Njemci su bogatiji nego što se mislilo

Iznenađujući rezultati jedne nove studije o imovini Njemaca i nejednakosti u društvu: bogatstvo Njemačke značajno je potcijenjeno – čak za 4.000 milijardi. A jaz u društvu je u posljednjih 25 godina naglo porastao.

Koliko su stvarno bogati Njemci, ko ima mnogo, ko ima manje i, prije svega, u kojoj mjeri i kako se mijenja raspodjela bogatstva u društvu? Tu su stalno nove studije u kojima se često čuje da bogatstvo super-bogatih nastavlja da raste, dok socijalno ugroženi ostaju socijalno ugroženi. Mnogi sumnjaju da je to stvarno tako, a u stvari – još je gore, piše Deutsche Welle (DW)

Troje naučnika, Tilo Albers, Šarlot Bartels i Morik Šularik, analizirali su blagostanje Njemaca i razvoj bogatstva od 19. vijeka do danas. Njihova studija predstavlja prvu sveobuhvatnu analizu dugoročnog razvoja nejednakosti bogatstva u Njemačkoj od 1895. do 2018. godine. Zasnovana je na podacima o porezu, anketama i listama bogatih pojedinaca.

Jedan od njihovih rezultata je pokazao da su Njemci bogatiji nego što se procjenjivalo – i to za oko 4.000 milijarde eura.

Ovi naučnici procjenjuju da je ukupna njemačka imovina 2018. bila oko 13.000 milijardi eura. Od toga je oko 4.000 milijardi eura poslovna imovina, a nekretnine su vrijedne više od 9.000 milijardi eura.

U odnosu na BDP, bogatstvo Nijemaca je dakle 120 odsto veće nego što se ranije pretpostavljalo. Drugim riječima: Njemačka je mnogo, mnogo bogatija nego što to sugeriše zvanična statistika.

Ali, kako to da je bogatstvo Nijemaca do sada bilo toliko potcijenjeno? Glavni problem sa kojim su se troje autora suočili su neprecizni podaci.

Državne institucije znaju za problem

Na primjer, imovina u nekretninama, kada se radi o imovini, mjerodavna je poreska uprava, a nekretnine u Njemačkoj se za porez evidentiraju po standardnim vrijednostima koje su ustanovljene prije skoro šest ili devet decenija: tačnije 1964. (stare savezne pokrajine odnosno Zapadna Njemačka) ili čak 1935. (nove savezne pokrajine ili Istočna Njemačka). Te vrijednosti odavno ni približno ne odgovaraju stvarnim tržišnim vrijednostima, a što naročito važi za urbane zone koje su ekstremno potcijenjene.

Osim toga, Savezni zavod za statistiku i Bundesbanka takođe potcjenjuju poslovnu imovinu, posebno firmi koja nisu na berzi i koje su u vlasništvu porodica. Upravo su to firme koje čine osnovu njemačke privrede. Tako pomenute institucije ne daju realnu sliku bogatstva imućnih. Svjesne su problema, ali nikakva reforma nije u planu.

Svjetski ratovi doprinijeli većoj ravnopravnosti

A što se tiče raspodjele bogatstva u društvu, to zavisi od perioda koji se posmatra. Ako se pogleda cijeli period od posljednjih stotinjak godina, bogatstvo najbogatijih se nije nesrazmjerno povećalo: 1895. je jedan posto najbogatijih posjedovao polovinu ukupnog bogatstva, a danas taj dio stanovništva ima (samo) četvrtinu ukupnog bogatstva Njemačke.

Ovaj pad se skoro u potpunosti desio u jednoj generaciji – između Prvog svjetskog rata i ranih 1950-ih. Dok je bogatstvo jednog procenta najbogatijih u Njemačkoj značajno opalo tokom ovog turbulentnog perioda njemačke istorije – udio bogatstva tih najbogatijih u ukupnom bogatstvu Njemačke – malo se promijenio od poslijeratnog perioda.

Razaranja izazvana Drugim svjetskim ratom su uticala na raspodjelu bogatstva u Njemačkoj, ali u manjoj mjeri.

