U klubu povlašćenih: Zašto ulagači kupuju dug Slovenije iako na tome gube novac

Sve je više evropskih država na listi povlašćenih kojima investitori. kada kupuju njihove obveznice. u stvari plaćaju da bi im posudili novac.

Ovih dana se u ekskluzivnom društvu s Njemačkom, Francuskom i Holandijom našla i Slovenija čije su obveznice prešle u negativno područje. To u praksi znači da oni koji se odluče na kupovinu tih hartija od vrijednosti pristaju na gubitak novca ako ih zadrže do dospijeća.

Prinosi na kratkoročne državne obveznice većine članica eurozone već duže su vremena u negativnom području, a u posljednje vrijeme sve je više zemalja čije obveznice s dužim rokovima dospijeća (10 i više godina) donose gubitak.

Nedavno je Bloomberg izvjestio da količina takvih obveznica iznosi rekordnih 13 milijardi dolara što je problem za mnoge aktere na tržištima, posebno tipične ulagače u vrijednost papire s fiksnim prinosom kao što su penzioni fondovi.

Mnogi se pitaju kako su moguće negativne kamatne stope i zašto ulagači pristaju kupovati hartije od vrijednosti na kojima u startu gube dio uloženog novca.

Ishodište ovog fenomena leži u ekspanzivnoj monetarnoj politici centralnih banka nakon velike finansijske krize. Tako je Evropska centralna banka (ECB) već 2009. srezala kamatnu stopu na 0,25 posto, a sredinom 2012. na nula odsto.

Kako su se evropske ekonomije i dalje sporo oporavljale, a pojavila se i deflacija, ECB je 2014. pribjegao dotad neviđenim mjerama. Uveo je negativne kamatne stope na novac koje banke čuvaju kod ECB.

Ove mjere imale su za cilj da natjeraju komercijalne banke da višak likvidnosti preusmjere u kreditiranje preduzeća i građana. Dodatna mjera kojom je ECB stimulisao ekonomski rast je program otkupa državnih obveznica.

U takvim okolnostima su se i prinosi na državne obveznice zemalja s visokim kreditnim rejtingom poput Njemačke približili nuli, a ubrzo nakon toga prešli u negativno područje. Tom se društvu pridružila i Slovenija čije četrnaestgodišnje državne obveznice s dospijećem 2026. godine imaju negativni prinos od 0,36 posto. To u praksi znači da oni koji se sada odluče na kupovinu te obveznice, ako je zadrže do dospijeća, dobiće manje nego što su nominalno uložili u nju.

No i dalje se postavlja pitanje zašto neko kupuje takve obveznice kada bi zadržavanjem novca na računu barem ostao na uli odnosno izbjegao gubitak.

Postoji nekoliko razloga koji opravdavaju takve poteze. Jedan od njih je što penzioni fondovi i neki drugi institucionalni investitori imaju zakonsku obvezu da dio portfelja drže u prvorazrednim državnim obveznicama.

Drugi razlog je što se u određenim okolnostima i na obveznicama s negativnim prinosom može zaraditi. Na primjer, ako dođe do rasta valute u kojoj su denominirane obveznice zarada može poništiti negativni prinos. Takođe, ako dođe do negativne inflacije (deflacije) to u konačnom može uticati na ostvarivanje pozitivnog realnog prinosa.

U eri jeftinog novca dobro prolazi i Hrvatska. Premda njene obveznice ulagačima i dalje donose zaradu prinosi su na najnižim nivoima u istoriji. Tako je ministar finansija Zdravko Marić u junu uspio da izda desetgodišnju obveznicu s kamatnom stopom od 1,125 posto.

Vlada Crne Gore ove godine planira zaduženje od 500 miliona eura, najvjerovatnije na tržištu euroobveznica, i nada se kamatnoj stopi od oko 3 odsto.

Tportal