Evo kako pranje novca preko offshore destinacija funkcioniše u praksi

Pranje novca se posljednjih dana često pominje u vezi sa istragom protiv predsjednika Atlas Grupe Duška Kneževića ali i povodom afere “Koverat”, zbog koje je za isto djelo osumnjičen i jedan od funkcionera vladajućeg DPS-a i bivši podgorički gradonačelnik Slavoljub Stijepović.

A šta je zapravo pranje novca? To je po definiciji izvršavanje radnji putem više transakcija kojima se prikriva pravi izvor novca ili druge imovine koja je nezakonito pribavljena, s ciljem da se novac ili imovina prikažu kao zakonito stečeni.

Pranje novca odvija se u tri osnovne faze: polaganja, preslojavanja i integracije.

Faza polaganja je trenutak kada kriminalci prljavi novac ubacuju u finansijski sistem, te ga raznim metodama pokušavaju što više udaljiti od nezakonitog izvora. U ovoj fazi perači novca po prvi put uključuju novac u legalne tokove, te ih je u ovoj fazi najlakše otkriti.

Faza preslojavanja je proces kruženja novca kroz finansijske sisteme, kroz razne bankovne račune, ili oblike imovine (novac u nekretnine i sl.) ili kroz različite države, kako bi se pokušao prikriti trag novca i njegovo porijeklo.

Faza integracije dolazi na kraju, kada je novac uspješno ušao u legalne finansijske tokove, te se “miješa” s legalno stečenim sredstvima. Preslojavanjem je novac udaljen od stvarnog izvora, te se integrisao u finansijske tokove.

U praksi se ove faze vrlo često preklapaju ili se odvijaju istovremeno, zavisno od toga koje metode osobe koje se bave pranjem novca imaju na raspolaganju.

U smjernicama Hrvatske narodne banke navodi se nekoliko najčešće korištenih kojima se pokušava zaobići sistem za otkrivanje i sprječavanje pranja novca:

Strukturiranje – strukturiranje većih iznosa gotovine iznad limita za identifikaciju u manje iznose gotovinskih transakcija i njihovo plasiranje u finansijski sistem. Navedene manje iznose najčešće u sistem deponuje veći broj osoba, čime se pokušava izbjeći otkrivanje, odnosno obaveza obavještavanja o gotovinskim transakcijama iznad određenog iznosa i obaveza identifikovanja stranke.

Mnogostruke transakcije – ista osoba u jednom danu obavlja dvije transakcije ili više njih, a ukupni iznos transakcija u jednome danu prelazi propisani limit za utvrđivanje i provjeru identiteta stranke ili obavještavanje Uprave za sprječavanje pranja novca.

Kupovina ili prodaja strane valute – nezakonito stečena sredstva koriste se za kupovinu strane valute koja se zatim transferiše na bankovne račune u offshore finansijske centre.

Korišćenje nominalnih predstavnika – ovo je najčešće primjenjivana metoda u fazi polaganja. Osoba koja želi “prljavi” novac uvesti u finansijski sistem može pokušati prikriti porijeklo nezakonito stečene imovine uključujući nominalnog predstavnika, poput člana porodice, prijatelja i sl.

Osim toga, među metodama je i korišćenje raznih oblika trgovačkih društava i fondacija – posebno fiktivnih trgovačkih društava (shell company) koja se osnivaju u državama u kojima ne postoje strogi propisi u vezi sa sprječavanjem pranja novca odnosno identifikacijom stvarnog vlasnika.

Kod pranja novca popularno je korišćenje stranih ili offshore jurisdikcija – pogotovo korišćenje više stranih ili offshore jurisdikcija tako da je, na primjer, račun u banci u jednoj državi vlasništvo trgovačkog društva sa sjedištem u drugoj državi, a da “vlasnik” navedenog trgovačkog društva ima sjedište ili prebivalište u trećoj državi i sl, a povećanje broja stranih ili offshore jurisdikcija uključenih u shemu otežava otkrivanje kaznenih djela i osoba koje su u to uključene.

Kako se pere novac: Primjeri iz prakse

Perači novca vrlo su kreativni, tako da postoji bezbroj primjera kako se to radi, a nastavku donosimo nekoliko primjera iz prakse, koje je objavilo Ministarstvo finansija Vlade Hrvatske- Ured za sprečavanje pranja novca, u dokumentu iz 2011. godine:

Fiktivni računi – utaja poreza
Inostrana kompanija registrovana u offshore finansijskom centru ispostavlja račun za usluge (konsultantske, marketinške, informatičke) domaćoj firmi. Domaća firma plaća račun doznakom u inostranstvo na račun iste offshore firme koji je otvoren u susjednoj ili drugoj, geografski bliskoj državi.

