“Posao na zahtjev” po mjeri korporacija promijeniće sadašnji sistem rada

U narednoj decenkji svaki peti zaposleni ostaće bez posla zbog automatizacije i vještačke inteligencije, ali razvoj tehnologije istovremeno bi trebalo da stvori i potpuno nova radna mjesta.

Ti novi poslovi, sugeriše McKinseyjevo istraživanje o budućnosti tržišta rada, vjerovatno neće biti dobro plaćeni, posebno kad je riječ o ženama. Najveći broj novootvorenih poslova posljednjih godina zapravo je slabo plaćen iako značajno rastu i oni koji nose visoka primanja.

Istorijski podaci iz SAD-a sugerišu da bi do 2030. godine oko 9 odsto populacije moglo biti zaposleno u sasvim novim zanimanjima.

U tom procesu, stoji u istraživanju, 40 do 160 miliona žena prelaziće iz jednog zanimanja u drugo, pri čemu će se, uz postojeće, suočiti i s novim izazovima.

“Ako uspiju u toj tranziciji, žene će obavljati produktivnije i bolje plaćene poslove. U suprotnom, biće suočene s daljim povećanjem razlike u platama u odnosu na muškarce”, stoji u najnovijoj McKinseyjevoj studiji “Budućnost žena na poslu: Tranzicija u vrijeme automatizacije”, piše Jutarnji. Koji su to novi izazovi kojima će žene biti izložene?

Žene pod pritiskom

Premda će s gubitkom posla biti podjednako suočeni muškarci i žene, proces će zahvatiti različita područja.

Kada je riječ o novim poslovima čija će ponuda rasti, a žene su u njima slabo zastupljene, posebno se izdvajaju područja profesionalnih, naučnih i tehnoloških usluga.

Da bi se prilagodile novom svijetu, moraće da porade na svojim tehničkim vještinama, mobilnosti i tehnološkoj prilagodljivosti. Vrijeme koje se koristi za fizičke i manualne poslove, kao i osnovne kognitivne vještine, značajno će se smanjiti jer će te aktivnosti biti automatizovane.

S druge strane, povećanje novih, fleksibilnijih načina rada na daljinu ženama će ujedno koristiti zbog usklađivanja radnih i porodičnih obaveza.

Šta je razlog snažnog rasta slabo plaćenih poslova? U nedavno objavljenoj knjizi “Ghost Work” (Radnici iz sjene) autori Mary Gray i Siddharth Suri predviđaju da će 60 posto globalne radne snage do 2055. godine činiti “poslovi na zahtjev”.

U tu kategoriju, među ostalim, uključuju one koji rade u agencijama za privremeno zapošljavanje, zaposlene na određeno vrijeme, rad putem weba ili aplikacija.

Veza s elitom

Uglavnom je riječ o mlađim ljudima koji su tek diplomirali, onima koji nemaju pristup tržištu rada, profesionalcima koji još ne mogu u penziju, kao i radnicima koji nemaju mnogo kontakata s poslodavcima i kolegama te često rade za manje od minimalne plate. To su svi oni ljudi koji nemaju pristup krugovima koji bi im osigurali posao na puno radno vrijeme ili oni koji nisu povezani s elitom.

Iako se na automatizaciju i vještačku inteligenciju najčešće gleda kao na prijetnju radnim mjestima, autori Gray i Suri smatraju da veći problem zapravo leži u korporacijama poput Amazona, Googlea i Microsofta, koje se oslanjaju na uglavnom nevidljivu radnu snagu.

Svaki biznis koji se oslanja na vještačku inteligenciju oslanja se na te “radnike u sjenci”, one koji stvaraju njihov osnovni proizvod.

U toj rastućoj nevidljivoj ekonomiji poslovi se kreću od dekodiranja narudžbi za pizzu do stvaranja sadržaja, lektorisanja, prevođenja i istraživanja, do dizajniranja mašina.

Mnogo je startupa koji se bave obradom informacija i analitikom, koji koriste platforme ili kolektivnu inteligenciju i pritom se oslanjaju na radnike koji nisu stalno zaposleni. Oni se, pak, svrstavaju u različite grupe, od osoba koje su stalno na raspolaganju i onih koji mogu uskočiti u svako vrijeme do radnika koji eksperimentišu s projektima i teže su uhvatljivi.

Povratak u prošlost

Ti rastući “poslovi na zahtjev”, navode autori, podsjećaju na neko prošlo vrijeme, prije fabrika i kancelarija, kada su posrednici unajmljivali radnike da obave određene poslove.

Prednost je za poslodavce u tome što takav rad nije skup jer nemaju izdatke kao što su doprinosi na plate ili kancelarijski prostori.

Kao dobra strana novih formi zapošljavanja izdvaja se mogućnost rada kod kuće kad to odgovara onima koji ne žele formalnost ili se od njih očekuje da samo upotpune kućni budžet.

Međutim, kako bi se u taj novi način rada i življenja uvelo više pravila, koja bi ujedno donijela i više zadovoljstva, autori Gray i Suri uz ostalo zagovaraju platforme na kojima se radnici identifikuju samo sa slovima ili brojkama kako bi se izbjegla diskriminacija na starosnoj ili rodnoj osnovi, ali i online forume putem kojih bi dijelili informacije o pouzdanim poslodavcima.

Takođe, smatraju da radnici trebalo da se udruže u nešto poput srednjovjekovnih cehova, koji bi ljudima omogućili i sticanje vještina, a mogli bi biti i “skladište” u kojem bi se čuvale radne bilješke o svakom radniku.

Odgovorni poslodavci, međutim, mogli bi se obavezati da će koristiti samo radnike iz ceha i da će poštovati minimalne standarde po pitanjima kao što je promptno plaćanje.

I oni bi imali koristi od pouzdanijih i vještijih radnika. U svakom slučaju, od ujedinjenih radnika svijeta, vjeruju, svi bi imali koristi.