Ko je Bernar Arno, najbogatiji Evropljanin i kralj svjetskog luksuza

Prije nekoliko sedmica u svijetu biznisa glasno je odjeknula vijest da je francuski konglomerat luksuza LVMH ponudio 14,5 milijardi dolara za preuzimanje legendarnog američkog lanca draguljarnica Tiffany’s. Preuzimanje, najvrednije u istotiji francuske kompanije, prije nekoliko dana konačno je dogovoreno, objavili su mediji, i to za cijenu nešto višu od 16,2 milijarde dolara.

Zvučna transakcija u fokus je vratila svijet luksuza, ali i čovjeka koji kontroliše najveću svjetsku grupu na tom atraktivnom tržištu, francuskog milijardera Bernara Arnoa.

On se ranije ove godine probio na treću poziciju među svjetskim bogatašima, iza Džefa Bezosa i Bila Gejtsa, a već je ranije preuzeo titulu najbogatijeg Evropljanina od Španca Amansija Ortege, vlasnika modne grupe Inditex i lanca trgovina odjećom Zara.

Imovina Bernara Arnoa ovih dana procjenjuje se na stotinjak milijardi dolara. Većina tog iznosa proizlazi iz kontrolnog vlasničkog udjela koji drži u LVMH Moët Hennessy – Louis Vuitton, konglomeratu s ključnom pozicijom na globalnom tržištu, od čijeg su zvučnog imena poznatiji samo još brendovi kojima upravlja.

Unutar LVMH grupe tako se nalaze modna imena Christian Dior, Fendi, Marc Jacobs, Celine, Givenchy, kozmetika Guerlain, Kenzo Parfums, Fenty Beauty by Rihanna, proizvođači satova Hublot, Zenith, TAG Heuer, Bvlgari, vinarije Dom Pérignon, Krug, Veuve Clicquot, maloprodajni lanci Sephora i Le Bon Marché, francuske novine Le Parisien i Les Echos i brojne druge kopmpanije.

Sveukupno se radi o sedamdesetak raznih brendova, većinom dobro poznatih bogatim kupcima, ali i onih koji se tek razvijaju u buduće ikone luksuza.

Za takvo okupljanje poznatih imena pod jednom matičnom kompanijom, čija se tržišna vrijednost ovih dana kreće oko 225 milijardi dolara, zaslužan je najvećim dijelom sam Arno, piše Tportal.

Punim imenom Bernard Jean Étienne Arnault, najbogatiji Evropljanin rođen je 1949. godine u gradiću Roubaixu na sjeveru Francuske uz samu granicu s Belgijom.

Otac mu je bio vlasnik građevinske kompanije Ferret-Savinel i Arno mu se 1971. nakon magisterija pridružio u kompaniji.

Sredinom sedamdesetih uspijeva da nagovori oca da se riješe građevinskog dijela biznisa i posvete isključivo poslovanju nekretninama. Poslovanje je uspješno išlo i Arno je vođenje kompanije, koja se specijalizovala za nekretnine za odmor, preuzeo nekoliko godina kasnije.

Početkom osamdesetih, dolaskom francuskih socijalista na vlast, Arno se seli u Sjedinjene Američke Države i to će biti njegov prvi spoj s ljevičarskom politikom.

Drugi poznati takav sukob na površinu je isplivao 2012, kad je tadašnji predsjednik Fransoa Oland najavio uvođenje poreza od 75 odsto za najbogatije Francuze. Arno je protestno zatražio belgijsko državljanstvo, no nakon oštrih kritika javnosti i nakon propasti plana za uvođenje poreza čelnik LVMH-a je povukao svoj zahtjev, pravdajući se time da je htio drugo državljanstvo samo kako bi raščistio moguća buduća pitanja oko nasljeđivanja imovine u porodici.

Iz Amerike, u kojoj je takođe uspješno vodio podružnicu porodične kompanije, Arno se u Francusku vraća 1984. godine, nakon što su socijalisti na vlasti ponešto promijenili svoju politiku. Te godine s vlastitih 15 i dodatno prikupljenih 80 miliona dolara preuzima propalu tekstilnu kompaniju Agache-Willot-Boussac, što će biti prvi korak u stvaranju njegova današnjeg carstva luksuza.

Unutar propale grupe poslovalo je nekoliko raznih biznisa, među kojima su bili pariška robna kuća Le Bon Marché, maloprodajni lanac Conforama, proizvođač pelena Peadouce i modna kuća Christian Dior.

