Ruski milijarderi imaju problem: Kome ostaviti bogatstvo?

Kada je Aleksej Mordašov 1992. kao 27-godišnjak stekao većinski udio u ruskom koncernu čeličana “Severstalj” i postavio temelje buduće porodične imperije, sigurno još nije razmišljao o tome kome će sve to jednog dana pripasti.

Bilo je to godinu dana nakon raspada Sovjetskog Saveza, a sve što što ste mogli da kupite decenijama se nalazilo u državnom vlasništvu. Porodična preduzeća nisu postojala, a on nije znao da će imati tri braka i šestoro djece.

Danas, 27 godina kasnije, mašinski inženjer se, prema informacijama magazina “Forbes”, nalazi na četvrtom mjestu u Rusiji po bogatstvu i raspolaže sa 20,5 milijardi dolara, a pojam “porodičnog preduzeća” uveliko se koristi.

Mordašov je nedavno objavio da će dvoje njegove djece – 18-godišnji Nikita i 19-godišnji Kiril – dobiti 65 odsto udjela u internacionalnom koncernu rudnika zlata, sa rudnicima u Rusiji, Kanadi i Africi. Oba udjela vrijede između 420 i 490 miliona dolara. Njegov primjer pokazuje da prva generacija preduzetnika, koji su se obogatili u postkomunističkoj Rusiji, polako zalazi u godine kada počinje da razmišlja o pitanju nasljedstva i prenosi djelove bogatstva nasljednicima, piše Business Insider a prenosi Blic.

Anketa Instituta “Ward Hawell Talent Equity” i Centra za porodična preduzeća Poslovne škole INSEAD, pokazuje da je od 42 anketirana direktora kompanija samo sedam prepustilo je kormilo koncerna svojoj djeci, a za njihovo oklijevanje postoje opravdani razlozi.

Kako je Bloomberg nedavno objasnio, razlog je djelimično u tome što su bogatstvo stekli ne samo zahvaljujući preduzetničkom znanju, već i neformalnim odnosima unutar birokratskog sistema i državnog kapitalizma. Osim toga, neizvjesno je da li će birokrate i organi krivičnog gonjenja odobriti i dugoročno osigurati nasljedstvo. Pravosudni sistem je nedovoljno razvijen i funkcionerima daje odlučujuću ulogu u tim pitanjima.

U Rusiji oko 189.500 osoba raspolaže bogatstvom od najmanje milion dolara, a svi zajedno kontrolišu bogatstvo od 1,1 biliona dolara. Tajkuni su veoma oprezni kada je riječ o prenošenju bogatstva na svoju djecu.

Prvi korak je prošlog ljeta napravio 70-godišnji Vladimir Jevtušenkov. U sastavu njegovog koncerna “AFK Sistema” nalazi se i najveći koncern za telekomunikacije MTS, sa više od 100 miliona korisnika na cjelokupnoj teritoriji bivšeg Sovjetskog Saveza. Naftni koncern “Bašnjeft”, koji mu je nekada takođe pripadao, morao je pod sumnjivim okolnostima da ustupi državi, konkretno državnom naftnom koncernu “Rosnjeft”.

Prošlog ljeta Jevtušenkov je prenio ukupno pet odsto akcija kompanije 40-godišnjem sinu Feliksu. To i nije naročito mnogo s obzirom da radi u koncernu od 1999. i da je zamjenik predsjednika nadzornog odbora. Uprkos tome, stariji Jevtušenkov nije siguran da će njegov sin sačuvati bogatstvo u postojećim okolnostima.

“Da sam u to apsolutno siguran, već bih prenio na njega cjelokupan posao”, izjavio je neuobičajeno otvoreni Jevtušenkov na jednoj manifestaciji u Kremlju.

“Ako Feliks nije dorastao tom zadataku, onda ću morati da nađem bilo koga ko će sačuvati ono što smo stvorili”, dodao je.

Vagit Alekperov (68), treći po bogatstvu u Rusiji, razmišljao je da sina Jusufa postavi na čelo “Lukoila”, drugog po veličini naftnog koncerna u Rusiji, ali kaže da je posao “pretežak”. U testamentu je napisao da nasljednici (sin, supruga i snaja) ne smiju da dijele njegov paket akcija u kompaniji (24,8 odsto).

Roman Abramovič, vlasnik britanskog fudbalskog kluba “FC Čelsi” i veliki akcionar ruskog koncerna čeličana “Evraz”, prenio je na jednog sina 40 odsto manje naftne kompanije, kao i 75 odsto ruske kompanije “Greenhouse”, sa više od 100 hektara staklenih bašti na sjeveru Rusije, pri čemu je za planirane na dalekom istoku zemlje na raspolaganju 750 miliona dolara.

Nekima su djeca neophodna u kompaniji kako bi sami mogli da se bave politikom. Sulejman Kerimov, koji potiče sa Kavkaza, nalazi se na 19. mjestu na listi bogatih Rusa. Posjeduje većinski udio u najvećem ruskom koncernu rudnika zlata “Poljus Gold”, koji je prenio na 23-godišnjeg sina. Otac, koji je 2017. nakratko uhapšen u Nici pod sumnjom za pranje novca, senator je u ruskom parlamentu.

Neke oligarhe ne interesuje politika, ali ne žele da prenesu djeci bogatstvo, smatrajući da će ih tako samo iskvariti. Zanimljivo je što je riječ upravo o dvojici tajkuna koji su devedesetih godina imali ogroman politički uticaj: 58-godišnji Vladimir Potanjin (18,1 milijarda dolara) i 54-godišnji Mihail Fridman (15 milijardi dolara).

Potanjin je većinski akcionar najvećeg proizvođača paladijuma i nikla “Norilsk nikal” (Nornikal) i najveći investitor Olimpijskih igara 2014. u Sočiju. Godine 2013. priključio se filantropskoj inicijativi “The Giving Pledge” i obećao je da će polovinu bogatstva pokloniti u dobrotvorne svrhe.

Fridman, koji je nekada vodio treći po veličini ruski naftni koncern TNK-BP, objavio je 2016. da će čitavo bogatstvo dati u dobrotvorne svrhe.