Priča o uspjehu: Kako je Čedo Čizmović osnovao firmu i postao saradnik Red Bulla

Ne treba bježati od izazova i nečeg novog, važna je lekcija koju je naučio i Čedo Čizmović, koji je život u Podgorici zamijenio za život na selu i za četiri godine prošao put od vlasnika privatne firme do saradnika Red Bulla.

Prije nekoliko dana, Čedo je pažnju javnosti privukao i autorskim projektom “Uzbrdo nizbrdo” i svojom prvom video pričom o crnogorskom selu…

Čedo Čizmović ima 29 godina. Godine 2016. sa još dva prijatelja osnovao je “Inch agenciju”. Kao osnivač firme i predstavnik Unije mladih preduzetnika, godine 2018. govorio je da je važno da se kod mladih probudi preduzetnički duh, da je vrijeme da sebe vide u preduzetništvu, a ne u državnim firmama“.

“Mladi moraju da promijene svoj način razmišljanja, jer – svoj će život organizovati na mnogo bolji način. Da li je taj put teži – jeste, ali sigurno mnogo bolje benefite može donijeti od samog državnog posla”, rekao je tada on.

U “Inch agenciji” bio je do 2019. Čedo je i u to vrijeme, i ranije, razmišljao o povratku na selo, u Ozriniće, u nikšićkoj opštini. Odluku je ubrzala epidemija koronavirusa, koja je i u Crnoj Gori zvanično proglašena u martu.

“Sve je krenulo od želje za samostalnošću. Poput većine mladih, nisam bio u mogućnosti da sam sebi plaćam stan, odlučio sam se za tu promjenu lako i preselio se u porodničnu kuću u Ozrinićima, za koju me vežu najljepše uspomene. Tu sam provodio đačke raspuste kod babe i đeda. To mi je ujedno i najbolja životna odluka koju sam donio”, priča on.

A kad je već odlučio da živi na selu, bašta je bila logičan nastavak priče.

“Prvenstveno da bih imao svoju hranu, snizio troškove, a na kraju – da znam šta jedem”, kaže Čedo.

“Krilima kroz Crnu Goru”

”Ako ti je potrebna dodatna motivacija da počneš da obilaziš Crnu Goru, ili ne znaš kuda bi išao jer misliš da si sve već vidio – ovo je tekst za tebe”, naslov je kojim je na portalu Reb Bulla 12. novembra najavljen projekat “Krilima kroz Crnu Goru” i ozvaničena Čedova saradnja sa Red Bullom.

Zabran kralja Nikole, Foto: Čedo Čizmović
Da nije mala stvar da te Red Bull izabere za saradnika, govori i priča o Predragu Vučkoviću, jednom od rijetkih zvaničnih fotografa te kompanije, koji prate i fotografišu najpoznatije sportske događaje širom planete u organizaciji austrijskog proizvođača energetskih pića.

“Prve fotografije koje sam objavio za Red Bull slikao sam privatno, a potom su ih i oni uzeli… U Beogradu je 2006. godine bilo poplava koje smo nas nekoliko iskoristili da napravimo neviđenu akciju. U Bulevaru Vojvode Mišića (kod Sajma) na poplavljenom dijelu provozali smo se ulicom na wakebordovima nekoliko puta. Ljudi nisu mogli da vjeruju šta se dešava, zavezali smo wake za Red Bull džip i tako preticali autobuse… Snimak sa tog događaja obišao je svijet, emitovali su ga CNN, BBC… a moje fotografije bile su objavljene u mnogim magazinima i novinama. Uzeo ih je i Red Bull za svoje potrebe, a potom mi ponudio saradnju koju i dan-danas imamo”, ispričao je Vučković u jednom od intervjua o počecima saradnje sa proizvođačem energetskih pića.

I Čedova saradnja sa Red Bullom počela je slično.

“Oduvijek sam volio prirodu, ali sam 2017. godine počeo aktivno da šetam uzbrdo nizbrdo Crnom Gorom i tu se, po ko zna koji put, zaljubio u njenu prirodu. Čvrstvo vjerujem da iako je površinski mala, da je za života jako teško obići sve njene krajeve i zavući se u svaki ćošak. I tako dok sam šetao, sve sam fotkao telefonom i tu sam negdje skapirao da volim da fotografišem pa sam ovog ljeta kupio i fotoaparat, da mogu na još bolji način da ljudima prikažem neke djelove Crne Gore koje obilazim, a koji nisu mejnstim. Kasnije, te moje fotografije primijetili su ljudi iz Red Bull Crna Gora”.

Tokom projekta “Krilima kroz Crnu Goru” Čedo će jednom u dvije sedmice objavljivati priče sa fotografijama.

Prvu priču posvetio je Šavniku i pisao o selima Bijela i Miloševići, koja se nalaze u podnožju više planina na 1.300 metara nadmorske visine.

“Planine Krnovo, Vojnik, Lola, Kravica, a iz daljine Durmitor i Bobotov Kuk stvaraju svojevrstan gorski vijenac oko Miloševića i Bijele”, piše Čedo.

Cijelu priču čitajte na blogu Damire Kalač