Kako dobiti ono što želite? Naučite od Stiva Džobsa

Stiv Džobs ostavio je iza sebe dvije vrlo uspješne i kreativne kompanije – Apple i Pixar. Do uspjeha nije došao tako što se stalno pridržavao pravila a evo nekoliko njegovih “trikova”.

Kao i ogromna većina preduzetnika, Džobs je morao savladati hrpu prepeka kako bi Apple i Pixar pretvorio u uspješne kompanije. Bio je vješt u uvjeravanju i nagovaranju drugih ljudi, kao i u korišćenju niza taktika manipulacije.

Evo nekoliko tih tehnika koje donosi Business Insider a na naš jezik preveo Tportal:

Ljudi padaju na snažno izražene osjećaje

Džobs je bio umjetnik prezentovanja. Teško ćete ga nadmašiti, ali to ne znači da ne treba da usavršite svoje prodajne vještine. Istaknuti trubač Vajton Marsalis kaže kako ga je Džobs dva sata kao opsjednut nagovarao na podršku servisu iTunes. Isti je pristup koristio i kad bi s Appleovim odjeljenjem za oglašavanje radio na novim reklamama. Mnoge među njima poznate su i decenijama nakon što su prvi put prikazane.

Budite brutalno iskreni

Kad se Džobs vratio u Apple 1997. godine, okupio je vrh kompanije i obratio im se u kratkim pantalonala i patikama s pitanjem šta ne valja s kompanijom čiji je suosnivač bio. Nakon nekoliko mlakih odgovora prekinuo ih je i rekao da je problem u proizvodima jer “u njima više nema seksa”.

Bio je poznat po sklonosti da direktno saspe sagovorniku u lice ono što misli, iako je to često bilo neugodno. Brutalna iskrenost bila je njegov moto i način rada.

Naporno radite i ljudi će vas poštovati

Prema navodima njegove biografije koju potpisuje Volter Ajsakson, po povratku u Apple krajem ’90-tih godina radio je od sedam ujutro do devet naveče svaki dan jer je uporedno vodio i Pixar. To je platio problemima s bubrežnim kamencem, ali je insistirao na tome da se u obje kompanije pokaže kao predvodnik, kako bi mogao tražiti više od zaposlenih.

Razoružajte ljude šarmom i laskanjem

Bez obzira rade li za vas ili vi radite za njih, ljudi stalno traže odobrenje za svoje postupke. Stoga često dobro reaguju na pozitivne komentare. Ako im ih redovno dajete, počeće im nedostajati nakon nekog vremena. Džobs je znao obrlatiti čak i iskusne poslovne vukove s kojima se nije slagao i uživao je u tome.

Uspomenama je lako manipulisati

Naravno, Džobs nije bio svaki put u pravu. Ali je znao majstorski uvjeriti druge kako jeste. Kako mu je to polazilo za rukom? Čvrsto bi se držao jedne pozicije. Ukoliko bi se pokazalo da je vaš stav bolji, on bi ga preuzeo kao svoj prije nego što biste shvatili šta se događa.

To je, recimo, napravio Appleovom starijem potpredsjedniku za prodaju Ronu Džonsonu. Džonson se, naime, sjetio toga da se zaposleni u Appleovim trgovinama nazovu genijalcima. Džobs je rekao da je to ludost jer nemaju vještine koje bi ih karakterisale kao takve. Ipak, Appleovi advokati idući dan dobili su nalog da zaštite naziv Genius Bar.

Odluke donosite brzo i konačno

Pri izradi novih proizvoda u Appleu su se rijetko oslanjali na istraživanja tržišta ili mjesecima donosili ključne odluke. Džobsu bi to brzo dosadilo pa bi se oslonio na svoj instinkt. Tako su prvi iMacovi postali raznobojni i ostali bez CD-a. Posljednje se ipak pokazalo kao loša procjena, pa su CD romovi vraćeni u drugu generaciju iMacova.

