Bitka ECB-a protiv inflacije ima problem od 550 milijardi eura

Banke eurozone do sada su prebrodili finansijske oluje koje su stizale iz Sjedinjenih Država i Švajcarske. To je omogućilo Evropskoj centralnoj banci (ECB) da nastavi podizanje stopa u cilju borbe protiv inflacije. Međutim, posao predsjednice Kristin Lagard uskoro će postati teži, piše Reutersov komentator Frančesko Guerera.

Prema njegovim riječima, 28. jun je ključni datum u evropskom bankarskom kalendaru. Tog dana zajmodavci moraju da otplate 549 milijardi eura koje su pozajmili iz ciljanih operacija dugoročnog refinansiranja (TLTRO) ECB-a prije tri godine, tokom pandemije.

Na prvi pogled, ovo bi trebalo da bude dobrodošla vijest za ECB. Banka već smanjuje bilans stanja ostavljajući svojim portfeljima obveznica da dospiju. T1 TLTRO su napravljeni uz vrlo povoljne kamatne stope od oko minus 1%, što ih čini anahronizmom u eri strože politike. ECB je jednom procijenila da su krediti snizili kamatne stope za čak 60 baznih poena, što je ekvivalentno velikom smanjenju kamatne stope.

Ipak, dopuštanje TLTRO-a da jednostavno sazrijevaju primoralo bi banke da investiraju negdje drugdje, povećavajući troškove finansiranja. I već se suočavaju s pritiskom, jer se investitori više brinu zbog uticaja viših stopa i gubitaka nekretnina. Prema indeksu ICE Bank of America, dodatni prinos ili spred koji investitori zahtijevaju da drže bankovni dug nad državnim hartijama od vrijednosti porastao je za oko 35 baznih poena od početka marta.

Lagard je rekla da su banke eurozone dobro kapitalizovane i da imaju veliku likvidnost. Problem je u tome što će je tvrdoglavo visoka inflacija, koja je u martu dostigla 6,9%, primorati da podigne kamatnu stopu na više od sadašnjih 3%. To će takođe poskupiti finansiranje dugova za banke.

Kreatori politike mogli bi pronaći način da ublaže tu bol, a da ne potkopaju njihovu borbu protiv inflacije. Kako bi premostila otplatu od 550 milijardi eura, ECB bi mogla ponuditi kredite, ali sa kraćim rokom dospijeća od prvobitne tri godine i višim kamatnim stopama. Jedna od opcija bi bila da se bankama naplaćuje premija na stopu glavnih operacija refinansiranja. MRO – kamatna stopa koju zajmodavci plaćaju za jednonedjeljne kredite od ECB – trenutno je postavljena na 3,5%, što je 50 baznih poena iznad referentne kamatne stope na depozite.

Takve cijene bi osigurale da se prijave samo zajmodavci kojima su sredstva zaista potrebna. I to bi ograničilo rizik da rasipanje likvidnosti podstakne inflaciju. Nečinjenje može biti privlačno za ECB jer bi, kako je članica izvršnog odbora Izabel Šnabel ove sedmice rekla , niži krediti banaka pojačali efekte povećanja kamatnih stopa. U sadašnjem okruženju, međutim, čini se da banke kojima je likvidnost izgladnjela ne predstavljaju rizik vrijedan preuzimanja, zaključuje Guerera.