Koja je tajna Makronove popularnosti
Šetnja kroz Jelisejsku palatu počela je na prvom spratu, u kancelariji šefa države. Od samog početka jasno je dao do znanja da puno radi i malo spava. Tako je poruka između redaka glasila: njegova moć ne počiva samo na rezultatu izbora koji ga je u maju ove godine katapultirao na najvišu državnu dužnost u Francuskoj, nego i na njegovoj bezuslovnoj posvećenosti – isključivo za dobro naroda. Ovaj dio zvuči poznato.
Tokom 40-minutnog intervjua na javnoj televiziji France 2, Emanuel Makron je govorio o „mom narodu” – što nije baš svuda dobro prošlo. Tako je taj izraz list “Le Monde” podsjetio na Luja XIV kojeg su zvali Kralj Sunce pa je predsjednik opisan kao neka vrsta republičkog monarha.
Kritičari su potom konstatovali da je time “Le Monde” prozreo bit Makronove inscenacije. Stvoren je upravo onakav utisak kakav je štab oko predsjednika želio postići kod gledalaca: miješanje kraljevskih i svakodnevnih motiva, čas veličanstveno stepenište u palati ukrašeno dugačkim crvenim tepihom, čas dinamičan mladi predsjednik, koji se zanio u razgovor s novinarom.
Za šetnje predsjedničkom palatom, Makron je novinaru povjerio da hoće „saznati sudbinu Francuske”. Velike riječi – koji su na društvenim mrežama izvrgnute ruglu, ali u cjelini, očigledno sasvim po volji drugih dijelova publike. „Francuzi vole određenu vertikalu moći”, piše u najuglednijem francuskom listu. To je komentar na intervju, ali ne samo na njega.
Makron je trenutno zaista vrlo omiljen i po tome se razlikuje se od svoja dva prethodnika – Olanda i Sarkozija, koji su pola godine poslije izbora značajno izgubili na popularnosti. A Makron? Prema istraživanjima instituta Ifop, njega podržava 52 odsto ispitanika – nakon privremenog pada u avgustu kada je bio na 40 odsto. Još bolji za Makrona su rezultati instituta Odoksa: Prema tim anketama, 55 odsto građana Francuske je zadovoljno svojim predsjednikom.
Makron je popularan iz više razloga. Najočigledniji je – njegova mladost. U četvrtak je napunio 40 godina. Kada je izabran za predsjednika bio je u kasnim tridesetima – gotovo mladalačkom dobu za takvu funkciju. Međutim, on nije jedini „mladić” na vlasti u Evropi. Tu su i Sebastian Kurc u Austriji, Juri Ratas u Estoniji, Leo Varadkar u Irskoj – svi oni su u svojim tridesetima.
„Narodi su odlučili da dopuste generaciji koja je zakazala u krizi – nezaposlenost, siromaštvo, imigracija – da se povuče”, rekao je Kristof Barbije, urednik političkog magazina “L’Express”, komentarišući ovaj trend.
„Neki narodi su se odlučili za populizam, drugi za mlade, a neki pak za populizam u liku mladosti.”
Tek će se vidjeti hoće li ova generacija imati uspjeha, ali je osnovni imperativ jasan:
„Nemojte pokušavati popraviti stari svijet – izmislite novi svijet.”
Makron, međutim, ne kreira u potpunosti iznova svoju zemlju. Pretpostavlja da ne smije previše tražiti od javnosti. Tržište rada, obrazovanje, migracija: na tim je područjima postavio svoje naglaske ili je na putu da to učini. Njegova reforma tržišta rada, koja je u suštini liberalizacija i rezanje radničkih prava, izvela je doduše mnoge Francuze na ulice, ali je i široko prihvaćena u ukupnoj populaciji.
“Le Monde” ocrtava dojam ne malog broja građana kada piše da je Makron, zajedno sa svojim kompetentnim timom, na putu da izvede zemlju iz blokade. Time se znatno razlikuje od svojih prethodnika. Makronov novi svijet nije kompletno nov – više je oštar raskid s nonšalantnim stavom Olandove vlade. Makron nije tek tako sve popularniji među glasačima desničarskog Nacionalnog fronta. Čak 35 odsto njih o njemu ima dobro mišljenje – to je za 14 odsto više nego u novembru.
Opozicija mu takođe olakšava posao: republikanci s novim šefom Lorenom Vakvizom upravo su u procesu redefinisanja. Socijalisti se polako bude nakon velikog poraza na posljednjim parlamentarnim izborima. A ljevičarski pokret Nepokorna Francuska koji predvodi Žan-Luk Melenkon radikalnim programom može pridobiti samo petinu Francuza. I zbog toga je Makron tako popularan: mnogi Francuzi jednostavno ne vide alternativu.
DW
