Bafet otkrio važnu stvar za biznis koju nije naučio u poslovnoj školi

Veliki lideri razmišljaju drugačije od ostalih. No, oprezno pogledajte većinu potrošačkih proizvoda oko sebe i vidjećete zanimljiv trend koji možda prije nijeste primijetili: u gotovo svakoj industriji, od automobila do računara pa sve do odjeće, kompanije uglavnom lansiraju proizvode koji su vrlo slični onima od konkurenata, piše za CNBC Make It Tom Popomaronis, stručnjak za trgovinu, vođa inovacija u industriji i potpredsjednik inovacija u Massive Allianceu.

Naravno, ponekad je to zato što na tržištu ima puno prostora. Ali u većini slučajeva, to je samo blesavi pokušaj unovčavanja na trendu i povećanje kratkoročnih zarada. I to nije slučaj samo s proizvodima – to je brendiranje, politiziranje, strukturiranje timova. Kompanije se međusobno kopiraju na sve načine, prenosi Poslovni dnevnik.

Investitor Voren Bafet osvrnuo se na tu pojavu u svom pismu dioničarima svoje kompanije Berkshire Hathaway već davne 1989. godine, u kojem je opisao ‘teške lekcije’ koje je naučio o ulaganju i upravljanju u prethodnih 25 godina.

‘Institucionalni imperativ’

“Najčudnije otkriće je preplavljujuća važnost u poslovanju od strane nevidljive sile koju bismo mogli nazvati” institucionalnim imperativom “. U poslovnoj školi nijesam dobio ni naznaku o postojanju tog imperativa i nisam ga intuitivno prepoznao kad sam ušao u poslovni svijet.”

Milijarder je nastavio: „Tada sam mislio da će pristojni, inteligentni i iskusni menadžeri automatski donositi racionalne poslovne odluke. Ali s vremenom sam naučio da to nije tako. Umjesto toga, racionalnost često nestane kad u igru uđe institucionalni imperativ.”.

Bafet je objasnio da se institucionalni imperativ može pokazati kad, na primjer, “svaka poslovna žudnja vođe, ma koliko bezumna, bude brzo podržana detaljnim stopama prinosa i strateškim studijama koje su pripremile njegove trupe.”

Može se dogoditi i kada „rukovodioci bezumno oponašaju ponašanje sličnih kompanija – bilo da se šire, nabavljaju, postavljaju dužnosti ili bilo što drugo – bez obzira koliko glupo bilo da to čine“.

Zašto to može biti jako problematično.

Ova sila može nagnati vođe, čak i one s najvišim sertifikatima, da prihvate pogrešne pristupe isključivo zato što to rade svi drugi.

Zašto se to događa? Bafet je napomenuo da veliki dio toga ima veze s menadžerima koji imaju slabe vještine upravljanja kapitalom, zajedno sa sklonošću iskorišćavanja bilo kakvih dokaza ili podataka – ma koliko bili netačni – ako podržavaju njihov otpor promjenama.

Pouka, drugačije rečeno, jeste da ako provodite vrijeme pažljivo posmatrajući svoje suparnike (od kojih neki mogu imati pretjerano mišljenje o vlastitim sposobnostima) i prihvatite njihove prakse, mogli biste počiniti i iste greške.

To je česta pojava u mnogim organizacijama i nije uvijek vidljiva ulagačima. Čak bi se i sam Bafet složio da je izbjeći institucionalni imperativ nevjerovatno teško.

“Nakon što sam napravio neke skupe greške jer sam ignorisao moć imperativa, pokušao sam organizovati i upravljati Berkshireom na načine koji minimizuju njegov uticaj”, napisao je u pismu.

“Nadalje, Charlie [Munger] i ja pokušali smo koncentrisati naša ulaganja u kompanije koje izgledaju kao da su svjesne ovog problema.”

To znači obratiti veliku pažnju na čelnike kompanija: Kakav je njihov stil upravljanja? Imaju li mudrosti i racionalnosti? Jesu li sposobni razmišljati i fokusirati se na dugoročno? Najvažnije od svega, jesu li svjesni [institucionalnog imperativa] dovoljno da preduzmu korake i stvore okruženje koje će ublažiti tu tendenciju?

Učenje o institucionalnom imperativu naučilo je takođe Bafeta da “posluje samo s ljudima koje voli, kojima vjeruje i kojima se divi.”

Iako ova politika ne osigurava uvijek uspjeh, razumno je vjerovati da možete učiniti čuda ako se ponajprije povezujete s ljudima koji imaju pristojne ekonomske karakteristike i spremni su prihvatiti promjene kada su promjene potrebne.

Kao što se vjeruje da je Viljem Pen jednom rekao, “Ono što je tačno je tačno, čak i ako su svi protiv, a krivo je krivo, čak i ako su svi za to.”.