Kupovina državljanstva za kriptovalute: Mitovi i činjenice

Suprotno vijestima koje se u posljednje vrijeme pojavljuju u medijima, nemoguće je dobiti državljanstvo neke zemlje u zamjenu za ulaganja u kriptovalutama. Prvo morate da prodate novčiće, prebacite ih na bankovni račun i dokažete zakonitost porijekla novca na računu. Tek tada možete podnijeti zahtjev za pasoš izabrane zemlje, ističu finansijski stručnjaci, piše Biznis i finansije.

Mediji u svijetu su više puta pisali o najavama pojedinih zemalja, poput države Vanuatu u Okeaniji, ili karipske zemlje Antigva i Barbuda, da će odobriti kupovinu njihovog državljanstva u zamjenu za ulaganja u kriptovalutama.

Vlade ovih zemalja odmah su demantovale takve vijesti, koje su se pokazale kao puke glasine. Naime, kako tvrde finansijski stručnjaci, trenutno u svijetu ne postoji nijedan program za kupovinu državljanstva kriptovalutama.

Razlog je pravni status kriptoimovine. U većini pravnih sistema u svetu digitalna imovina se tretira kao roba, a ne kao valuta i novac.

Ne možete uložiti Lamborgini u ekonomiju neke zemlje

U poređenju sa nekom drugom robom, to bi izgledalo ovako. Recimo, potencijalni investitor je vlasnik Lamborginija koji vrijedi 500.000 dolara. Jasno je da on ne može da uloži svoj automobil u ekonomiju druge zemlje.

Prvo mora da sastavi ugovor o prodaji Lamborginija, potom da ga proda, uzme novac, prebaci ga na bankovni račun, plati porez, pa tek onda može da se prijavi za kupovinu državljanstva.

Pravno gledano, bitcoin ili bilo koja druga kriptovaluta je roba, isto kao Lamborgini.

Ne možete doći ni sa koferom novca

Stoga je jedini način da se preko kriptovaluta dobije državljanstvo, da se one prethodno unovče. Ali ako tako dobijenim novcem neko hoće da kupi državljanstvo, prvo mora da dokaže da je taj novac stečen na zakonit način. Drugim riječima, ne možete doći sa koferom novca, reći da je on zarađen prodajom bitcoina i tražiti državljanstvo.

Investitor mora da dokumentuje kojim novcem i od koga je kupio kriptovalute, kome i za koliko ih je prodao i da li je platio porez. Problem je u tome što se ovakve procedure teško dokumentuju prema važećim pravnim procedurama u bilo kojoj zemlji. Nije dovoljno pokazati da je neko vlasnik kriptonovčanika, jer to ništa ne govori o tome kako je novac stečen, da li je „čist“ ili „prljav“.

Za sada samo dvije opcije

Premda su regulatori svesni da će kriptovalute morati da priznaju kao punopravno sredstvo plaćanja i rade na odgovarajućim pravnim rješenjima, trenutno za investitore koji bi da iskoriste kriptovalute za dobijanje državljanstva postoje dvije opcije.

Prva je da nađu licencirane posrednike, pravna lica u zemlji čije državljanstvo žele da kupe, koja će kriptovalute unovčiti u dolare ili eure i potom uz poštovanje pravnih procedura uložiti taj novac u investicioni fond ili u imovinu izabrane zemlje.

Druga mogućnost je da se novac dobijen od unovčavanja kriptovaluta koristi za razvoj sopstvenog posla. Porijeklo prihoda iz sopstvenog poslovanja se dokumentuje već po uhodanim procedurama i obezbjeđuje da se bez većih administrativnih problema taj novac uloži u zamjenu za državljanstvo.