Arno je rasprodao većinu ostale imovine te zadržao samo trgovinu Le Bon Marché i modni brend Christian Dior. Rezanjem troškova u onome što je preostalo i novcem koji je namaknuo prodajom druge imovine, Arno preokreće poslovanje i Christian Dior postaje profitabilna kompanija.

Nekoliko godina kasnije, 1987, tadašnji predsjednik LVMH grupe Henri Recamier pozvao je Arnoa kao partnera na ulaganje u LVMH kako bi se korporacija oduprla pokušajima preuzimanja.

No, u saradnji s proizvođačem alkoholnih pića Guinnessom, Arno preuzima dio vlasništva u LVMH-u te u iduće dvije godine strateškim dokupljivanjem i povećavanjem udjela uspijeva da izbori kontrolu nad kompanijom. U tom trenutku preuzima pozicije predsjednika te glavnog izvršnog direktora LVMH-a, na kojima je i danas.

Od stupanja na čelo, Bernar Arno polako je preuzimanjima, ali i smjelim imenovanjima stvarao današnji LVMH. Pod kapu matične kompanije tokom godina stigli su Guerlain, Loewe, Marc Jacobs, Sephora i drugi brendovi.

Poznata Encyclopedia Britannica navodi da je Arnao poznat “kao čovjek koji je revitalizovao francusku visoku modu” 1995, kada je britanskog dizajnera Johna Galliana imenovao nasljednikom Huberta de Givenchyja. Godinu kasnije Galliana je prebacio u Dior, a na njegovo mjesto doveo je Alexandera McQueena.

Prema pisanju britanskog The Guardiana, najbogatiji Evropljanin je talentovani pijanista i igrač tenisa kojem su djeca za rođendan poklonila priliku da igra protiv Rogera Federera. (Navodno je osvojio jedan poen. Arno, ne Federer.) U poslovnim krugovima smatra se nemilosrdnim, iako tvrdi da mu motiv nije novac, nego ga više interesiraju kultura i kreativnost.

Njegovo bogatstvo omogućilo mu je izdašnu kolekciju umjetnina u kojoj se nalaze radovi Damiena Hirsta, Pabla Picassa, Andyja Warhola, a uz vilu u luksuznom ljetovalištu St. Tropezu, u vlasništvu ima i 100 metara dugu jahtu Symphony, čija se vrijednost procjenjuje na 150 miliona dolara.

Kolege i poslovni partneri u neslužbenim izjavama opisuju ga kao nestrpljivog i krutog, posvećenog samo jednom pravcu: naprijed.

Među njegovim rijetkim poslovnim neuspjesima nalazi se propali pokušaj preuzimanja brenda Gucci, a koji se sada nalazi u rukama konkurentske grupe Kering, pod kontrolom milijardera Françoisa Pinaulta.

Nadmetanje dvojice francuskih kraljeva luksuza do izražaja je došlo u aprilu ove godine, nakon tragičnog požara u poznatoj pariskoj crkvi Notre-Dame. Pinault je tada obećao da će izdvojiti 100 miliona eura za obnovu crkve, da bi Arno nakon toga obećao 200 miliona eura. Arno takođe prije nekoliko godina nije uspio da preuzme vlasništvo u modnoj kući Hermés.

Čelni čovjek LVMH-a je i dobar prijatelj s bivšim francuskim predsjednikom Nikolasom Sarkozijem, a smatra se i bliskim sadašnjem predsjedniku Emanuelu Makronu, čija je supruga Brižit svojedobno bila učiteljica dvoje Arnaove djece.

LVMH danas zapošljava oko 150.000 ljudi širom svijeta i ostvaruje godišnji prihod u rasponu od 45 do 50 milijardi eura, uz desetak milijardi eura dobiti.

Kupovinom američkog Tiffany’sa, koji bi trebalo da bitno ojača poslovni segment nakita unutar grupe, ti će prihodi vjerojatno još i rasti jer se može očekivati da će LVMH dati lancu draguljarnica potrebnu stabilnost u poslovanju koja mu je bila uzdrmana u posljednjih nekoliko godina.

Uspije li Arno i najnoviju akviziciju bez problema uklopiti u svoje carstvo, biće mu to prilično impresivan dragulj na vrhu poslovne karijere.