Da li neko odgovara za obmane u reklamama i zašto ne

Najpovoljniji, čudesni, milionski krediti, deterdženti koji najbolje čiste i odmašćuju, praškovi od kojih je veš bjelji od najbjeljeg, marmelade, kremovi, namazi i razni slatkiši ukusniji od svih ostalih, a preparati pompeznih naziva liječe baš sve!

Taj savršeni svijet, pišu Večernje novosti, postoji samo u reklamama, a proizvođači i trgovinski lanci ne prezaju da obmanjuju potrošače, nemilice krše zakon samo da se domognu kupaca.

Udruženja za zaštitu potrošača u Srbiji smatraju da kompanije koriste situaciju, jer znaju da se zakonske regulative u praksi ne primjenjuju, pa kazne – nema. Slično je i u Crnoj Gori.

U trci do potrošača, marketinški stručnjaci ne prezaju od neistina, poluistina, nemoralnih, neukusnih, pa i zabranjenih ilustracija. Po riječima Gorana Papovića iz Nacionalne organizacije potrošača Srbije, postoje zakoni o zaštiti kupaca, oglašavanju, Pravilnik o deklarisanju, označavanju i reklamiranju, ali je veliki problem što se pravila u praksi ne primjenjuju, a inspekcijski organi ne funkcionišu.

“Neophodno je formiranje generalnog inspektorata koji će spriječiti sadašnju situaciju da se prebacuju nadležnosti sa jedne na drugu inspekciju”, kaže Papović. “Postoje ozbiljne zloupotrebe javnih ličnosti i djece u reklamiranju, kao i plasiranje netačnih informacija i poluistina. Samo je 15.000 raznih preparata, lijekova i suplemenata, čijim se reklamiranjem ozbiljno krši zakon. Pitanje je zašto se već decenijama odbija formiranje generalnog inspektorata i čiji je to interes”, dodao je on.

Da najveći broj reklama nije u skladu sa zakonom, tvrdi i Petar Bogosavljević, predsjednik Pokreta za zaštitu potrošača.

“Istraživanje koje smo radili prošle godine o primjeni pravilnika o deklaracijama, označavanju i reklamiranju, pokazalo je da više od 60 odsto reklama prezentovalo neistinitu poruku”, tvrdi Bogosavljević. “Dvije godine ranije radili smo analizu čiji je zaključak da je više od polovine reklama koje se odnose na dječju hranu u suprotnosti sa preporukama Svjetske zdravstvene organizacije”.

“Kod nas se, recimo, nesmetano i masovno reklamira nezdrava hrana za djecu, koja sadrži masti, šećer, soli, iznad granica preporučenih od Svjetske zdravstvene organizacije”, kaže Bogosavljević.

“Ta praksa nije u skladu sa pravilima EU, sa kojima težimo da uskladimo i našu regulativu. Takve reklame vrše psihološki pritisak na djecu da proizvod požele, a na roditelje da ih kupuju. Masovno korišćenje ljekara u svrhu preporuke nekih proizvoda je nedopustivo i suprotno zakonu i etičkim normama zdravstvenih radnika”.

Zakon se nemilice krši kada je riječ o reklamiranju higijenskih preparata i kućne hemije. “Moje bijelo, nije kao tvoje bijelo”, svakako nije u skladu sa pravilima.

“Takozvano upoređujuće reklamiranje je zabranjeno”, kaže Bogosavljević.

Često se u praksi koriste reklamne parole kako je izvjesni preparat, krema, deterdžent, prašak bolji, kvalitetniji od svih drugih, a bez ozbiljnih analiza koje to mogu i da potvrde. Trgovinski lanci, takođe, imaju naviku da reklamiraju proizvode kao vrhunske, bez istraživanja koja potkrepljuju te tvrdnje. U pitanju je nepoštena trgovinska praksa.

Kako kaže Bogosavljevć, odgovornost što se zakoni i regulative ne primjenjuju u potpunosti je i na proizvođačima, državnim organima, sredstvima informisanja, stručnim udruženjima.

Zakon o oglašavanju zabranjuje sve oglase koji dovode u zabludu potrošača. Tržišna inspekcija ima nadležnost da po prijavi, ili po službenoj dužnosti, reaguje i zabrani takvo reklamiranje.

U zavisnosti od toga kakav se proizvod reklamira, nadležnosti su podeljene između tržišne, zdravstvene, sanitarne, veterinarske, poljoprivredne inspekcije…