Oni su mikroradnici – hiljade slabo plaćenih ljudi koji omogućuju vaš digitalni život

Zamislite samo jedan dan u svom „digitalnom životu”.

Na telefonu ste, odlazite na pretraživač da pogledate obližnje restorane i pojavi vam se gomila relevantnih preporuka.

Vaša omiljena muzička aplikacija predložila je plejlistu koja se poklapa sa vašim ukusom, a fidovi na vašim društvenim mrežama uglavnom su lišeni uvredljivog sadržaja – ako ne računamo iritantne selfije s letovanja onog „savršenog para”.

Ali da li ste znali – da nema skrivene armije hiljade radnika iz svih krajeva svijeta, ništa od toga ne bi bilo moguće, piše BBC na srpskom.

Velike kompanije koriste „mikroradnike” da izvršavaju male zadatke na kompjuterima, često za malo para. Oni nijesu „face iz Silikonske doline”, već takozvani „mikroradnici” – kraudsorsovani da izvode zadatke koje mašine same ne mogu.

Ti poslovi često imaju lošu reputaciju – doživljavaju se kao slabo plaćeni i mogu da podrazumijevaju mukotrpan posao prosijavanja uznemirujućih slika i video snimaka.

Ali za mnoge to je savršen posao.

Šta je „mikrorad”?

Mikroradnici generišu podatke transkribujući, čisteći, ispravljajući i kategorišući sadržaj.

Oni pomažu da se podacima opskrbe algoritmi mašinskog učenja, koji čine osnovu vještačke inteligencije. Oni to rade tako što podacima dodaju ljudski element.

I tako oni mogu da nacrtaju granične okvire oko snimaka puteva da nauče automatizovane automobile kako izgledaju drvo, prepreka na putu i osoba u pokretu.

Oni taguju i sadržaje s osjećanjima, tako da algoritmi za analizu sentimenta mogu da nauče kako zvuči „tužna” pesma ili da li su neki tekst ili reč „zabrinjavajući”.

Ili mogu da anotiraju slike ljudi kako bi pomogli programu za prepoznavanje lica da razlikuje obilježja kao što su oči, nosevi i usta.

Ko ih koristi?

Vlasnik Amazona Džef Bezos nazvao je kraudsorsovani mikrorad „vještačkom vještačkom inteligencijom” kad je postavio prvu svjetsku platformu te vrste 2005. godine.

Zvala se Amazonov Mehanički Turčin, po uređaju za igranje šaha iz 18. veka koji se pretvarao da se igrači takmiče sa mašinom, dok su u stvarnosti oni igrali protiv stvarne osobe, štaviše pravog pravcatog majstora za šah, koji je bio sakriven unutar mašine.

Mehanički Turčin je navodio igrače da misle da se takmiče protiv mašine

Amazon ga je prvi upotrijebio za čišćenje miliona dupliranih stranica proizvoda, jer kompjuteri nijesu mogli da primijete suptilne razlike u stranicama, ali ljudi jesu.

Ali pošto jedan jedini čovjek ne bi mogao da izvrši taj ogromni zadatak, razlomili su ga u male, diskretne, repetativne zadatke koje, u teoriji, mogu da završe ljudski radnici za svega nekoliko sekundi sa bilo kog mjesta.

Onda su taj model otvorili svim kompanijama preko internet stranice koja je poslužila kao posrednik između kompanija koje traže te zadatke.

Mikroradnici iz svih djelova svijeta koji ih obavljaju tako budu plaćeni po zadatku

Ko su oni?

Teško je procijeniti globalni broj kraudsorsovanih mikroradnika, jer kompanije ne objavljuju nikakve zvanične brojke sem svojih registrovanih korisnika.

Na Amazonovom Mehaničkom Turčinu, koji je najpoznatiji, procijenjeno je da na MTurku svakog mjeseca radi na desetine hiljada ljudi, dok je 2.000 do 2.500 njih aktivno u svako vrijeme, u svakom trenutku – ovaj broj izračunao je Panos Ipeirotis sa Univerziteta u Njujorku.

Ova studija pokazala je da većina radnika sa MTurka potiče iz SAD-a i Indije – ali to je uglavnom zato što je platforma mnogo godina ograničavala pristup radnicima koji ne potiču iz SAD.

Sada postoji mnogo više platformi za mikrorad širom svijeta.

Međunarodna organizacija za rad (ILO) pokušala je da mapira situaciju tako što je anketirala 3.500 mikroradnika u 75 zemalja iz svih krajeva planete.

Otkrili su da je prosječno godište anketiranih 33 godine. Trećina su bile žene, ali je ta brojka drugačija u zemljama u razvoju, gdje one predstavljaju petinu.

Takođe su obrazovani – manje od 18 odsto anketiranih imalo je srednjoškolsku diplomu ili manje od toga. Četvrtina je studirala na univerzitetu, a 20 odsto imala neki post-diplomski stepen.

Više od polovine njih specijalizovano je u nauci ili tehnologiji, 23 odsto u inženjerstvu, a 22 odsto u informacionim tehnologijama.

Kako je biti mikroradnik?

Mikrorad umije da bude spas za ljude koji nemaju pristup tradicionalnim zaposlenjima ili izvorima prihoda, naročito u zemljama u krizi.

Mišel Munjoz živi u Venecueli, a online radi posljednje dvije godine.

Propala privreda i razuzdana hiper-inflacija čine mikrorad u Venecueli najboljom mogućom opcijom za Mišel da zaradi novac.

„Nekada sam imala ordinaciju. Ali, nažalost, morala sam da je zatvorim zbog migracija i zato što ljudi nemaju dovoljno novca da priušte zubara, moraju da brinu o hrani, obrazovanju i drugim stvarima. Prolazim mnogo bolje ovako nego kao zubarka”, objašnjava ona.

Jahja Ajub Ahmed je Sirijac koji živi u kampu za izbeglice Darašakran u Erbilu, u Iraku, nakon što je pobjegao od rata. Ovdje je naučio kako da bude mikroradnik.

Organizacija po imenu Priemptiv Lav naučila ga je engleski i IT vještinama koje su mu omogućile pristup poslovima na tržištu mikrorada.

„Možete da radite na daljinu i da generišete zaradu. Ovdje je prijavljivanje za posao veoma teško, ne možete tek tako da izguglate posao, tako da vam to omogućava da radite a da ne morate da sa prijavljujete i šaljete CV”, objašnjava on.

Naučio je kako da obavlja izuzetno precizne zadatke anotacije slika, kao što su stavljanje graničnih okvira oko slika ili crtanje segmentacionih maski.

„Vrlo sam uzbuđen što učim o mašinskom učenju i vještačkoj ingeligenciji”, kaže on.

Cijeli tekst čitajte na sajtu BBC na srpskom