Probleme rješavajte odmah

Džobs je odbio da Dizniju, jednoj od najvećih kompanija u industriji zabave na svijetu, dozvoli miješanje u izradu filma Toy Story, prvog dugometražnog izdanja izrađenog 3D animacijom. Film je postao megauspješan između ostalog i zbog toga.

S druge strane, poslušao je već pomenutog Rona Džonsona kad mu je ovaj rekao da Appleove prodavnice treba reorganizovati tako da su usmjerene na ono što bi ljudi mogli raditi s njihovim proizvodima. Trgovine su zbog toga otvorile vrata tri, četiri mjeseca kasnije, ali su danas među najuspješnijima na svijetu.

Kako se nositi s problematičnim ljudima 1

Džobs je često ljude i svijet oko sebe gledao crno-bijelo: junak ili klaun, fantastičan proizvod ili “smeće”. Htio je imati posla samo s najboljim kadrom, što je značilo kako se ili rješavao slabijih ili ih je tjerao da postanu bolji. Jednom je tako otpustio inženjera koji je na glas komentarisao da je nemoguće napraviti računarski miš kojim bi bilo lako pomjerati kursor u svim smjerovima. Prvo što je rekao čovjek koji je preuzeo to radno mjesto bilo je: “Mogu napraviti takvog miša.”

Kako se nositi s problematičnim ljudima 2

Džobs nije volio previše složene probleme, posebno ako su ga prisiljavali na ustupke i kompromise. Stoga je takve situacije i ljude koji su ga u njih stavljali jednostavno – ignorisao. Taktika linije manjeg otpora pokazala se efikasnom u više slučajeva.

Željezo se kuje dok je vruće

Uspjeh često razmazi ljude pa pomisle kako mogu prestati da rade. Džobs nije dijelio to mišljenje. Čim je Toy Story postao međunarodni uspješan film, odlučio je da kompaniju Pixar izbaci na berzu kapitala. Ustrajao je u tome usprkos otporima investicionih bankara i direktora u Pixaru, jer je želio bolju poziciju u pregovorima s Diznijem.

Pogađate, plan je uspio. Javna ponuda akcija održana je sedam dana nakon premijere filma Toy Story i zasjenila IPO Netskejpa. U Dizniju su se odjednom našli u situaciji da im je Pixar potreban, pa su ga i skupo platili (7,4 milijarde američkih dolara) i time Džobsa pretvorili u jednog od svojih najvećih akcionara.

Kad imate polugu, upotrijebite je

Povratak Džobsa u Apple bila je velika vijest. Iako je tvrdio kako je tek savjetnik, svi su znali kako su konci kompanije u njegovim rukama. Nije oklijevao kako bi to iskoristio: odmah je sazvao sastanak upravnog odbora i zatražio promjenu cijena opcija na akcije kako bi ih učinio vrijednijim i tako zadržao ključne ljude.

Tada je to bio legalan, ali etički mutan poslovni potez. Kad su ga upozorili da bi studija izvodivosti trajala bar dva mjeseca, zaprijetio je da će otići. Dobio je šta je tražio, ali nije stao na tome već je idućeg dana zatražio ostavke svih članova odbora. I to mu je pošlo za rukom pa je dobio priliku sam postaviti članove novog odbora i djelovati nezavisno od njega.

Ne pristajte na manje od savršenog

Džobs je prezirao sve spremne na komprommise kako bi proizvod bio isporučen na vrijeme i u sklopu predviđenih troškova. Nije mu bilo dovoljno potući konkurenciju i zaraditi: htio je napraviti najbolji mogući proizvod, pa čak i nešto bolji od toga.

Zato je gnjavio inženjere kad bi se Macintosh presporo podizao, sarađivao je s bezbroj umjetnika i oglašivačkih agencija na peglanju Appleovih reklama, insistirao da se do bilo koje opcije na iPodu može doći u najviše tri klika…

Svaka od tih pojedinačnih odluka možda je bila sitničava, ali one su se gomilale sve dok Apple nije izrastao u dominantnog diva kakav je danas, s vjernom poslovnom politikom kakvu nema niti jedna druga tehnološka kompanija.