Kako je i zašto Evropa odbila da finansira prvi crnogorski autoput

Izvještaj o bezbjednosti Minhenske konferencije o bezbjednosti (MSC), objelodanjen uoči redovne godišnje velike konferencije MSC-a u glavnom gradu Bavarske, akcenat je stavio na rast zaduženosti balkanskih zemalja prema Kini i mogućim posljedicama koje iz toga proističu. Na prvom mjestu, kada je riječ o procentu spoljnjeg duga prema Pekingu, našla se Crna Gora, zbog ogromnog kredita kod kineske državne banke za izgradnju prve dionice svog autoputa, ocjenjuje Radio Slobodna Evropa.

​Da li se zbog toga, kako se upozorava u Minhenskom izvještaju za 2019, Crna Gora može naći u zamci “dužničke diplomatije” prema Kini, ili, kako je to ranije upozorio sam evropski komesar Johanes Han, postati kineski Trojanski konj u okviru Evropske unije?

Profesorica Gordana Đurović, nekadašnja ministarka za ekonomske odnose sa inostranstvom, koja je bila i ministarka za evropske integracije Crne Gore, u izjavi za RSE ocjenjuje da konstatacije u Minhenskom izvještaju dolaze post festum, pošto su Crnoj Gori za veliki projekat izgradnje auto-puta bila otvorena vrata kineskih, ali ne i evropskih banaka.

Evropske banke su odbile da kreditiraju gradnju autoputa Bar-Boljare, jer crnogorske vlasti nijesu uspjele da dokažu njegovu isplativost i ekonomsko-finansijsku održivost. Zato je uletjela kineska EXIM banka i tamošnja građevinska kompanija CRBC.

“Tu smo postali dio tzv. 16 plus 1 inicijative, jednoga pojasa-jednoga puta, obnove ‘puta svile’ ili kako god ga već zvali. Svi evropski premijeri, ne samo zapadnobalkanski, veoma rado su primali kineske investitore i otvarali vrate za razne projekte. Mi smo najmanji, pa je onda red cifara, posebno per capita, kod nas nešto veći”, kaže Gordana Đurović.

Sa druge strane, Aleksandar Saša Damjanović, bivši šef parlamentarnog odbora za ekonomiju, nalazi kako su strepnje koje proističu iz Minhenskog izvještaja o bezbjednosti opravdane. Ističe da usklađivanje političkih prioriteta sa ekonomskim u Crnoj Gori nikada nije bila lagana misija.

“Naime, država koja stremi ka punopravnom članstvu u Evropskoj uniji i koja je punopravna članica NATO, najintenzivnije ekonomske odnose ima upravo sa državama koje nijesu ni u Evropskoj uniji ni u NATO. Tu, prije svega, mislim na Kinu, Rusku federaciju i Tursku, Ujedinjene Arapske Emirate, Azerbejdžan itd. Ta ekonomska diverzifikacija na račun političke, samo po sebi ne bi trebalo da bude loša, jer to nije samo slučaj sa Crnom Gorom. A, sa druge strane, ono što svakako jeste loše, je kreditna izloženost prema jednom subjektu. U ovom slučaju to je kineska državna banka i izloženost Crne Gore prema Kini i kineskim institucijama, u konkretnom slučaju autoputa”, navodi Damjanović.

Da postoji opasnost da Kina, preko naizgled povoljnih kredita, zemlje Zapadnog Balkana pretvori u “trojanske konje” u Evropskoj uniji, ranije je ukazao niko drugi nego sam evropski komesar Johanes Han. U tom smislu apostrofirao je primjer Crne Gore, koja je u debelom dužničkom saldu prema Kini zbog megaprojekta autoputa.

Da je realno da Kina svoj kapital pretvori u političko oružje protiv EU i SAD, u intervjuu Radiju Slobodna Evropa 15. avgusta prošle godine apostrofirao je i dugogodišnji crnogorski diplomata, aktuelni profesor na bostonskom Univerzitetu Vesko Garčević. Sada, kako je opisao Garčević, traje neka vrsta medenog mjeseca u saradnji Kine i balkanskih zemalja. Ali kad računi dođu na naplatu, stići će gorak ukus.

“Mislim da smo sami, odmah na samom početku, sve zemlje, uključujući i Crnu Goru, postavili sebe u poziciju jednog mlađeg, super mlađeg ili slabašnog partnera, koji dovodi sebe u zavisnost od jakog partnera, kao što je Kina”, rekao je Garčević.

Profesorica Đurović, međutim, smatra kako krivica nije na balkanskim zemljama. Prema njenim riječima, upravo EU je ta koja je morala da mijenja pristup Balkanu, prema kome, kako primjećuje Đurović, Brisel nema jasnu strategiju. U tom smislu upozorenje komesara Hana o kineskom Trojanskom konju, ocjenjuje kao pretjerano.

“Izvoditi zaključak da Crna Gora tu može da poremeti bilanse i na nivou Evrope, mislim da je to malo precijenjeno. Evropska unija očekuje da mi prije nje napravimo strateški pristup, a stvar bi trebalo biti obrnuta. Evropska unija mora da napravi svoju ozbiljnu strategiju u odnosu prema Kini i prema kineskim investicijama. A kada Evropa postavi strategiju, onda će tek imati puno pravo da od nas očekuje istu, ako smo mi u procesu pristupanja EU.”

Za Damjanovića, pak, suština je u tome da veliko zaduživanje samo po sebi ne bi trebalo da bude problem u državi koja ima jake institucije i vladavinu prava, kao i minimalnu toleranciju na korupciju.

“Međutim, Crna Gora nije ništa od ovoga što sam nabrojao, i svakako da su ocjene koje su date u Minhenskom izvještaju moraju biti uzete veoma ozbiljno. Crna Gora, svakako, mora da razmišlja o tome da li je sa tom izloženošću napravila i određene političke probleme sebi, i da li ta izloženost može imati i nekih političkih uticaja.”

U obrazloženju za Crnu Goru, u Minhenskom izvještaju se konkretizuje kako je zbog kredita od 809 miliona eura za izgradnju prvog dijela autoputa, stepen crnogorskog duga porastao na čak 80 odsto bruto društvenog proizvoda (BDP). To, kako se eksplicitno upozorava, podstiče bojazni da bi se Crna Gora mogla naći u zamci „ dužničke diplomatije” prema Kini. Kada je riječ o regionu, u Minhenskom izvještaju zaključuju, da iako Peking podržava prijem balkanskih zemalja u Evropsku Uniju, aktivnosti Kine jačaju sumnje da bi Peking mogao iskoristiti svoju ekonomski moć za političku dobit.