Najmoćniji bankar na svijetu: Stvari mogu postati mnogo gore

Bio je na čelu JPMorgan Chasea 16 godina i jedini je veliki šef banke koji je ostao na poziciji nakon finansijske krize 2008. godine. Sada upozorava ljude da se pripreme za ono što se može dogoditi.

Džejmi Dajmon (66), legenda je u svijetu financija. On vodi najveću banku na svijetu (ne računajući nepovjerljive kineske firme), upravlja ukupnom imovinom od 3,74 biliona dolara (podatak s kraja prošle godine), jednim bilionom dolara u kreditima i 2,46 biliom dolara u depozitima. Zbog te privilegovane pozicije njegove riječi posebno odjekuju u svim centrima moći. Početkom juna promijenio je svoju ekonomsku prognozu na konferenciji i tržišta su se počela tresti: Dajmonova vremenska prognoza prešla je iz “oblačnog” u upozorenja o nadolazećem ekonomskom “uraganu”.

Madridski El Pais donosi veliki intervju s njim, u fomratu pitanje-odogovor, a Investitor vam donosi najznačajnije djelove:

P: Osjećate li da ste osoba s puno moći?

O: Osjećam da imam veliku odgovornost. To je čast i privilegija, ali u isto vrijeme osjećam da ljudima nešto dugujem. Prije nego što sam postao predsjednik i glavni izvršni direktor JPMorgan Chasea, bio sam patriota i želim da mojoj zemlji, Sjedinjenim Državama, bude dobro. Provodim puno vremena razmišljajući o tome kako mogu pomoći zapadnom svijetu.”

Zašto ste tako pesimistični u pogledu ekonomske budućnosti?

U mojoj zemlji situacija je relativno dobra. Tržište rada je vrlo snažno i potrošači imaju novca za trošenje. Kad sam rekao da su tamni oblaci na horizontu, mislim da su ljudi potcijenili moje ranije upozorenje. Mislili su da su ti ekonomski problemi privremeni, a nije tako. Stvari mogu postati mnogo gore. Suočavamo se s vrlo ozbiljnim problemima poput visoke inflacije, posebno cijena energije i hrane, te povećanja kamatnih stopa.

Mislite li da bi SAD mogao ući u recesiju prije kraja godine?

Ne volim davati predviđanja, ali da, postoji mogućnost. Još ne znamo koliko će rasti kamate.

Hoće li inflacija još dugo ostati na sadašnjem nivou?

Mislim da se približavamo vrhuncu i onda bi cijene mogle početi da padaju. Ali opet tvrdim da je teško prognozirati. Posljednjih godina imali smo najveće monetarne i fiskalne injekcije podsticaja koje je svijet vidio u cijeloj svojoj istoriji. Složeno je nagađati kratkoročne posljedice tih politika. Ono što se čini jasnijim jeste da inflacija nije prolazna. Plate rastu, cijene nekretnina takođe…

Mislite li da su centralne banke doprinijele ovakvoj inflaciji?

Da, ali ne namjerno. Uvijek sam mislio da je politika nulte kamatne stope loša ideja. Ima mnogo štetnih učinaka. S druge strane, otkup javnog duga ima jasne inflatorne učinke, mnogo više od jednostavnog programa kvantitativnog popuštanja . U Sjedinjenim Državama opseg monetarne politike Federalnih rezervi u samo dvije godine iznosi 30% BDP-a. To je bez presedana. Mnogo je novca u rukama domaćinstava i vlada koji još nije potrošen.

Hoće li Fed i Evropska centralna banka (ECB) moći spustiti “inflatorni avion”?

Nadam se, ali sve je teže i teže. Priznajem da su u ove dvije godine napravili veliki posao. Kad je nastupila pandemija, niko nije mislio da će se ekonomije tako brzo oporaviti. Međutim, mislim da su otišli predaleko. Očito je, gledajući unatrag, sve lakše analizirati, ali bilo je pretjeranih monetarnih i fiskalnih stimulacija .

A šta je s vladama? Kako mogu podstaknuti rast, a da ne izazovu inflaciju?

