Manje od propisanih osam: Otkriveno koliki je idealan broj radnih sati dnevno

Iako radno vrijeme službeno traje osam sati, a radnici nerijetko na poslu ostanu i sat-dva duže, učinkovitije bi bilo poslati ih kući nakon pet sati. Postoji, dakle, idealan broj radnih sati dnevno.

Istraživanja su pokazala da petosatni radni dan ima pozitivnog učinka na produktivnost, ali i na opšte dobro stanje zaposlenih.

Rekli bismo win-win situacija za firmu i zaposlene, prenosi portal poduzetnik.biz.

Međutim, i dalje je na cijeni prekomjerni rad. I dalje čitamo o tome kako se uspješni menadžeri bude u 4 ili 5 ujutro kako bi obavili meditacije, treninge i započeli radni dan u miru dok se grad još nije probudio. A onda kreću “zapravo da rade” onih službenih osam sati na poslu, što se razvuče u devet ili deset.

Svi koji smo ikad radili u korporacijama, kao i oni u agencijama, znamo da je broj radnih sati nerijetko dosezao 12. Pola dana radiš. Onda još malo naveče odgovaraš na mailove, a eto i subotom bi se dalo obaviti nešto.

Pretjerani rad slave oni na vrhu, koji su ogromnom upornošću, ali možda katkad i iskorišćavanjem radnika, došli do toga vrha.

Čitali smo svi o pojavi iskorišćavanju radnika širom svijeta, čak i u naprednim zemljama poput SAD-a. Neke zemlje ipak pomalo uvode reda u haos poslovnog života koji je mnogima zauzeo veći dio života. To su oni ljudi koji i na odmoru moraju telefonirati, nešto odraditi na laptopu ili “biti na raspolaganju”. Sve je to stresno.

Da bi se čovjek odmorio, treba mu vremena. Dvije sedmice nije dovoljno, a to je nekakav “defaultni” godišnji odmor u većini kompanija.

U jednoj firmi gdje sam radila nijesi smio da iskoristiđ sav godišnji odmor odjednom. Nema šanse da odeš na tri sedmice. A upravo toliko potrebno je čovjeku da se odmori.

Vječno umorni radnici nijesu dobri radnici. Možda te se plaše i ti kao šef uživaš u tome, ali nijesi lider, nijesi dobar šef, ma koliko lažnih čestitku za Božić dobivao od svojih podređenih. Pustite radnike da rade manje i dobićete više!

One sulude i smiješne “perkove” poput neograničene kafe, stola za stolni tenis i ostale stvari koje kvazi-napredne kompanije reklamiraju kao benefite, zaboravite!

“Neograničena kafa” samo poručuje potencijalnom radniku “bićeš toliko umoran od posla da ćeš trebati puno kafe da ostaneš budan”.

Pročitala sam prije nekoliko dana jedan članak u Wiredu i želim vam ga ukratko prepričati: Kad je jedna marketinška agencija u Liverpulu dobila zadatak da testira nordijski stil šestosatnog dana, odmah su ga prihvatili.

Već su čuli za švedski testni model iz 2016. godine koji je obećavao da će se zaposleni bolje osjećati.

Nakon mjesec dana dogodilo se mnogo dobrih stvari. Radnici su išli na posao kada nije bila ogromna gužva u saobraćaju ili bi završili ranije pa bi mogli otići po dijete u vrtić. No dogodilo se nešto čudno.

Ljudi su bili pod većim stresom. Naime, umjesto 8, sada su imali samo 6 sati da obave svoje zadatke na poslu.

Umjesto da osjete slobodu jer manje rade, oni su se brinuli kako će stići da sve obave. Na kraju je odlučeno da će svi ubuduće raditi dva dana kraće, a tri dana duže.

Neke firme već su usvojile četvorodnevnu radnu sedmicu, što je zaista dobra stvar za radnike. No, istraživanja su pokazala da je petosatni radni dan zapravo puno bolja opcija.

“Većina nas može se koncentrisati na posao maksimalno 5 sati dnevno”, kaže Alex Pang, osnivač konsultantske agencije Strategy and Rest u Silicijumskoj dolini i autor nekoliko knjiga o vezi između manje radnih sati i produktivnosti. “Postoje razdoblja kad možete potegnuti raditi više, no realno većina nas ima otprilike tek pet efikasnih radnih sati dnevno.”

Kalifornijska firma Tower Paddle Boards i njemačka konsultantska kuća Rheingans uveli su petosatni radni dan i gotovo instant osjetili pozitivne učinke na poslovanje.

Šef Towera Stephan Aarstol kaže da su s ovom politikom krenuli još 2015. godine i da im se promet ubrzo povećao za 50 odsto. Radnici su radili od 8 do 13 sati bez pauze, a tako fokusirani radnici, koji su bili koncentrisani na ono što rade, znajući da će se odmarati poslijepodne, radili su bolje i povećali promet za tih čudesnih 50 odsto.