Ispostavljeni račun inostrane off shore kompanije evidentira se kao trošak u poslovnim knjigama domaće pravne osobe (umanjenje poreske osnovice). Inostrana i domaća kompanija vlasnički su povezane, a doznačena novčana sredstva u inostranstvu se podižu u gotovini na teret nerezidentnog računa otvorenog u inostranstvu. Ista novčana sredstva se unose u Crnu Goru bez prijave na državnoj granici te se u daljem toku koriste za kupovinu nekretnina i pokretnina u CG ili akcija, hartija od vrijednosti.

Karakteristike tipične offshore firme su sljedeće: nema zaposlenih radnika u matičnoj zemlji u kojoj je registrovana već funkcioniše putem kompanije opunomoćenika, odnosno agenta ili posrednika koji za istu offshore firmu obavlja usluge u vezi registracije sjedišta te usluge povrata pošte, a sve to uz određenu naknadu. Dakle, kao takva, offshore firma nije niti u mogućnosti obavljati bilo kakvu privrednu djelatnost u matičnoj zemlji. Osim toga, moguća svrha njenog osnivanja vrlo često se ogleda u otvaranju nerezidentnih računa putem kojih se često obavlja neosnovan transfer novčanih sredstava iz CG u inostranstvo i potom povrat tih sredstava ponovo u CG,unošenjem gotovog novca preko državne granice, bez prijave nadležnim carinskim tijelima ili kreditnom linijom.

Transfer novčanih pošiljki – krijumčarenje ljudi ili međunarodna prostitucija

Različite domaće fizičke osobe, ili strane fizičke osobe tokom vremenskog razdoblja od jedne godine putem društva koje obavlja određene usluge platnog prometa, uključujući i prenos novca, doznačuju u inostranstvo gotovinska novčana sredstva, ili su pak primaoci novčanih sredstava iz inostranstva.

Primaoci odnosno pošiljaoci novčanih sredstava su različite fizičke osobe iz različitih zemalja – Rusija, Ukrajina, SAD, Njemačka, Izrael, Nigerija, Mali, Liberija, Ujedinjeni Arapski Emirati, Portugal, Italija, Moldavija, Kanada, Brazil, Argentina i dr.

Za domaće fizičke osobe u svojstvu pošiljatelja nema evidentiranih primanja koja bi mogla biti izvor gotovinskih novčanih sredstava kojima isti raspolažu.

Razlozi za sumnju: slanje gotovog novca posredstvom društva koje obavlja određene usluge platnog prometa, uključujući i prenos novca, umjesto korišćenja bankovnih računa i usluga poslovnih banaka, obavljanje većeg broja transakcija u manjim iznosima, različite fizičke osobe iz različitih zemalja u svojstvu primaoca novčanih sredstava.

Polaganje i dizanje novca s računa – šverc droge

Nekoliko fizičkih osoba međusobno povezanih rodbinskim i drugim vezama u dužem vremenskom razdoblju polažu gotovinska novčana sredstva u korist vlastitih računa ili pak računa drugih fizičkih osoba s kojima su povezani, a koji računi su otvoreni kod nekoliko banaka. Dio tako položenih gotovinskih novčanih sredstava se oročava, a dio se isplaćuje u gotovini. Gotovina je kasnije iskorištena za kupovinu nekretnina i kompanija.

Iste fizičke osobe nijesu zaposlene i nemaju evidentiranih prihoda te su pod sumnjom u počinjenje kaznenog djela zloupotrebe opojnih droga, kao i pod sumnjom da pripadaju organizovanoj kriminalnoj grupi koja počinjenjem tog kaznenog djela ostvaruje veću imovinsku korist, te stoga postoji sumnja da novčana sredstva položena u gotovini u bankarski sistem proizlaze iz kaznenog djela zlouporabe opojnih droga.

Razlozi za sumnju: intenzivno polaganje gotovine u iznosima ispod Zakonom propisanog iznosa koji podliježe prijavi Uprave za sprječavanje pranja novca u kraćim vremenskim intervalima tokom dužeg vremenskog razdoblja, korišćenje računa povezanih fizičkih osoba, te podaci o kriminalnim aktivnostima učesnika.

Izvori: HNB, MFIN