Smanjenjem propisa koji ometaju dobar rast. Razmislite, na primjer, o infrastrukturi. Ponekad dozvole traju predugo. U SAD-u, na primjer, vlada bi trebala dopustiti više useljavanja. To bi malo ohladilo rast plaća. Stvari se takođe mogu učiniti u smislu energije. SAD bi trebalo da budu ambicioznije u proizvodnji nafte i plina, posebno kako bi pomogle Evropi u ovom vremenu energetske nesigurnosti.

Je li ruska invazija na Ukrajinu ubrzala novi svjetski ekonomski poredak?

Rat je prilika za ujedinjenje zapadnog svijeta. Moramo braniti demokratiju, boriti se za slobodu i slobodnu trgovinu. Svijet se promijenio 24. februara, kada je 3.000 ruskih tenkova napalo jednu evropsku zemlju. Takav udarac razbija iluziju da je sve dobro i mirno. Rat takođe stavlja u centar pažnje ne samo globalnu sigurnost, već i sigurnost energije i hrane. Drago mi je vidjeti zapadne zemlje kako zajedno rade na rješavanju ovih izazova.

Šta mislite o fintechu ? Jesu li suparnici ili saveznici velikim bankama?

Oboje. Prije dvadeset godina morali ste se takmičiti s konkurentskim bankama gdje god otvorili posao. Sada se, osim s tim bankama, morate boriti i s bankama u sjeni, fintechom , pa čak i s tehnološkim divovima. S nekima smo partneri, ali se takmičimo protiv svih. Biće vrlo teška bitka i neće je svi preživjeti. Puno će ljudi patiti dok se utakmica bude zahuktavala. JPMorgan će proći dobro, ali neće svi.

Jedna od posljedica pandemije bio je značajan porast nejednakosti u svijetu. Da li ste zabrinuti?

Da. Nije dobro imati tako nejednako društvo . Postoje mnoge stvari koje bi se mogle učiniti da se ispravi ova situacija. U SAD-u bi, na primjer, trebalo povećati minimalnu platu, što je jedva učinjeno u 20 godina. Osim toga, škole bi djeci trebalo da pruže vještine za uspjeh na radnom mjestu i veću zaradu. Obrazovanje, dobar zdravstveni sistem i dobra infrastruktura ključni su za borbu protiv nejednakosti.

Tržišta kapitala pretrpjela su ozbiljne gubitke posljednjih mjeseci. Jesu li dotakli dno?

Ne znam, mogli bi pasti i više.

Jesu li neke procjene bile nezdrave, posebno u tehnološkom sektoru?

Da, ali ne u svim slučajevima. Očito, postojale su neke dionice koje su bile potpuni balon.

Govoreći o špekulacijama, uvijek ste bili vrlo skeptični prema kriptoimovini . Zašto?

Pa, mislim da je skeptičan preblaga definicija. Nikada ne bih ulagao u kripto. Pri tome je potrebno razdvojiti tehnologiju, blockchain, od kriptovaluta kao čiste investicione imovine. Jedan smo od najvećih korisnika blockchaina na svijetu jer nam omogućuje obradu miliona podataka u stvarnom vremenu. Međutim, nikada nijesam razumio vrijednost kriptovaluta kao investicione imovine. Postali su moderni, ali duboko u sebi mislim da skrivaju sistemkoji bi mogao biti vrlo sličan Ponzijevim shemama. To ne znači da ne branim pravo ljudi da ulažu u njih. Takođe ne mislim da bi ljudi trebali pušiti, ali branim njihovo pravo na to.

Jeste li razmišljali o penzionisanju?

Volim svoj posao, volim ono što radim. Mislim da ću biti tu još neko vrijeme. Očito je da na kraju posljednju riječ ima uprava. Ja sam samo još jedan zaposleni i ako me uprava sjutra želi zamijeniti… U svakom slučaju, izgradili smo sjajan tim i imamo solidan plan sukcesije.

Jesu li vas zdravstveni problemi natjerali na bilo kakvu promjenu u životu i poslu?

Sa stručne strane ništa se nije promijenilo. Ima ljudi koji misle da ćete, kada vam se ovako nešto dogodi, stati i posvetiti se mirisanju cvijeća. Ali volim to što radim, volim pomagati ljudima sa svoje pozicije. Očito nastavljam da uživam sa svojom porodicom i hobijima poput muzike, umjetnosti i istorije. Ono što je sigurno je da kada prebolite bolest, svjesniji ste da ste smrtni.