Prevara milenijuma: Šta je Ponzijeva shema

Mnogi se i danas sjećaju vremena Dafine i Jezde i ranih devedestih godina prošlog vijeka, kada su ovo dvoje prevaranata, uz amin tadašnje države u raspadu, u crno zavile na desetine ako ne i stotine hiljada ljudi – od građana, malih preduzetnika do velikih investitora.

Iako je u međuvremenu prošlo mnogo vremena, mnogi se i danas pitaju kako se to desilo i po kojem modelu.

U pitanju je tzv. Ponzijeva shema, poznatija i kao piramidalna prevara, a kako se ona izvodi?

Rijetko koji prevarant u istoriji može da se pohvali da je po njemu neka prevara dobila ime. Charles Ponzi, inteligentni Italijanski doseljenik u SAD je jedan od rijetkih “sretnika” koji je dobio tu čast.

Ponzijeva šema je jadna od najjednostavnijih ali u isto vrijeme i jedna od najefikasnijih prevara ikad napravljenih i vjeruje se da je ona osnova za sve prevare nastale nakon šezdesetih godina prošlog vijeka, a najzanimljivije da je ova prevara neprevaziđena do današnjih dana.

Ovu prevaru koriste svi: od najsitnijih prevaranata do najbogatijih biznismena. Osnova šeme je da se prevarant uvuče u određene grupe ljudi koji imaju novac (biznismeni, ljekari, nasljednici ali i policija, advokati i široke narodne mase) ili da se infiltriraju u crkve, socijale ustanove, radna mjesta, piše prevara.info.

Kako funkcioniše

Poenta je da se dopre tamo gdje ima mnogo ljudi, jer je najbolja reklama riječ drugih ljudi koja se prenosi od jedne osobe do druge i upravo je ovakva reklama ključna za razgranavanje posla.

Kad se prevarant infiltrira u određene krugove on ne prestaje da govori o odličnom poslu koji donosi veliku zaradu, što godi svakom uhu.

Ipak, u ovoj fazi postoje diletanti i profesionalci. Diletanti pokušavaju odmah da Vas nagovore da investirate novac dok Vas profesionalci ostave da se “kuvate” nekoliko dana a nerijetko Vas i uslovljavaju ulaganjem velikih suma novca.

Diletanti Vam traže male količine novca i obično ih ljudi pročitaju na startu dok profesionalci puštaju da Vas rođena pohlepa odvede u zamku. U ovakvim poslovima se od Vas traži da investirate određenu količinu novca u “siguran posao” i nudi Vam se povrat sredstava sa zaradom od 10 do 50 odsto mjesečno. Procenat u početku varira i obično je u početku veći a kasnije se smanjuje jer se pojavljuje veći broj ulagača – klasična ponuda i potražnja.

I vremeski rokovi mogu da budu ograničeni i obično ih određuje količina novca koja pristiže. Najbolja šema je ako Vam prevarant ponudi da investirate na samo mjesec dana a kod sljedećeg ulaganja Vam ponudi dvostruku kamatu ako investirate na duži vremenski period.

Da bi ovakva prevara izgledala legalna, uvijek postoji neka roba ili usluga kojima se trguje u nekoj stranoj zemlji. Isto tako može da se radi o navodnom uvozu nafte ili nekih drugih roba koje imaju odličnu prođu na tržištu. Može da se radi i o kupovini zemlje, izgradnji objekata, kreditiranju sigurnih kompanija … odnosno bilo šta što liči na legalan biznis. Akcenat se uvijek stavlja na visok povrat uloženih sredstava.

Kad se igra zavrti

Kad se nađu prvi investitori oni obično ulažu manje količine novca, jer, naravno, sve izgleda suviše dobro i nestvarno da bi bila istina. Investitorima se pruža prilika da ulože novac na mjesec dana kako bi se uvjerili kako sve to izgleda. Naravno, prevaranti očekuju ovakvu vrstu reakcije i ne pokušavaju da nagovore prve investitore da ulože novac na duži vremenski period. Po isteku perioda od mjesec dana, investitorima se vraća novac koji su uložili uvećan za odgovarajuću kamatu koja je unaprijed dogovorena.

U ovoj fazi ljudi još ne vjeruju ali će bar 80 odsto njih investirati ponovo a pri tome će proširiti priču o sigurnom poslu koji donosi veliku zaradu. U psihologiji ljudi je da vjeruju jedni drugima pa se krug ulagača širi a najzinimljivije je da se onih 20 odsto koji nijesu htjeli da investiraju po drugi put, vraćaju i ulažu novac na duži vremenski period.