Glavni razlog naglog smanjenja vrijednosti imovine bogatih u periodu između dva svjetska rata bila je Velika depresija 1930-ih u vrijeme Vajmarske republike. Poslovno bogatstvo – najvažnija komponenta bogatstva najbogatijih domaćinstava – značajno se smanjilo. Mnoge kompanije su izgubile vrijednost ili su morale pod stečaj. Pored toga, imovina u vidu nekretnina, akcija i obveznica značajno je izgubila na vrijednosti. Hiperinflacija iz 1923. takođe je izazvala naglo smanjenje bogatstva imućnih u Njemačkoj.

Drugi važan razlog smanjenja vrijednosti imovine bogatih bio je jednokratni porez na imovinu („izjednačavanje tereta“), koji je uveden 1952. Svako kome je poslije rata preostala značajna imovina, morao je da uplati ukupno polovinu od procijenjene vrijednosti te imovine – u kompenzacioni fond kao takozvani porez za izjednačavanje tereta. Uplate su mogle da se vrše u ratama – 30 godina, dakle do početka 80-ih. Novac iz tog fonda je iskorišćen za finansijsku kompenzaciju onima koji su izgubili imovinu u ratu. Ovaj porez učinio je Njemačku jednom od najegalitarnijih zemalja na početku poslijeratnog perioda.

A nakon toga, u proteklih 70 godina, bogati su doduše postali još bogatiji, ali je i srednja klasa bila u stanju da brzo akumulira više bogatstva. Ovo je djelimično zbog činjenice da je između 1950. i 1980. sve više ljudi moglo da kupi nekretnine i profitira od stalnog rasta njihovih cijena.

Od ujedinjenja Njemačke jaz se sve brže povećava

Njemačka domaćinstva trenutno u prosjeku imaju imovinu vrijednu oko 420.000 eura – znači kad se sabere sva imovina i podijeli na broj domaćinstava. Ali, ako napravite listu – od najsiromašnih ka najbogatijim domaćinstvima – i uzmete vrijednost koja je tačno na sredini te liste (median), onda je rezultat imovina od svega 120.000 eura.

To pokazuje da je bogatstvo nejednako raspoređeno – naravno u korist imućne polovine stanovništva.

Dakle, dok polovina Nijemaca može sebi da priušti više, imovina ljudi sa najnižim primanjima – stagnira u posljednjih 40 godina. Tačnije, projsečno bogatstvo siromašnije polovine Nijemaca krajem 1970-ih bilo je isto tako veliko – ili malo – kao i danas, naime oko 20.000 eura (poravnato prema inflaciji). Tu nisu uzeta u obzir primanja iz socijalnog osiguranja.

S jedne strane, ovaj razvoj je bio posljedica činjenice da primanja skoro uopšte nisu rasla tako da je ova grupa stanovništva mogla mnogo manje da štedi od bogatih. S druge strane, siromašniji su svoju crkavicu ulagali u polise životnog osiguranja sa nižim prinosima ili je stavljali na knjižice, a nisu ulagali u nekretnine ili akcije. Zato i nisu profitirali od brzog razvoja cijena nekretnina ili dešavanja na berzi.

Najbogatijih 10 odsto

Ionako sićušan udio siromašnije polovine stanovništva u ukupnom njemačkom bogatstvu je od 1993. skoro prepolovljen – sa više od pet posto na manje od tri posto.

Polarizacija bogatstva bila je posebno jaka u Istočnoj Njemačkoj. A na Zapadu se prosječno bogatstvo domaćinstava koja su ionako u donjoj polovini ljestvice – čak malo i smanjilo (inflacija uzeta u obzir).

Dok je 1993. godine prosječno bogatstvo 10 posto najbogatijih bilo 50 puta veće od donje polovine, 2018. je ono bilo čak 100 puta veće.

Drugim riječima, nejednakost u Njemačkoj je ogromna i od ujedinjenja se naglo povećala. Pritom treba imati u vidu da se studija odnosi na period prije pandemije korone koja je dodatno pogoršala situaciju – odnosno još više povećala jaz u društvima, pa i u Njemačkoj.