U njemačkom Rheingansu šef Lasse Rheingans je odmah uklonio tzv. “ubice produktivnosti poput Slacka“. Svi ti alati koji bi trebalo da nam pomognu pri organizaciji vremena, zapravo troše vrijeme.

I sama sam u jednoj korporaciji morala da koristim gomilu tih alata koji su pratiti moj rad: Basecamp, Trello, Asana, Slack… rezultat toga bila je razbijena koncentracija (jer je prelazak na svaki novi zadatak trebalo obilježiti u nekom od alata, a i ispratiti obavještenja koje ti stižu) i gubitak od preko 1 do 2 radna sata.

Petosatni radni dan ipak je imao i jednu manu: zaposlenici se više nijesu družili, nije bilo vremena za ono “Kako si?” uz šoljicu kafe.

Istraživanje koje je provela američka profesorica strateškog upravljanja ljudskim resursima Rita Fontinha pokazala je da su poslodavci bili u pravu u vezi s negativnim stranama skraćenog radnog vremena.

“Dok kraći radni dan može rezultirati boljom organizacijom vremena i boljom koncentracijom, pojedinci mogu da osjete dodatan pritisak da završe zadatke na vrijeme. Fleksibilnost da mogu iskoristiti još malo vremena da dovrše zadatke ili da uzmu više slobodnog vremena ako su završili sve prije isteka radnog vremena zapravo je nešto što zaposleni jako cijene“, rekla je o svom istraživanju.

No, korona je dodatno uvela zbrku u nekakav uobičajen tok radnog dana. Kalifornijska kompanija Tower nakon 5 godina petosatnog radnog dana, tokom lockdowna, kada su radnici radili od kuće, ukinula je tu odluku jer je trebalo zadržati visoku produktivnost. Umjesto da budu dostupni samo 5 sati, u koroni su prihvatili “uvijek smo dostupni za kupce”.

Ove godine nijesu se vratili modelu od pet radnih sati i radnici su bili razočarani. Tower je odlučio da će taj model biti na snazi od avgusta do novembra, dakle četiri mjeseca godišnje, te radnici to smatraju dobrim benefitom, nečem čemu se raduju.

Ako imate vlastitu firmu, pokušajte da uvedete bar jedan skraćeni radni dan i pratite rezultate.

I ako ste solopreneur (samozapopljeni) kao ja, pokušajte zadržati svoju slobodu. Svi mi koji radimo samostalno, to smo krenuli da radimo radi veće slobode, radi mogućnosti da manje radiš i bolje organizuješ svoje vrijeme, a opet vidim toliko ljudi koji zapravo rade puno više.

Dala sam otkaz i počela samostalno da radim kako ne bih iznad sebe imala šefa koji će odlučivati kada smijem biti sa svojim djetetom. U mojoj bivšoj firmi na majke koje odlaze s posla tačno u 17 gledalo se kao na lijene i neambiciozne pojedinke. A vaspitačice u vrtiću su ih pozdravljale kolutanjem očiju jer su zadnje došle po dijete. Takve mame su u konstantnom osjećaju griže savjesti. Niko nije zadovoljan: ni šef, ni vaspitačica, a ni dijete koje ima malo vremena biti s mamom prije odlaska u krevet.

Bilo je mnogo takvih mama oko mene. Na kraju porodiljskog i usred korone, dala sam otkaz. Željela sam da budem opuštena mama. Svjesna zašto sam krenula solo, ne dopuštam si pretjerani rad. Jer ja tad nisam dobro, a onda nije dobro ni mojoj porodici.

U tačno 15 sati svakog dana gasim računar i odlazim po dijete u vrtić. Radim pet sati dnevno, iako počinjem od 8 ujutro. Oko 12 napravim pauzu i kuvam ručak, obavljam stvari. Nekad se dijete nažalost razboli pa ne mogu da radim sedam dana i onda se zna dogoditi da kasnim nešto da napravim. Tada u narednim danima potegnem duže jer ne volim da kasnim s poslom, radim nakon što malena zaspi bar dva sata. No to mi nije pravilo i ne želim se vraćati onom od čega sam pobjegla. Zato nekad moram odbiti nekog klijenta za kojeg procijenim da mu ne mogu napraviti posao u ritmu koji on očekuje. Bar ne dok mogu. Dvadeset godina takvog rada bilo je sasvim dovoljno.

I ne javljam se na mobitel u 19 ili 22 sata, iako si mi klijent. Ništa ne gori, a ja ionako nisam vatrogasac. Poštujte tuđe vrijeme kako bi taj neko drugi poštovao vas.

Srećan radnik je zaista super vrijedan radnik!