Čarli Manger: Slijedi oluja na tržištu komercijalnih nekretnina a američke banke pune loših kredita

Američki biznismen Čarli Manger upozorio je na nadolazeću oluju na američkom tržištu komercijalnih nekretnina, s američkim bankama “punim”, kako je rekao, “loših kredita”, kako cijene nekretnina padaju.

Komentari 99-godišnjeg investitora i pomoćnika milijardera Vorena Bafeta dolaze u trenutku kada se previranja talasaju kroz finansijski sistem zemlje, koji se povezuje s potencijalnim krahom komercijalnih nekretnina nakon nekoliko bankrota banaka.

„Nije ni približno tako loše kao što je bilo 2008. godine“, rekao je potpredsjednik Berkshire Hathawaya u intervjuu za Financial Times. “Ali problemi se događaju u bankarstvu baš kao što se nevolje dešavaju svuda drugdje. U dobrim vremenima steknete loše navike… Kada dođu loša vremena oni izgube previše.”

Manger je govorio na verandi svoje kuće u Greater Wilshireu, zelenom kvartu Los Anđelesa u kojem živi 60 godina, otkako je sam dizajnirao imanje.

Odjeven u kariranu košulju, Manger je govorio iz svojih invalidskih kolica, dok su se muke posrnule kalifornijske banke First Republic odigravale u realnom vremenu na televizijskom ekranu koji je emitovao CNBC u pozadini.

Berkshire ima dugu istoriju pružanja podrške američkim bankama kroz periode finansijske nestabilnosti. Veliki gigant od industrije do osiguranja uložio je 5 milijardi dolara u Goldman Sachs tokom finansijske krize 2007-08 i sličnu sumu u Bank of America 2011.

Ali kompanija je sada ostala po strani trenutnog previranja, tokom kojeg su banke Silikonske doline (SVB) i Signature Bank propale. “Berkshire je napravio neke bankarske investicije koje su nam išle vrlo dobro,” rekao je Manger. “Imali smo razočarenja i u banke. Nije tako lako inteligentno voditi banku, postoji mnogo iskušenja da se uradi pogrešna stvar.”

Njihova suzdržanost djelimično potiče od rizika koji vrebaju u ogromnim portfolijima banaka zajmova za komercijalne nekretnine. „Mnoge nekretnine više nijesu tako dobre“, rekao je Manger. “Imamo puno problematičnih poslovnih zgrada, mnogo problematičnih trgovačkih centara, puno problematičnih drugih nekretnina. Tamo je mnogo agonije.”

Napomenuo je da se banke već povlače od kreditiranja komercijalnih investitora. “Svaka banka u zemlji danas je mnogo stroža u pogledu kredita za nekretnine nego prije šest mjeseci”, rekao je on. “Čini se da su svi oni u previše problema.”

Manger je odrastao u Omahi, Nebraska, nekoliko metara od mjesta gdje Bafet sada živi. Njih dvoje su se upoznali 1959. godine, kada je Bafet imao 28, a Manger 35 godina. Manger, koji je u jednom trenutku radio u prodavnici prehrambenih proizvoda u vlasništvu Bafetovog djeda, školovao se za pravnika prije nego što ga je njegov budući partner nagovorio na ulaganje.

Bafet je zaslužan za Mangerov uspjeh, nakon što ga je ohrabrio da pređe sa “strategije opušaka” koju je zastupao njegov mentor Benjamin Graham, a koja je uključivala kupovinu jeftinih dionica nalik odbačenoj cigari gdje je ostao samo jedan komad vrijednosti.

Bafet je 2015. godine napisao u 50. godišnjem pismu konglomerata: „Nacrt koji mi je [Manger] dao bio je jednostavan: Zaboravite ono što znate o kupovini poštenih poslova po divnim cijenama; umjesto toga kupujte divne firme po poštenim cijenama.”

Ovaj pristup im je dobro poslužio. Berkshire je od 1965. ostvario složene godišnje prinose od skoro 20 odsto, dvostruko više od referentnog S&P 500 indeksa dionica.

“Bili smo produkt određenog vremena i savršenog skupa prilika”, rekao je Manger, dodajući da je živio u “savršenom periodu da bude običan investitor u dionice”.

On i Bafet su imali koristi “uglavnom [od] niskih kamatnih stopa, niske vrijednosti kapitala, širokih mogućnosti”, rekao je.

Manger je rekao da je većinu svog novca zaradio od samo četiri investicije: Berkshire, trgovac Costco, njegova investicija u fond kojim upravlja Li Lu’s Himalaya Capital i Afton Properties, poduhvat za nekretnine koji posjeduje stambene zgrade u Kaliforniji i Nju Džersiju. Forbes procjenjuje njegovo bogatstvo na 2,4 milijarde dolara.

„U prirodi stvari je da veoma inteligentan čovek koji naporno radi možda dobije tri, četiri, pet zaista dobrih dugoročnih prilika za kupovinu velikih kompanija po niskoj cijeni“, rekao je on. “To se dešava rijetko.”

Uoči godišnjeg sastanka kompanije u subotu, desetine hiljada dioničara Berkshirea sletjeće u Omahu kako bi čuli dva investitora dok prisustvuju nečemu sličnom festivalu kapitalizma.

Ali Manger je upozorio da je zlatno doba ulaganja završeno i da će se investitori morati boriti s periodom nižih prinosa.

„Postalo je veoma teško imati bilo šta poput prinosa koji je ostvaren u prošlosti,“ rekao je on, ukazujući na više kamatne stope i previše investitora koji jure za povoljnim cijenama i traže kompanije sa neefikasnošću.

„U tačno vrijeme kada igra postaje teža, sve više ljudi pokušava da je igra,“ rekao je on.

Berkshire se povremeno borio da pronađe vrijedna ulaganja u protekloj deceniji. Zbog toga je gotovinski bilans često prelazio 100 milijardi dolara, podstučući kompaniju da otkupi desetine milijardi dolara vlastitih dionica.

Manger je takođe ciljao na sopstvenu industriju, udarivši na „prezasićenost investicionim menadžerima koja je loša za zemlju“. Mnogi od njih su nešto više od „gatara ili astrologa koji vuku novac sa računa svojih klijenata, koji [nije] zarađen nikakvom korisnom uslugom“.

Imao je teške riječi i za otkupne grupe. “Previše je privatnog kapitala, previše kupaca svih vrsta. To čini igru ​​veoma teškom za sve.”

„Ljudi koji primaju naknade i dalje rade dobro“, rekao je o menadžerima privatnih fondova. Ali upozorio je: “Ljudi kojima se ne služi dobro plaćanjem svih tih naknada možda na kraju neće biti voljni da ih plate.”

Tamo gdje je Bafet izričito rekao dioničarima Berkshirea da se “nikada ne klade protiv Amerike”, Manger je oprezniji. “Ne mislim da možemo uzeti kao dato da će američka demokratija napredovati i cvjetati zauvijek”, rekao je on. „Ali mislim da ćemo se još dosta dobro snalaziti.”

O svom vlastitom utisku na svijet, Manger je rekao: “Volio bih da moje naslijeđe bude neumoljivija odlučnost da razvijam i koristim ono što ja nazivam nezdravim razumom.”