Željezara postaje elektrana? Šta se krije iza plana da EPCG preuzme nikšićku fabriku

Vlada je u ponedjeljak dala zeleno svjetlo Elektroprivredi Crne Gore (EPCG) da započne pregovore sa turskom kompanijom Tosyali oko kupovine nikšićke željezare – saopštio je premijer Dritan Abazović nakon sastanka sa ministrom finansija Aleksandrom Damjanovićem, Milutinom Đukanovićem iz EPCG i predsjednikom Opštine Nikšić Markom Kovačevićem.

Abazović je kazao da su Damjanović i Đukanović iznijeli realan biznis plan te da državu najviše interesuje da zaštiti radnike. Pobjeda piše da nije poznato da li je ovim povodom bila sazvana sjednica Vlade, jer o tome zvaničnog obavještenja nije bilo, ali sudeći po tome da je prije sastanka u zgradu jedino ušao Damjanović, očigledno je, kako se dodaje, da je odobrenje EPCG-u Abazović dao samostalno, bez konsultacije sa ostalim ministrima.

“Zajednički tražimo rješenje, vidim dobru volju i kod EPCG i kod opštine da se pomogne. Radi se o vrijednoj imovini, o kompaniji koja ima izuzetno dobru infrastrukturu i za pokretanje proizvodnje električne energije, što bi bio glavni poduhvat EPCG”, kazao je Abazović.

Dodao je da nema saznanja da su propali pregovori biznismena Miodraga Dake Davidovića koji je, do sada, bio jedini zainteresovani kupac, već da bi trebalo da budu nastavljeni 22. avgusta.

“Što se tiče Vlade, to nije završena priča. Ušli smo kao medijatori da se pronađe rješenje i sve što vodi ka tome za nas je prihvatljivo. Možda su politička previranja uticala da se odlože pregovori, ali mi ne možemo da damo nikakve specijalne garancije bilo kome. EPCG će u direktnoj komunikaciji sa Turcima vidjeti koliko se daleko stiglo u tim pregovorima, a ako oni kažu da su blizu da zaključe ugovor sa Davidovićem, u redu. Ali ovo ostaje kao dobra opcija da državna kompanija preuzme željezaru koja toliko znači za Nikšić i državu”, kazao je Abazović.

Iznuđeno rješenje

Ekonomski analitičar Predrag Drecun smatra da je ova odluka donesena bez adekvatnog biznis plana, što bi govorilo u prilog tome da je ovo bilo iznuđeno rješenje u cilju smirivanja socijalnih problema.

“Pretpostavljam da se nije moglo naći brže rješenje da država uđe u vlasništvo željezare od ovoga, što je veoma neuobičajeno, jer EPCG nije osnovana da kupuje druga preduzeća”, ocjenjuje za Pobjedu Drecun i nada se da to neće biti dugoročno rješenje, već da će se na ovaj način dobiti na vremenu kako bi se postavila menadžerska struktura, a da onda EPCG izađe iz takvog aranžmana. Ističe da bi cilj EPCG trebalo da bude da obezbijedi redovno i stabilno snabdijevanje strujom, a ako se pored toga bude bavila i proizvodnjom čelika, to izlazi iz normalnih okvira.

“Zašto se isto to onda nije uradilo sa KAP-om? Zašto se to ne bi onda uradilo za svako preduzeće koje se nađe u problemu? Ne smijemo dozvoliti da se ubuduće svi problemi rješavaju na ovaj način”, kazao je Drecun.

,,Bajpasiranje“

Abazović je poručio da sve i da do 1. septembra ne bude riješeno pitanje kupovine željezare, radnike neće ostaviti na cjedilu, već će ,,pokušati da bajpasiraju situaciju“.

Đukanović tvrdi da se EPCG uključila u ovu priču jer želi da pomogne da se riješi situacija u željezari, ali smatra da ta fabrika ima i dobar energetski potencijal za solarnu energiju!?

“Trenutno se radi studija o proizvodnji struje iz gasa, a EPCG će sagledati stanje u željezari da vidi šta može da opstane od osnovne djelatnosti, a onda ćemo pokrenuti investicioni ciklus. Danas je cijena struje na berzama nevjerovatna i mislimo da je neprihvatljivo za Crnu Goru da najveće deficite struje ima ljeti kada je najveći sunčani potencijal”, kazao je Đukanović, dodajući da bi prostor željezare mogle da koriste i druge institucije te da bi se, imajući u vidu projekte Opštine Nikšić, na ovom mjestu mogao napraviti tehnološki park.

