Ljudi širom svijeta masovno daju otkaze

Svjetske ekonomije su u velikim problemima zbog toga što su radnici počeli da masovno davaju otkaze na trenutnim poslovima, uglavnom u trgovinama i uslužnom sektoru.

Činjenica da su radnici počeli da otkazuju ugovore o radu u potrazi za boljim zaposlenjem, zakomplikovala je ionako napetu situaciju u svjetskoj trgovinskoj mreži, pa menadžeri i poslodavci moraju upravljati s dvije krize. S jedne strane, sve im je teže i skuplje nabaviti sredstva za poslovanje, a, s druge strane, radnici im odlaze na druga radna mjesta.

Fenomen je najrašireniji u SAD-u, ali se proširio i po ostatku svijeta, iako ne svuda na isti način. Broj radnika koji su dali otkaz popeo se s 3.3 miliona mjesečno u aprilu 2021. na 4.3 miliona mjesečno u septembru ove godine, što su istorijski nivoi.

Prema anketi na uzorku od 6000 radnika u Ujedinjenom Kraljevstvu, čak 69% radnika planira da potraži novi posao u sljedećih nekoliko mjeseci, a 24% u sljedećih tri do šest mjeseci.

Agencija za zapošljavanje koja je sprovela anketu procjenjuje da su ranijih godina mogli očekivati da će 11% radnika promijeniti posao.

Od 7.500 ispitanih preduzetnika u Njemačkoj, njih 66% navelo je da ne mogu pronaći dovoljno stručnih radnika. Istraživanje Microsofta 2020, na uzorku od 30.000 radnika, pokazalo je da 41% anketiranih planira da da otkaz.

Situacija u Evropi je puno manje dramatična od one u SAD zbog toga što su standardno manje oscilacije u zaposlenosti/nezaposlenosti te su radnici manje mobilni. U aprilu 2020, usljed pandemije i lockdowna, stopa nezaposlenosti u SAD-u naglo je skočila s 4% na 14%, ali se brzo vratila na 5%. S druge strane, u EU nije bilo naglog skoka nezaposlenosti, ali je ona i dalje iznad 7%, viša nego u SAD.

Index.hr ocjenjuje da je to istorijska konstanta i očekivano s obzirom na razlike u socijalnim i radnim pravima između EU i SAD.

Daju otkaz jer ga mogu priuštiti

Analitičari tržišta rada glavni razlog vide u pandemiji i politikama vezanima za nju. Lockdowni su prisilili ljude da uspore tempo te razmisle o svojim karijerama i životima.

Veliki rast zapošljavanja nakon otvaranja dao im je mogućnost da ideje o promjeni karijere sprovedu u djelo. S više od 10 miliona otvorenih radnih mjesta – ta promjena je relativno laka. Uz to, 2020. je bila godina velike štednje. Kako je veliki dio godine puno toga bilo zatvoreno, onda su ljudi manje trošili, odnosno mijenjali su svoje potrošačke navike.

Rekordne nivoe štednje omogućile su im da akumuliraju dovoljno novca da prebrode neko vrijeme do pronalaska novog posla i da uopšte sebi mogu priuštiti upuštanje u potragu.

Poboljšanje radnih uslova

Zavod za statistiku rada SAD je u oktobru objavio podatke prema kojima raste zapošljavanje u svim sektorima, osim u javnom. Prosječna plata po satu rasla je 4.9% u zadnjih godinu dana (na 30.96 $), a broj radnih sati u sedmici pada s 34.8 na 34.7 sati.

Poslodavci paničare oko novonastale situacije i boljim uslovma nastoje da zadrže radnike i privuku nove.

Radnici iskorišćavaju novonastalu situaciju ne samo da bi poboljšali svoje radne uslove nego pokušavaju da naprave bolji balans između privatnog i radnog života. To je posebno osnažilo žene, koje, prema dosadašnjim istraživanjima, stavljaju veću važnost na ravnotežu između privatnog i poslovnog života od muškaraca i više vrednuju slobodno vrijeme, brigu za porodicu i djecu, hobije i rekreaciju.

Podaci za SAD pokazuju da su žene ostvarile brži rast plata od muškaraca, 4.9% u odnosu na 3.4%. Profitirali su i oni koji su promijenili posao jer su im plate rasle za 5.4 u odnosu na 2020, dok su onima koji nijesu mijenjali posao rasle 3.9%. Više su rasle plate srednje i niže kvalifikovanima nego visokoobrazovanima, a mlađi radnici imali su veći rast plata od starijih.

Društvene promjene

Jedan aspekt “masovne ostavke” je i promjena poslovne kulture po pitanju lokacije rada, tj. sve više kompanija dopušta zaposlenicima da budu dislocirani iz kancelarija i rade od kuće. Takav razvoj situacije pogoduje ne samo radnicima nego i malim gradovima, koji se ne nalaze uz velika poslovna i industrijska središta. Ljudi se sve više vraćaju da žive u malim mjestima, podstaknuti mogućnosti rada na daljinu, ali i nižim troškovima života. Ako se ne mora, bolje je ne živjeti u skupim gradskim centrima, a trenutna situacija omogućuje sve većem broju ljudi da bira i izabere rad od kuće u udaljenom malom gradu s niskim troškovima.

“Masovna ostavka” izmiješala se s već započetim promjenama na tržištu rada, kao što su digitalizacija i omogućavanje rada na daljinu, čuvanje podataka u “cloudove” umjesto u fizičkom obliku i rast cijena nekretnina u urbanim sredinama, te tako ljudima ponudila alternativu, pritom pomažući malim gradovima da obnove život u sebi, ali i gradsku blagajnu.

Velike promjene zahvataju i porodični život. Sve više članova porodice radi od kuće, kuva, brine se za djecu u kući (umjesto da ih odvode u vrtiće i škole), zabavljaju se u kući, pa čak i samostalno obrazuju djecu. Udio Amerikanaca koji žele da rade duže od 62. godine pao je na 50.1%, na najniži nivo od 2014.

Preniske plate

Makroekonomisti smatraju da se primarno radi o problemu preniskih plata, tj. niskokvalifikovani radnici shvatili su da njihov rad vrijedi više nego što za njega dobijaju, a situacija s covidom-19 dala im je priliku ne samo da razmisle o tome šta žele nego su i, usljed velikih direktnih i indirektnih državnih transfera stanovnicima, dobili dodatan kapital da mogu neko vrijeme biti bez posla u potrazi za pozicijama s boljim uslovima.

Zbog toga se ni u SAD ni u EU nezaposlenost nije vratila na pretpandemijske nivoe, iako je rekordno puno otvorenih radnih mjesta.

Poslodavci će jednostavno morati da podižu zarade najslabije plaćenim radnicima, posebno u ugostiteljstvu i trgovini. To će se dogoditi, pa se nakon “masovne ostavke” može očekivati fenomen “masovnog zapošljavanja”, zavisno od toga hoće li se ekonomija dovoljno brzo oporaviti.

Veće plate radnicima znače bolji životni standard, kompanijama veću prodaju i prihode, državi veće prihode od poreza. Taj rast plata će biti neodrživ na duge staze bez rasta produktivnosti, a to znači da će se morati ubrzati trendovi poput digitalizacije, robotizacije i automatizacije.