Analitičari: Slovenija nema novca za preuzimanje Mercatora
Slovenački ekonomisti ne vjeruju u planove Vlade u Ljubljani o reotkupu Mercatora, a pesimistični su i kada je riječ o uspjehu hrvatskog spašavanja Agrokora. Lex Agrokor samo je kupovanje vremena, kažu oni.
Iako je Agrokorovo preuzimanje Mercatora prije tri godine u Hrvatskoj bilo predstavljeno kao veliki uspjeh na tragu najbolje svjetske prakse okrupnjavanja maloprodaje i jačanja konkurentnosti, brojni slovenački ekonomisti otpočetka su bili sumnjičavi prema tom potezu.
Smatrali su da u tom slučaju jedna visoko zadužena kompanija kupuje drugu visoko zaduženu kompaniju, što se ne može dobro završiti ni za Mercator ni za Agrokor. I slovenački političari upozoravali su na opasnost od ulaska Agrokora u Mercator, najvećeg slovenačkog poslodavca, koji zapošljava oko deset hiljada radnika, s obzirom na veliku važnost te kompanije za slovenački prehrambeno-industrijski sektor.
No slovenačka politika, kako za DW objašnjava Bogomir Kovač, profesor ekonomije na Ekonomskom fakultetu u Ljubljani, nije imala snage spriječiti ulazak Agrokora u Mercator.
“Radilo se o političko-ekonomskom fatalizmu: svi su znali o čemu se radi, ali niko više nije bio dovoljno snažan za bilo kakvu obranu od tog preuzimanja”, odgovara Kovač na pitanje kako iz današnje perspektive, nakon što su se obistinile najcrnje prognoze slovenačkih ekonomista, gleda na Agrokorovo preuzimanje Mercatora.
Nakon finansijskog kolapsa Agrokora, slovenačka vlada pokušava spriječiti da Agrokor za sobom povuče i Mercator. Zato je prošlog proljeća donesen ‘lex Mercator’, zakon kojim Ljubljana nastoji spriječiti negativne uticaje i prelivanje krize Agrokora, vlasnika Mercatora, u Sloveniju.
Ovih dana iz Ljevice, slovenačke parlamentarne stranke koju su upoređivali s grčkom Sirizom, stižu predlozi da Slovenija otkupi Mercator, a onda ga restrukturira i sanira, kako bi ekonomija izbjegla negativne posljedice urušavanja Agrokora.
No, Kovač ne vjeruje u reotkup Mercatora. Kaže da Slovenija za to nema novca, a samo dugovi Mercatora iznose oko 900 miliona eura.
Iako je skeptičan prema pokušajima spašavanja Mercatora, priznaje da neke mogućnosti ipak postoje. Prva podrazumijeva da se sve države u kojima Agrokor posluje međusobno povežu i donesu posebne zakone, kojima bi ograničili djelovanje ‘lex Agrokor’. Druga je mogućnost da Ljubljana u kompleksnom pravnom sporu pokuša osporiti kupoprodajni ugovor o prodaji Mercatora, slično kao što Hrvatska osporava sporazum s MOL-om.
“I ugovor o prodaji Mercatora temeljio se na lažiranim podacima i rezultat je koruptivnog djelovanja”, kaže Kovač.
Ugledni profesor, međutim, upozorava da Mercator, ovakav kakav jeste – enormno zadužen – ne može preživjeti.
“Da bi preživio, on mora dobiti nove vlasnike i otpis dugova. U čistom poslovno-ekonomskom smislu tu rješenja nema, jer Mercator nije poslovno sposoban za taj poduhvat. Poslovni model Mercatora, pa i Konzuma, koji se zasnivali na visokoj zaduženosti, nije moguće spasiti bez novih tržišta i izuzetne efikasnosti, a njih nema”, uvjeren je Kovač.
Ni slovenački ekonomista Maks Tajnikar ne vjeruje u ulazak slovenačke države u vlasništvo Mercatora, podsjećajući da “niko ozbiljan u Sloveniji ne misli da trgovina mora biti u državnom vlasništvu”. No Tajnikar kaže i da ne treba naročito brinuti za sudbinu Mercatora.
“Ako Agrokor ide u stečaj Mercator će dobiti novog vlasnika. Ako će se Agrokor sanirati onda je Agrokoru za sanaciju potreban Mercator i neće ga prodavati. Možda bi za Mercator najbolje bilo da dođe do stečaja Agrokora, jer će u slučaju sanacije Agrokora Mercator morati snositi dio troškova te sanacije. Najveći problem Mercatoru će biti vrijeme, jer će kao ćerka firma Agrokora teško normalno raditi dok ne dođe do rješenja za Agrokor. Za Mercator je opasna zbrka koja je nastala s ‘lex Agrokor’, jer bi zbunjene banke mogle preko njegovog vlasništva osigurati svoja potraživanja i blokirati njegov rad, ili bi hrvatska vlada – a ne privatni vlasnik Agrokora – mogla uzeti pravo odlučivanja o sudbini Mercatora”, analizira Tajnikar, pretpostavljajući da bi tada sa slovenačke strane stigla tužba kojom bi se usporavalo pravo hrvatskoj državi na takve odluke.
Kada je riječ o Agrokoru, Tajnikar smatra da je Todorićeva strategija širenja tog koncerna i stvaranja svojevrsnog balkanskog monopola bila pogrešna, baš kao što su pogrešni i svi potezi oko njegova spašavanja.
“Treba imati na umu da se kriza Agrokora ne može riješiti bez Sberbanke, jer je nužno pretvaranje jednog dijela duga u vlasnički kapital, a dogovor s tom bankom bi se postigao najlakše i bio bi signal i za sve druge povjerioce. Bilansi Agrokora ne bi trebalo da budu javni, kao što je to uradio vladin povjerenik za Agrokor, sve dok se ne napravi plan za poslovni zaokret i dok se ne postigne dogovor s kreditorima”, upozorava Tajnikar i dodaje da se ništa od toga nije dogodilo.
Stupanje hrvatske države u ekonomsko vlasništvo nad Agrokorom s ‘lex Agrokor’ i izbacivanje Todorića iz funkcije (privatnog) vlasnika, po Tajnikaru, de facto znači nacionalizaciju preduzeća, što onemogućava legalnu sanaciju i može voditi samo prema stečaju. Sagovornik Deutsche Welle-a smatra i da neravnopravni tretman banaka i dobavljača opterećuje hrvatsku državu i stvara podloge za hiljade tužbi protiv države.
“Kriza Agrokora stoga će se proširiti na mnoštvo dobavljača i investitora, što će pogoditi čitavu hrvatsku ekonomiju. Vladin povjerenik za Agrokor sada bi morao razgovarati s Todorićem i Sberbankom, a ne s novinarima, policajcima i političarima. Za ove posljednje bi kasnije uvijek bilo dovoljno vremena. Ali za te opomene sada je prekasno”, smatra sagovornik.
A kada je riječ o budućnosti Agrokora, pesimističan je i njegov kolega Kovač. Po njegovom mišljenju, Akrokor u ovakvim okolnostima i s ovolikim dugom nije moguće spasiti.
“Lex Agrokor zapravo samo predstavlja kupovinu vremena. Sistem bi se u suprotnom već raspao, a sada se kontrolisano raspada. Sistem je moguće samo radikalno restrukturirati i postupno prodati, i to po djelovima, jer sumnjam da je iko zainteresiran za Agrokor kao cjelinu”, zaključuje Kovač.
