Hrvatskom turizmu prijeti stagnacija i pad, ekonomija se ne može osloniti na njega
Iako je zadnjih par godina, zbog jačanja evropske ekonomije i nevolja konkurenata na Mediteranu, Hrvatska imala značajan rast turističkog prometa, hrvatski turizam i dalje se oslanja na model sunca i mora, bez raznolike ponude koja bi generisala značajniji prihod, bilo u smještajnom segmentu ili kad su u pitanju dodatni sadržaji. Prevladava privatni smještaj i veliki hoteli koji rade s grupama, sezonalnost je i dalje visoka, što se odražava i na cijene i na ekonomsku aktivnost vezanih djelatnosti, ocjenjuje se u najnovijoj studiji koja je rađena za potrebe Evropske komisije.
Zbog toga gosti u Hrvatskoj troše manje od konkurenata na Mediteranu, s tendencijom pada, a takav model razvoja dugoročno nije održiv i pojačava rizik od stagnacije, masovnog turizma i zagađenosti. Hrvatska Vlada i donosioci odluka na državnim i lokalnim nivoima stoga se jače trebaju uhvatiti posla u izmjeni modela razvoja turizma, navodi se u studiji koju je objavila Evropska komisija pod nazivom Hrvatski turizam: Više od sunca i mora.
Studija koju potpisuju Kristian Orsini i Vukašin Ostojić bazira se najvećim dijelom na statistikama do 2015. godine, a autori kao izvor između ostalog navode istraživanje Instituta za turizam Tomas ljeto 2014, čiji se rezultati značajno razlikuju od novijeg Tomasa 2017. i to baš kad je u pitanju prosječna potrošnja i motivi dolaska koji su konačno smanjili udio sunca i mora.
U međuvremenu, međutim, značajno je porastao i broj jedinica u privatnom smještaju, uz znatno sporiji rast broja hotela, a promet je i dalje fokusiran na Jadran, uz slab razvoj infrastrukture na kontinentu. Autori napominju da studija ne predstavlja službeni stav evropske komisije, već je rad stručnjaka Ureda EK za ekonomiju i finansije.
Autori studije, kako prenosi Poslovni dnevnik, tvrde da je prosječna potrošnja turista u Hrvatskoj značajno ispod prosjeka Evropske unije, te čini oko 70 odsto prosječne potrošnje na Mediteranu, najviše zbog nižih cijena, strukture smještaja i turističkog modela “sunca i mora”. Pored toga, prosječan prihod po turistu smanjuje se u okolnostima u kojima rast broja noćenja premašuje rast ukupnog prihod od turizma.
Taj trend se primjećuje i u drugim zemljama kao što su Kipar i Španija, ali posebno je izražen u Grčkoj te još više u Hrvatskoj, napominju autori.
Donosioci odluka da spriječe zavisnost od turizma
Autore brine što, više nego u ostalim zemljama Mediterana, porast turističkog prihoda generiše najvećim dijelom rast broja noćenja, dok potrošnja na ostale sadržaje stagnira ili pada.
“Dugoročno, sve turističke destinacije izložene su riziku od stagnacije ili pada i ti rizici se ne smiju potcijeniti u Hrvatskoj, iako se Hrvatska trenutno čini daleko od tačke zasićenja. Donosioci odluka generalno bi se trebalo odmaknuti od zavisnosti od turizma, u kojem treba podsticati različitost ponude, ističu autori. Iako se sezona u Hrvatskoj u zadnje dvije godine nešto razvukla, i dalje stoji ocjena autora studije da Hrvatska ima najveću sezonalnost od svih mediteranskih zemalja, u 2016. godini jer je više od 75 odsto noćenja ostvareno je u julu, avgustu i septembru.
Grčka takođe ima kratku sezonu, ali ona traje od aprila do oktobra. Zbog visoke sezonalnosti Hrvatska ima najviše sezonaca od svojih konkurenata na Mediteranu, njih je skoro 45 odsto u ukupnom broju radnika u turizmu. Usto, zbog značajno većeg udjela radno manje intenzivnih smještajnih kapaciteta, odnosno apartmana u porodičnom smještaju i kampova, niža je stopa zaposlenosti u turizmu nego u Grčkoj, Španiji ili na Kipru, gdje je udio hotelskog smještaja značajno veći.
Kad je hotelski smještaj u pitanju, autori primjećuju da prevladavaju veliki hoteli u nižem i srednjem cjenovnom rangu, uz nisku elastičnost cijena u odnosu na potražnju, dijelom i zato što se veliki hoteli pune grupama agencija.
Više od 70 odsto hotelskih kreveta je u hotelima sa 100 ili više soba, a s udjelom od oko 30 odsto hotelskih kreveta u hotelima s više od 250 soba Hrvatska je rekorder u odnosu na ostale zemlje Mediterana koje razmatraju autori (Kipar, Malta, Grčka i Španija).
Oko 60 odsto hotelskih kapaciteta je na nivou dvije ili tri zvjezdice, dok u Italiji oni čine 50 odsto, dok Malta ima tek 30 odsto hotela s dvije ili tri zvjezdice.
Iako se Hrvatska hvali dobrom putnom dostupnošću sa svojih emitivnih tržišta, autori studije problem vide u tome da više od 90 odsto gostiju stiže drumskim putem, zbog čega se stvaraju gužve i zagađenje, ali i slabo razvija segment putničkog prevoza.
U zadnjih par godina jačaju avionske linije ali pada autobuski promet dok je željeznički slabo razvijen zbog loših pruga i neefikasnosti.
