Kako je Finska isprobala i (za sada) odbacila dohodak za sve građane

Na pitanje li je uspio ili propao nacionalni eksperiment s isplatom minimalnog osnovnog dohotka koji je Finska sprovodila posljednje dvije godine i tako privukla veliku pažnju evropske javnosti i medija, nema jednoznačnog odgovora, piše Jutarnji list. Ne nudi nam ga čak ni Oli Kangas, jedan od naučnih promotora i programski direktor projekta, profesor sa Univerzitetu Turku, kojeg je zagrebački list zamolio za objašnjenje.

Ta ideja je, nakon dvije godine eksperimentiranja i potrošenih 20 miliona eura, nekako nedorečena ostala visiti u političkom vazduhu, niti prihvaćena niti baš u potpunosti odbačena.

Šta joj je glavna mana? Nije pokazala da može podići zaposlenost, smatraju u finskoj vladi.

Sam eksperiment okončan je posljednjim danom 2018. godine i nema najave da će biti nastavljen u nekom drugom obliku. Vlada desnog centra sada se posvetila novoj misiji, pokušava da lansira do sada najveću reformu socijalne i zdravstvene politike, kaže Oli Kangas. Reforma, među ostalim, targetira jedno od istorijskih dostignuća socijalne države, nacionalno zdravstveno osiguranje, pri čemu će privatni ponuđači zdravstvenih usluga biti više uključeni u sistem.

“Temeljni dohodak najvjerovatnije će ostati heterodoksna politika idućih godina”, zaključuje Kangas, ali ipak nema pokunjeni stav čovjeka koji bi odustao od njenog zagovaranja.

“Prije 200 godina niko nije mogao zamisliti da je ukidanje ropstva moguće. Prije 100 godina niko nije mogao zamisliti da ćemo mi u Finskoj imati takvo društvo u kojem će siromašna djeca moći da besplatno studiraju”, odgovara na pitanje o kritičarima, onima koji smatraju da je univerzalni osnovni dohodak eventualno moguć samo u jako bogatim društvima ili da je, generalno, samo iluzija, možda nejasna (socijalistička) ideja, odnosno onima iz libertarijanskog tabora koji je posprdno i lakonski otpisuju uz opaske poput: “Ko želi novac neka ga zaradi” i “Rad je najbolja socijalna sigurnost”.

Prva evaluacija

Ovog mjeseca je objavljena prva naučna evaluacija eksperimenta isplate osnovnog dohotka u Finskoj koji se sprovodio tokom 2017. i 2018. godine, a ti, preliminarni rezultati pokazali su, ugrubo, sljedeće: nezaposleni građani obuhvaćeni eksperimentom nijesu bili uspješniji na tržištu rada od onih koji su primali “obične” naknade za nezaposlene.

Oni, dakle, nijesu našli posao iako su za to imali više vremena (jer ga nijesu gubili na procedure koje državna birokratija traži), ali su zbog garantovanog dohotka bili zadovoljniji, imali manje zdravstvenih problema i stresa, s više su povjerenja gledali u budućnost i osjećali da imaju veću mogućnost uticaja na društvena pitanja.

Osjetili su i više samopouzdanja oko traženja radnog mjesta ili samozapošljavanja nego ostatak nezaposlenih u Finskoj koji su bili reprezentirani u kontrolnoj grupi eksperimenta. Oni koji su primali garantovani osnovni dohodak imali su i veće povjerenje u institucije i druge ljude. Tako je barem većina njih odgovorila na pitanja istraživača u oktobru prošle godine, a u anketu je bila uključena i kontrolna grupa.

No, generalni nalaz – da nije bilo povećanja stope zaposlenosti – kod dijela je javnosti izazvao ironične komentare, uz zaključak vlade da je eksperiment razočarao te da je poželjniji “aktivni model tržišta rada”, tzv. aktivaciona socijalna država koja traži od korisnika da u potrazi za poslom stalno ispunjavaju određene preduslove kako bi ostvarili pravo na naknadu, a ako nešto od “promotivnih aktivnosti” propuste – ili ako prihvate čak i privremeni ili slabo plaćeni posao od kojeg ne mogu podmirivati životne troškove – na neko vrijeme gube pravo na naknadu.

Kangas smatra da bi političari, posebno oni izvan lijevog spektra, trebalo malo bolje da razmisle o tome šta im ti preliminarni naučni nalazi zapravo govore. On ih provocira i pita: treba li napustiti ideju uvođenja osnovnog dohotka samo zato što on ne povećava zaposlenost iako povećava blagostanje ljudi? Odnosno, treba li se pozdraviti s tom idejom i jačati politiku uslovljenih naknada iako ona, čini se, takođe ne povećava zaposlenost, ali smanjuje osjećaj blagostanja?

Dok političari odgonetaju jednačinu o garantovanom minimalnom primanju koje bi svim građanima osiguravala država, Kangasa je Gordana Grgas iz Jutarnjeg lista pitala šta on prognozira. Ako se jednom i dogodi u Finskoj, smatra, do univerzalnog osnovnog dohotka doći će nizom malih koraka, ne kroz jedan zakon.

“Najvjerovatnije neće ući na glavna vrata, nego šunjajući se kroz zadnja”, zaključuje nakon svega taj uvaženi naučnik. Kako? Spajanjem i pojednostavljivanjem nekih tipova postojećih beneficija.

Ostatak teksta čitajte na Novac.hr