Ako je neko uložio veću količinu novca onda se ta osoba nagovara da uz veću kamatu reinvestira novac a da odmah podigne kamatu na ulog. Pošto je priča našla put u srca i novčanike velikog broja ulagača, kamata opada. Ako je u početku bila 30 odsto sad je 20 odsto, ali za prve investitore ostaje ista.

Nakon tri mjeseca priliv novca od novih ulagača je mnogo veći od dugovanja i u ovom periodu ne postoji problem isplate. Nakon šest mjeseci prevaranti su već toliko bogati da novac mogu da ulažu u velelepne zgrade, automobile, nakit i skupe provode koji dodatno uveličavaju slavu ovih “mecena” i “dobrotvora”.

U ovakvim šemama se obavezno pomažu humanitarne organizacije, jer takve vijesti se objavljuju u medijima i kredibilitet prevaranata se ne dovodi u sumnju. Naprotiv, njihov rejting raste. Razne donacije su odlična reklama i otvoren poziv novim ulagačima da investiraju novac. Bogatstvo se gomila i svi su srećni.

Zašto su banke najpogodnije

Najbolja “ponzijeva šema” je sa bankama jer su banke legalne, njihovo poslovanje je uvijek tajna, ljudi mogu da vide banke i ujedno imaju opipljiv dokaz da se radi o legalnom poslu, što na površini zaista i izgleda kao legalan biznis.

Na pitanja ekonomista kako ovakve firme mogu da isplaćuju tolike kamate, obično se govori o uvoznim poslovima sa deficitarnim robama ili kratkoročnim pozajmicama inostranim i domaćim firmama za koje garantuju inostrana osiguravajuća društva i ne postoji šansa da investitori izgube novac.

Ovdje je zanimljivo da prevaranti vole da se pojavljuju na televiziji i odgovaraju na ovakva pitanja jer im ovakvi razgovori predstavljaju dodatnu reklamu, a najvažnije je da “ljudi čuju samo ono što žele”. U gostovanjima na TV, radiju i pisanim medijima, prevaranti uporno ponavljaju priču o brzom bogaćenju, visokim kamatama, lagodnom životu … dovode se gosti koji potvrde ovakvu priču i sve izgleda kao dobar holivudski film.

Prvi problemi nastaju kad količina novca od novih ulagača postane manja od sume koja mora da se isplati starim ulagačima. Ljudima se ne isplaćuju ni glavnica ni kamate i nezadovoljstvo među ljudima raste. Kad nezadovoljstvo eskalira u cijelu stvar se moraju umiješati vlasti i policija. Kad se napravi zvanična istraga lako je zaključiti da se radi o prevari i banke ili kompanije koje se bave ovakvim prevarama moraju biti zatvorene. Prisilno zatvaranje je odlična prilika da se prevaranti izvuku svaljujući svu krivicu na vlasti koje su “prekinule odličan posao” i zbog prestanka rada, banka ili kompanija nije u mogućnosti da novac vrati ulagačima.

Klasična izjava prevaranata je – ako nam vlasti dozvole da radimo, moći ćemo da vratimo novac našim ulagačima, u protivnom… Naravno ni jedna vlast na svijetu neće dozvoliti prevarantima da rade i prevaranti to znaju. Žalosno je da ljudi u ovakvuim prilikama više vjeruju prevarantima nego vlastima, jer ne mogu da vjeruju da svoj novac više neće dobiti. Ulagači neće da sarađuju sa vlastima jer žele da vrate svoj novac i tako nesvjesno postaju saučesnici u prevari. Naravno najveći broj ulagača ostaje bez novca.

Realnost: Ni jedna kompanija nije dovoljno bogata da isplaćuje kamatu od 10 do 50 odsto mjesečno, a pogotovu ne banke koje gledaju da Vam uzmu novac a ne da Vam ga daju.

Ako Vam neko ponudi da investirate novac i pri tome nudi enormne zarade, dobro se raspitajte o firmi, vlasniku te koliko firma dugo postoji i nemojte da utrčavate u nešto u šta nijeste sigurni da je legalno i da je Vaš novac siguran.

Najbolje je da se raspitate kod konkurencije jer su oni uvijek dobro obaviješteni.