Zovu ga “Vuk u kašmiru”: Kako je Bernar Arno gradio poslovno carstvo i napravio kompaniju vrijednu 500 milijardi dolara

Francuz Bernar Arno, najbogatija osoba na svijetu, poznat je po svojim nemilosrdnim potezima preuzimanja – toliko da je šef LVMH-a jednom dobio nadimak “vuk u kašmiru” od strane suparničke firme, zbog njegove grabežljive potrage za preuzimanjem konkurentskog brenda.

Ovaj nadimak se zadržao do današnjih dana i Arnoova bitka za vrh – i lično bogatstvo od nešto više od 200 milijardi dolara neto – je suštinski povezana s njegovom sposobnošću da „uhodi“, a zatim „proguta“ ciljane luksuzne brendove.

To mu je, kako piše Business Insider, omogućilo da stvori najveći svjetski luksuzni konglomerat, koji je nedavno procijenjen na 500 milijardi dolara. Ovo je prvi put da je evropska kompanija dostigla tako visoku procjenu i pretvorila LVMH u konkurenta Tesli i Meti u smislu vrijednosti tržišne kapitalizacije.

“Arno je čovjek velike vizije,” ranije je za The Guardian rekao Pierre Mallevays, bivši šef akvizicija u LVMH-u. “On nije izmislio luksuzne brendove, ali je izmislio luksuznu industriju.”

Arnoova reputacija kao nemilosrdnog predatora u preuzimanju počela je davne 1989. godine, kada je preuzeo kontrolu nad LVMH-om. U tom trenutku, LVMH se sastojao od spajanja Louis Vuittona, proizvođača prtljaga i kuće šampanjca Moët Hennessy. U to vrijeme, spajanje je opisano kao neprijateljsko preuzimanje, iako je Arno to striktno negirao.

U godinama koje su uslijedile, nastavio je da kupuje brendove i širi svoje carstvo na 75 kuća i brendova, uključujući Dior, Bulgari, Givenchy i Loewe.

Ali njegovi ciljevi akvizicije nijesu uvijek bili uspješni.

Tokom svoje borbe za preuzimanje Hermès Internationala stekao je nadimak “vuk u kašmiru”.

Hermès je poznat po svojim skupim – i veoma ekskluzivnim – torbama Birkin i Kelly, koje su na tržištu preprodaje koštale čak do 500.000 dolara i smatraju se jednim od vrhunskih statusnih simbola.

Ove torbe se često smatraju ulaganjem. Posljednjih godina su nadmašili i tržište dionica i zlato, a kompanija se pokazala otpornom na ekonomske krize – što ju je ovo učinilo primamljivom metom za Arnoa.

Ali Hermès nije htio da proda, a odnosi između dvojice magnata su se pogoršali početkom 2010-ih kada je LVMH objavio da je tajno stekao 20% udjela u Hermèsu preko svojih podružnica i putem zamjene dionica.

WWD je izvijestio da se na konferenciji za novinare u to vrijeme, tadašnji izvršni direktor Hermès Internationala, Patrick Thomas, nije stidio podijeliti svoje mišljenje o Arnoovim potezima.

“Ako želite da zavedete lijepu ženu, ne počinjete tako što ćete je silovati s leđa”, navodno je rekao.

Vogue je tada objavio da Hermès nije bio dostupan u vrijeme objavljivanja i da LVMH nije imao komentar.

Ipak, nema garancije da Arno na kraju neće uspjeti i u ovom poduhvatu. U to vrijeme, neimenovani izvor iz LVMH-a rekao je za The Guardian da Francuz igra dugu igru. “On će to sačekati, čak i ako za to treba generacija ili dvije. Jednostavno je takav”, rekao je izvor.

Godine 2001. Arnault je izgubio od najvećeg rivala Fransoa Pinoa, izvršnog direktora i osnivača francuske luksuzne grupe Kering, u dvogodišnjoj pravnoj borbi za Gucci.

Ovo javno rivalstvo nastavilo se i u godinama koje su uslijedile i ponovo je dospjelo na naslovnice u aprilu 2019. kada je Pino obećao 100 miliona eura za pomoć u obnovi katedrale Notr Dam, nakon što je veliki požar oštetio krov i toranj. Njegovo obećanje je odmah poništeno od strane Arnoa, obećanjem donacije od 200 miliona eura.

Kasnije, 2019, novinar Financial Timesa pitao je Arnoa za ručkom da li još žali zbog propuštene prilike da kupi Gucci.

“Mrzim prošlost. Ono što me zanima je budućnost”, odgovorio je hladnim izrazom lica.

Investitor