Nauka potvrdila: Za uspjeh u obrazovanju se bolje roditi bogat nego pametan

Revolucija koja se posljednjih godina odvija u genomici sve više omogućuje važna istraživanja u ekonomiji, a jedna nova velika studija pokazala je ono što su svi odavno sumnjali – da se za uspjeh u obrazovanju važnije roditi u bogatoj porodici nego s velikim talentima.

Rezultati, koje je objavio National Bureau of Economic Research, pokazali su da su genske predispozicije za talente podjednako raspoređene među djecom bogatih i siromašnih porodica. No, isto ne vrijedi i za njihov akademski uspjeh – najmanje nadarena djeca iz porodica s visokim primanjima koledže završavaju s višim ocjenama nego najnadarenija djeca roditelja s niskim primanjima.

Bogatstvo moćnije od gena

U novoj studiji autori su formirali četiri grupe osoba prema visini tzv. poligenskih ocjena, od najnižih do najviših, piše Index.hr.

Analize su pokazale da samo 24 odsto ljudi iz visoko nadarene grupe porijeklom iz porodica s nižim primanjima završava koledže.

S druge strane, to uspijeva čak 63 odsto ljudi sa sličnim poligenskim ocjenama porijeklom iz porodica s visokim prihodima.

Posebno je zanimljiv podatak da koledže završava oko 27 odsto osoba iz grupe s najnižom ocjenom, ali porijeklom iz bogatih porodica. To znači da najmanje nadarena djeca bogataša imaju oko 3 odsto veće šanse da diplomiraju na koledžu nego najnadarenija djeca iz siromašnijih porodica.

Pritom treba imati na umu da su visoka obrazovna postignuća u snažnoj korelaciji s visinom plata, zdravljem i životnim zadovoljstvom, posebno u razvijenim zemljama.

Meritokratija je mit

Autori ističu da njihova studija pokazuje kako je pogrešna priča da je američko društvo meritokratsko te da postoje značajne genske razlike između onih koji su se rodili u bogatim i siromašnim familijama.

„Ako nemaju porodične resurse, čak i vrlo bistra djeca, djeca koja su prirodno nadarena, moraće da plivaju protiv struje“, rekao je za Washington Post jedan od autora studije Kevin Tom, ekonomist s Univerziteta Njujork.

Njegov saradnik na istraživanju, Nikolas Papadžordž, ekonomista s Johns Hopkinsa, dodao je da se potencijal nadarene djece iz siromašnijih porodica traći.

„To nije dobro za njih, no takođe nije dobro ni za ekonomiju… Svi ti ljudi koji su imali visoke genske ocjene, a nisu išli na koledže, jesu li mogli izliječiti rak?“, upitao je Papageorge.

Geni i društvene nauke

Studija Toma i Papadžordža temelji se na jednom od najvećih istraživanja genoma ikada na kojem su radili desetine naučnika. Ono je objavljeno u uglednom časopisu Nature Genetics u julu, a predstavlja jedan od novijih pokušaja da se analiza gena uvede u društvene nauke. U njoj su skenirani milioni baznih parova DNA prikupljeni od oko 1,13 miliona ljudi s ciljem da se pronađe veza između gena i završenih godina školovanja. Na osnovu rezultata kreirana je jedinstvena genska ocjena koja se može koristiti za predviđanje obrazovnog postignuća.

U svom njih dvojica su taj genski indeks primijenili na uzorku od 20.000 ljudi rođenih između 1905. i 1964. koji su ekonomistima odobrili da im analiziraju DNA.

Šta je poligenska ocjena?

Povezivanje genomike i ekonomije tek je u povojima. Razvoj genomike zasigurno neće doprinijeti razvoju ekonomskih nauka onoliko koliko je doprinio razvoju prirodnih, posebno biomedicinskih, međutim, stručnjaci ipak smatraju da će im omogućiti bolje uvide u uticaj okoline u kojima ljudi odrastaju na razvoj njihovih potencijala.

Za sada još postoje brojna ograničenja u tom području. Jedno od najvećih je to što većina genskih podataka dolazi od ljudi evropskog porijekla pa su studije i njihovi rezultati uglavnom ograničeni na bjelačku populaciju.

No, ovo područje ubrzano napreduje, a uvriježeno je zapažanje da geni i biološki faktori barem u nekoj mjeri određuju sposobnosti pojedinaca. Na primjer, više epidemioloških studija pokazalo je da određene genske varijante značajno utiču na obrazovna postignuća. Istovremeno su neka novija genetska istraživanja omogućila definisanje tzv. poligenskih ocjena (POLY) – brojeva koji predstavljaju snagu uticaja određene grupe gena na određeno svojstvo.

Autori u uvodu svoje studije ističu da ekonomisti uglavnom prihvataju da su sposobnosti koje se nagrađuju na tržištu rada vrlo složena kombinacija urođenih sposobnosti, ekonomskog ambijenta i ulaganja u endogeni ljudski kapital.

U novoj studiji upotrijebili su najnovija ostvarenja u genetici kako bi istražili odnose između genskog indeksa, obrazovnih postignuća i uspjeha na tržištu rada na osnovu podataka iz istraživanja Health and Retirement Study (HRS). Za potrebe studije, a na temelju istraživanja Lee et al. (2018), razvili su poligensku ocjenu kojom su predviđali obrazovna postignuća pojedinaca. Poligensku ocjenu interpretirali su kao zbroj podskupova genskih faktora koji utiču na sposobnosti važne za akumulaciju ljudskog kapitala.

Ostatak teksta čitajte na Indexu