek 1. jula 2020.

Zato pri planiranju odlaska neće biti dovoljno provjeriti samo status Crne Gore u EU. Biće potrebno pogledati pravila konkretne države, uslove za određeno zanimanje i dokumentaciju koju traži poslodavac.

Jedinstveno tržište obuhvata mnogo više od zapošljavanja

Jedinstveno tržište EU počiva na četiri slobode: kretanju robe, usluga, kapitala i ljudi. Ono kompanijama omogućava poslovanje na širem tržištu, a građanima pruža mogućnosti rada, studiranja, poslovanja i života u drugim članicama.

Članstvo, prema tome, donosi uključenje u jedinstveno tržište, uz izuzetke i prelazne odredbe utvrđene pristupnim ugovorom. Ne postoji opšti dodatni rok koji svaka nova članica mora provesti čekajući pristup tržištu kao cjelini. Ugovor određuje eventualna odlaganja u pojedinim oblastima.

Evropska komisija je i u dokumentu o pripremi proširenja, objavljenom 6. oktobra 2026, navela mogućnost prelaznih aranžmana za radnike i usluge, poljoprivredu, osjetljive proizvode, finansiranje i učešće u zajedničkim sistemima EU.

Za crnogorsku privredu pristup zato podrazumijeva i obaveze: primjenu evropskih pravila o proizvodima, konkurenciji, zaštiti potrošača i poslovanju. Roba koja se prodaje na evropskom tržištu mora ispunjavati odgovarajuće standarde, a pružanje usluga ostaje povezano sa sektorskim pravilima i profesionalnim uslovima.

Ni otvoreno tržište ne ukida uslove za obavljanje profesije

Rad bez dozvole nije isto što i automatsko priznanje svake diplome ili licence.

Kod regulisanih profesija država u kojoj osoba želi da radi može zahtijevati priznavanje stručne kvalifikacije. Za određena zanimanja postoje sistemi automatskog priznavanja, ali uz propisane uslove; za druga su moguće dodatne provjere.

Ljekar, medicinska sestra ili drugi stručnjak zato mora provjeriti profesionalne uslove i kada ima slobodan pristup tržištu rada. Mogu postojati i obaveze registracije boravka: prema opštim pravilima EU, nakon prva tri mjeseca država domaćin može tražiti prijavu kod nadležnog organa.

Šengen je zaseban proces

Dodatnu zabunu stvara poistovjećivanje članstva u EU, prava na rad i putovanja bez graničnih kontrola.

Hrvatska je članica EU od jula 2013, a u Šengen je ušla 1. januara 2023. Kontrole na unutrašnjim kopnenim i morskim granicama ukinute su tog dana, dok su kontrole na unutrašnjim vazdušnim granicama ukinute 26. marta iste godine.

Njeni građani su, dakle, u Njemačkoj mogli raditi bez prelaznih ograničenja godinama prije ulaska Hrvatske u Šengen.

Za građane prilika, za poslodavce potreba da se pripreme

Za Crnu Goru mogući efekti imaju dvije strane. Lakši pristup evropskim poslovima mogao bi građanima proširiti izbor, povećati mogućnosti zarade i sticanja iskustva. Domaćim poslodavcima mogao bi pojačati konkurenciju za radnike.

To je ekonomska procjena, a obim mogućeg odlaska zavisiće od razlike u zaradama, troškova života, dostupnih poslova i uslova rada u Crnoj Gori.

Slovenačko iskustvo pokazuje da na odluke o otvaranju utiču i potrebe poslodavaca. Tamošnja Obrtno-preduzetnička komora povezala je ukidanje ograničenja hrvatskim radnicima 2018. sa nedostatkom odgovarajućeg kadra i problemima kompanija pri zapošljavanju.

Zbog toga će, uz datum članstva, jedno od najvažnijih pitanja završnice crnogorskih pregovora biti pod kojim uslovima će građani i kompanije moći da koriste pojedine slobode jedinstvenog tržišta. Odgovor će se tražiti u pristupnom ugovoru i konkretnim odlukama država članica.