Diskriminacija u Njemačkoj: Na tržištu rada najgore je biti Albanac

U Njemačkoj je zabranjeno pri zapošljavanju uzimati u obzir pol ili nacionalnost kandidata. Teoretski. Analize pokazuju da to u praksi nije tako. Ima stranaca koji prolaze puno gore, ali i bolje od Njemaca.

Naučnici Centra za socijalna istraživanja Berlina su od 2014. do 2016. poslali preko 6.000 aplikacija za radna mjesta u osam zvanja poput kuvara, mehaničara ili trgovca u veleprodaji. U aplikacijama su svojim kandidatima “davali” različito porijeklo iz neke od 34 zemlje, različitu vjeru i bijelu, tamnu ili istočnjačku boju kože.

Naravno, zabranu diskriminacije u zapošljavanju je praktički nemoguće i provjeriti. To je potvrđeno i ovim testom, jer je na 60 odsto aplikacija u kojima se kandidat predstavio kao Njemac ili Njemica došao pozitivan odgovor i poziv na razgovor, ali pozitivan odgovor je došao i na 51 odsto aplikacija gdje su se „kandidati” predstavili kao stranci, makar su imali potpuno identične kvalifikacije, piše Deutsche Welle.

I među strancima postoji velika razlika u šansama da dobiju pozitivan odgovor: za Evropljane gotovo da nema nikakve razlike u odnosu na Njemce, ali loše prolaze kandidati iz Afrike ili muslimanskih zemalja – oni dobijaju 7 odsto manje pozitivnih odgovora nego kandidati koji se predstavljaju kao hrišćani i bijelci.

Među poslodavcima na dobrom glasu očito nijesu ni Albanci jer je samo 41 odsto aplikacija ovih fiktivnih Albanaca u istraživanju berlinskog centra dobilo pozitivan odgovor. Slično loše prošli su i kandidati iz Pakistana, Dominikanske Republike, Etiopije i Maroka.

Zanimljivo je da nema nikakvih loših predrasuda kod aplikacija osoba s Dalekog istoka, a istraživače je doista iznenadila činjenica da ni Njemci nijesu prvi izbor šefova za radno mjesto u njihovoj firmi. Zapravo su tek na petom mjestu – iza fiktivnih kandidata iz Švajcarske, Poljske, Japana, a gotovo siguran pozitivan odgovor su dobili Alvaro ili Alma Martinez, kako su berlinski naučnici “krstili” kandidate iz Španije.

Zaključak istraživanja jeste da šefovi ili kadrovska odjeljenja manje gledaju na kvalifikacije, a više na kulturu i vrijednosti koje se uobičajeno povezuju s nekom etničkom skupinom.

“Kandidati stranog porijekla su samo onda zapostavljeni, ako vrijednosti koje se povezuju s ljudima iz njihove izvorne domovine snažno odudaraju od onih u Njemačkoj”, smatraju autori istraživanja.

Ruud Koopmans, Susanne Veit i Ruta Yemane su nakon toliko napisanih molbi za posao zaključili kako prije svega kulturne dimenzije doseljavanja uzrokuju neravnopravnost. I poručuju da bi svima, naročito u doba demografskih problema kad preduzeća sve više traže stručnu radnu snagu, trebalo biti u interesu da potpuno iskoriste potencijal kvalifikovanih kandidata:

“Drugim riječima, svim ljudima dati poštenu priliku da se iskažu na radnom mjestu, bez obzira kako se zovu i jesu li njihovi roditelji nekada došli iz neke druge zemlje.”