Đukanović je ovu situaciju sam uporedio sa prošlogodišnjom situacijom u KAP-u, kada je proizvodnja aluminijuma ugašena, a 500 radnika ostalo bez posla, jer je EPCG odbila prijedlog vlasnika te fabrike Veselina Pejovića da nastave isporuku struje po ranije ugovorenoj cijeni. Tad su iz EPCG obećali da će preuzeti otpuštene radnike, ali je sve ostalo na tome da im je Pejović pola godine plaćao 450 eura.

“Može se isti model primijeniti i za KAP, tamo čak postoje i snažniji energetski potencijali za prizvodnju energije na bazi gasa i solarne elektrane, ali da bi neko mogao da radi, mora da ima tu imovinu. To nema ni država ni EPCG. Ovdje imamo jasan stav kompanije Toščelik o vrijednosti imovine željezare”, kazao je Đukanović, misleći na zahtjev Tosyalija da im za željezaru plate 25 miliona eura.

Veselin Pejović nije želio da komentariše način na koji je Vlada odlučila da riješi pitanje željezare.

Prethodno je Nebojša Medojević (PZP) kazao da je Tosyali procijenio da mu je proizvodnja čelika u Nikšiću neisplativa i preorjentisao se na trgovinu, navodeći da je sve urađeno u skladu sa zakonom. Odjednom se, kako je naveo, pojavila ideja da država preuzme željezaru.

“Prvo pitanje je zašto bi Vlada preuzela privatnu firmu koja očigledno posluje sa gubicima i tako direktno pomogla turskom vlasniku da se ratosilja imovine koja mu donosi gubitak? Drugo pitanje je da li je Vlada uradila due dilligence i ispitala finansijsko stanje firme i kakvi su bilansi? Koliko ja znam nije, što znači da se kupuje mačka u džaku”, ocijenio je Medojević, koji tvrdi da je željezara u dugovima više od 50 miliona eura.

“Ako Vlada razmišlja o eventualnom učešću u toj priči, mora da ima ozbiljnu fizibiliti studiju o održivosti željezare”, rekao je Medojević.

Tosyali je prije godinu i po obustavio proizvodnju zbog nemogućnosti da plasira čelik na tržištu, a radnicima je isplaćivano 90 odsto naknade od tada. Nakon vijesti da od 1. septembra više neće biti isplate zarada, te da Tosjali namjerava da proda fabriku, radnici su počeli proteste.

Niko iz političkih partija juče nije htio da komentariše činjenicu da ljudi iz Vlade i EPCG tvrde da nikšićka zeljezara ima energetske potencijale, što upućuje na opšti populizam pred sve izglednije vanredne izbore.

Predlozi radnika

Predstavnik radnika Ivan Vujović je nakon Abazovićeve i Đukanovićeve objave kazao da su ohrabreni.

“Čekamo 70 dana, do sada smo deset puta imali rješenje, pa eto šta se desilo na kraju. Iskreno mislimo da su ovi ljudi ozbiljni i da neće dozvoliti da dođemo u situaciju od prije nekoliko dana kad su radnici počeli štrajk glađu”, kazao je Vujović.

Taj su štrajk počeli nakon što je biznismen Miodrag Daka Davidović izjavio da od države nije dobio garancije da će mu omogućiti gradnju solarne i vjetroelektrane, prepustiti Liverovićko jezero i kamenolom.

Abazović je juče umjesto dju dilidžensa, imao dopis radnika da se mogu postavlajti solarni paneli po krovovima željezare, da mogu proizvesti dvije hiljade tona legiranih čelika mjesečno i da bi se njihove radionice mogle koristiti za remont postojećih elektrana EPCG, kao i za montažu solarnih panela, za koje je projekat EPCG već započela. Predlažu prodaju rashodovane opreme kao i mogućnost pravljenja centra za skladištenje podataka na Cloud serverima.

Odluke donosi nezakoniti predsjednik

Istog dana kada je skupština akcionara izabrala novi bord direktora EPCG, 28. juna, i kad je Milutin Đukanović (DF) ponovo izabran za predsjednika na konstitutivnoj sjednici, član odbora Adis Balota (SDP) je zbog toga dao ostavku.

Time je, u skladu sa Zakonom o privrednim društvima, taj odbor direktora prestao da postoji, pa ni Milutin Đukanović više nije predsjednik EPCG. Direktor EPCG Nikola Rovčanin (Demokrata) tada je kazao da će, nakon registracije Balotine ostavke i registrovanja izmjena u CRPS-u, biti sazvana nova sjednica skupštine akcionara na kojoj bi trebalo da bude izabran novi odbor. U CRPS-u je Balota i dalje registrovan kao član odbora.