Zašto je odlazak na posao pet dana u sedmici stvar prošlosti

“Nikada se nećemo vratiti u kancelarije – barem ne pet dana u sedmici”.

To tvrdi An Helen Petersen, autorka knjige “Out of Office: Unlocking the Power and Potential of Hybrid Work”. (“Van kancelarije: Otključavanje moći i potencijala hibridnog načina rada).

„Možete ili pokušati da smislite fleksibilne aranžmane sada ili se možete boriti sa svojim zaposlenima sljedećih 5 do 10 godina, a zatim platiti konsultantu puno novca da vam pomogne da shvatite šta je trebalo da radite mnogo godina ranije”, kazala je Petersen u najnovijoj epizodi podcasta “Downside Up”.

Petersen vjeruje da je pandemija Covid-19 fundamentalno preorijentisala naš odnos prema poslu na način koji kompanije tek sada počinju da shvataju u potpunosti.

„Ljudi ne žele da budu primorani da se vraćaju u kancelariju dva dana u nedjelji i da to bude vrijeme kada su njihove kolege tamo. I tako se samo vraćaju u kancelarije duhova i čini se potpuno proizvoljnim odgovarati na e-poštu iz poslovnog prostora umjesto da to radite iz udobnosti svog doma”, rekla je.

Iako se čini da je petodnevna, 40-časovna radna sedmica oduvijek bila s nama, to je zapravo relativno nov izum.

Čak i u 20. vijeku, na primjer, smatralo se normalnim raditi subotom – pored uobičajenih pet dana u nedjelji. (Kolonija Massachusetts Bay je imala minimalni radni dan od 10 sati.)

Još 1866. godine Kongres je razmatrao uvođenje 40-časovne radne sedmice, ali je zakonska procedura prekinuta. Henri Ford je 1926. godine uveo 40-satnu radnu sedmicu za svoje zaposlene, vjerujući da je to optimalna količina vremena za rad. Kongres je na kraju 1938. godine naložio poslodavcima da radnicima plaćaju prekovremeni rad ako rade više od 44 sata sedmično. Zakon je izmijenjen 1940, smanjujući radnu sedmicu na maksimum od 40 sati.

Ali 40-satnu radnu sedmicu su – i jeste – rutinski kršili zaposleni (i njihovi šefovi) koji vjeruju da radeći više znači bolje.

“Često je rad tih nevjerovatno dugih sati znak posvećenosti, odanosti… znak da treba da budete unaprijeđeni. Koliko god ljudi pričaju o svetosti 40-časovne radne sedmice, ne govore o tome da smo je već prekršili”, istakla je.

Pandemija – u kojoj su šefovi prisiljavali svoje zaposlene da ostanu kod kuće zbog straha od širenja virusa – je, prema Petersenu i drugim stručnjacima za posao, iz temelja promijenila način na koji razmišljamo o kancelarijama i radnoj sedmici generalno.

„Ako razmislite o tome, vaš ugovor sa zaposlenim nije samo kupovanje vremena“, rekla je u prethodnom podkastu Šarlot Lokhart, zagovornica četvorodnevne radne sedmice.

„Kupujete ih da rade nešto s tim vremenom – sa produktivnim ishodom. Nije bitno da li su proizvođač, u ugostiteljstvu, zdravstvu ili rade u kancelariji, ono što gledaju je kako definišamo produktivnost u našem poslovanju”, navela je.

Drugim riječima: Radite pametnije, a ne teže.

Pitanje pred šefovima je da li žele da se zalažu za ponovno uspostavljanje da zaposleni dolaze u kancelariju pet dana u nedjelji jer su to radili prije pandemije, ili žele da aktivno istraže mogućnost fleksibilnog radnog vremena ili čak modela četvorodnevne sedmice, kako bi se bolje uklopili u živote svojih radnika.

„To ne znači da svi moraju biti potpuno udaljeni od poslovnog prostora. Mislim da često ovaj razgovor postaje veoma polarizovan ili binarni u smislu da li svi uvijek treba da budu u kancelariji ili svi uvijek treba da budu kod kuće. Većina ljudi želi kompromis koji je negdje između”, istakla je Lokhart.