Finska nema beskućnike: Država svima obezbjeđuje pravo na stalan smještaj

Finska je jedina zemlja Evropske Unije u kojoj stopa beskućništva konstantno opada. U čemu je njihova tajna, pitate se?

Po svemu sudeći, u beskompromisnom poklanjanju stambenih jedinica. Finski koncept države podrazumijeva da svi beskućnici imaju pravo na stalan smještaj, bez dodatnih uslova.

Autor Džon Henli za londonski Guardijan opisuje jedan od takvih domova. U pitanju je dvospratni blok sa zajedničkim prostorijama u prizemlju i spavaonicama s kupatilima na spratu, prenosi portal Gradnja

Pod zajedničke prostorije spadaju veliki dnevni boravak i trpezarija, kuhinja, teretana i sauna – što se u Finskoj ne smatra nikakvim posebnim luksuzom. Na spratu živi ukupno 21 osoba, i to muškarci i žene uglavnom mlađi od 30 godina.

Ovaj demokratski koncept osmišljen je prije skoro deset godina, a danas je poznat po nazivu Housing First. Ono što mu je prethodilo najlakše se može opisati kao klasičan model pružanja socijalne pomoći u okviru kojeg beskućnici prolaze kroz razne varijante privremenog smještaja, dok se stalan dom dodjeljivao na samom procesu poput nagrade. Sa druge strane, Housing First koncept podrazumeva da svi beskućnici imaju pravo na stalan smještaj, bez dodatnih uslova.

Od lansiranja programa Housing First 2008. godine, broj beskućnika u Finskoj pao je za više od 35%. Na ovo je najviše uticala činjenica da je u prvoj fazi programa otvoreno 3.500 novih domova (iako je u planu bilo “samo” 2.500). Spavanje na otvorenom gotovo da je iskorijenjeno u Helsinkiju u kojem temperature tokom zime idu i do -20°C.

No, glavni kvalitet programa Housing First nije sam smještaj, već usluga koju ovdje pružaju stručni njegovatelji. Naime, mnogi beskućnici se bore sa bolestima zavisnosti, imaju probleme sa mentalnim zdravljem i pate od zdravstvenih stanja koja zahtijevaju stalnu negu. U pomenutom hostelu Rukkila, na primjer, sedam njegovatelja pazi na 21 stanara.

Stanari se u domovima obično zadržavaju od oko dvije do sedam godina, dok se potpuno ne osamostale.

Zahvaljujući ovom programu, stanari dolaze do radnih pozicija, što im omogućava da plaćaju malu kiriju.

A koliko sve to državu košta?

Podaci pokazuju da, u slučaju pružene prikladne nege i smještaja, jedna od ovih osoba košta Finsku 15.000 eura godišnje – a uzevši u obzir visinu troškova u Skandinaviji, ova brojka nije uopšte velika.

Finska je, inače, za potrebe projekta Housing First potrošila 250 miliona eura za kupovinu i prilagođavanje novih objekata, a uz to je zaposlila 300 staratelja i pomoćnih radnika.

Helsinki u brojkama

U vlasništvu grada nalazi se 60.000 socijalnih stambenih jedinica, što znači da jedan od sedam stanovnika živi u stanovima u vlasništvu grada.

Helsinki takođe posjeduje 70 odsto zemljišta u okviru gradskih granica, ima sopstvenu građevinsku kompaniju i trenutno planira da izgradi još 7.000 novih domova godišnje.

U svakom novom okrugu, grad održava strogi “stambeni miks” kako bi ograničio socijalnu segregaciju. To znači da 25 odsto čine jedinice socijalnog stanovanja, 30 odsto subvencionisani stanovi, dok 45 odsto pripada privatnom sektoru. Helsinki inače takođe insistira na vidljivim razlikama između privatnog i javnog stanovanja.

U čitavoj Finskoj danas živi oko 5.500 beskućnika, ali 70 odsto njih živi privremeno kod prijatelja ili porodice.

“Nijedan model nije savršen; i dalje brojimo neuspjehe, ali smo ponosni što smo imali hrabrosti da to probamo”, poručili su iz vlasti.