Ljudi u Crnoj Gori kao da nisu svjesni ljepote okruženja u kojem žive, kao da se podrazumijeva da je sve to naše. Kroz posao želim da što većem broju njih otkrijem to neprocjenjivo blago koje imamo.
Tako za portal Investitor.me svoju profesionalnu svakodnevicu opisuje Anka Kujović.
Kujović je dugogodišnja službenica resora turizma. Skoro je i zaboravila da je baš “ruralni turizam” bio njena davna želja, dok je na to nije podsjetilo nedavno raspremanje kuće.
“I prije nego sam počela da radim u Ministarstvu, objavljen je konkurs sa porukom ‘ako ste mladi i perspektivni, i ako sebe vidite u turizmu, prijavite se, primamo mlade ljude’. Ja sam tada napisala da sebe vidim u ruralnom turizmu”, kaže.
Danas, ona je glavni kontakt za sve zainteresovane za registraciju seoskih domaćinstava:
“Nema dana da mi neko ne piše”.
Broj domaćinstava u stalnom porastu
Otkako je “Katun Ornice” na Žabljaku, 2019. godine, kao prvo, odobrenje za rad dobilo od Ministarstva turizma, u Crnoj Gori registrovano je 295 seoskih domaćinstava. Od toga, 32 su registrovana u ovoj godini.
“Bilježi se stalna tendencija rasta broja domaćinstava, koja pružaju ugostiteljske usluge, kao i tendencija unaprjeđenja ponude”, kaže Kujović.
Najveći broj domaćinstava je u sjevernoj regiiji, 217. Na jugu su registrovana 23, a u centralnom dijelu Crne Gore 55. Na sjeveru, gdje je i najveći broj registrovanih seoskih domaćinstava, najviše ih je u Mojkovcu (53) i Beranama (41).
“Ovaj region se posebno izdvojio zahvaljujući veoma aktivnim nevladinim organizacijama, koje godinama unazad podstiču seoska domaćinstva da se registruju, pomažu im kroz projektne aktivnosti, koje realizuju u vidu organizovanja brojnih obuka…”, pojašnjava Kujović.
Seoska domaćinstva ranije su odobrenja za rad dobijala od opština na čijoj se teritoriji nalaze. U to vrijeme, ni uslovi nijesu bili svuda jednaki, pa je registracija u nekim opštinama koštala 30, a u nekim i 130 eura. Nakon Izmjena i dopuna zakona o turizmu i ugostiteljstvu prije pet godina, izdavanje licenci u nadležnosti je resora turizma, uslovi su izjednačeni, procedura pojednostavljena, i za registraciju se plaća jedinstvena taksa od dva eura.
Za to vrijeme, Kujović je praktično obišla svako seosko domaćinstvo.
“Kroz te obilaske, ne samo da uživam i upijam tu ambijentalnu vrijednost, već se trudim i da upoznam i način razmišljanja, funkcionisanja i potrebe domaćina…U tim obilascima morate biti krajnje otvoreni, od pomoći, morate imati iskrenu želju da shvatite njihove potrebe, da na pravi način razumijete izgovorene i neizgovorene riječi tih skromnih ljudi i pomognete im”, kaže ona.
Za one koji se odluče na registraciju, pojašnjava Kujović, to je često dodatni prihod, jer se uglavnom svi bave nekom proizvodnjom – poljoprivrednom, voćarstvom, drže stoku, pa proizvode mliječne proizvode…
Kujović pojašnjava i da, ako ne bi bilo tako, to ne bi bi bilo seosko domaćinstvo u pravom smislu riječi:
“Razlika između domaćinstva privatnog smještaja i seoskog domaćinstva je upravo to – u domaćinstvu se pružaju samo usluge smještaja, a u seoskom usluge smještaja i usluge hrane i pića iz pretežno domaće proizvodnje”.
Promocija dobra, ali mora bolje
Seoska domaćinstva okupljena su oko Nevladine organizacije “Udružena seoska domaćinstva Crne Gore”, čije aktivnosti su objavljene na stranici www.ruralholiday.me. Od 2019, to Udruženje kako piše na vebsajtu, član je EuroGites federacije koja okuplja slična udruženja u Evropi. Jedan od ciljeva udruženja je i zajednička promocija.
U cilju promocije ruralnog turizma, kaže Kujović, i Nacionalna turistička organizacija Crne Gore (NTOCG) realizovala je značajan broj aktivnosti, studijske grupe novinara i turoperatera. Ipak, dodaje, ona, samo to nije i dovoljno:
“Sigurno treba još raditi na promociji naših sela”.
Ponuda seoskih domaćinstava objedinjena je u brošuri, čije je prvo izdanje objavljeno 2019, kada je Ministarstvo preuzelo davanje odobrenja. Broušura je prevedena na njemački i engleski jezik, dopunjava se godišnje i može se preuzeti sa vebsajta NTO.
U junu prošle godine predstavljena je onlajn platforma Montenegro Village Explorer, odakle se može preuzeti mobilna aplikacija, dostupna za iOS i Android uređaje. Kujović kaže da je aplikaciju neophodno ažurirati podacima o novim domaćinstvima, ali i da bi trebalo, uz osnovne podatke o domaćinstvima, dodati i druge informacije koje mogu biti korisne za posjetioce, poput atrakcija koje se nalaze u blizini domaćinstava.
Na onlajn platformi, iako postoje, opcije koje upućuju na to da se tu nalazi mapa, lista, da je moguća pretraga, zasad ipak ne funkcionišu i ne vode nigdje.
Ponuda nekih domaćinstava objavljena je i na servisima poput Booking.com, ali Kujović kaže da je to obično slučaj sa onima gdje ima mlađih članova ili su u pitanju ljudi koji su putovali i vidjeli kako to rade drugi, u svijetu.
NASTAVAK TEKSTA ISPOD FOTOGRAFIJE
Podrška i podsticajne mjere
Kao podrška domaćinima, kaže Kujović, objavljeni su Mali priručnik za seoska domaćinstva, koji nudi praktične savjete i smjernice za razvoj ugostiteljske djelatnosti u seoskim domaćinstvima, Rječnik sa korisnim izrazima na sedam svjetskih jezika.
Krajem godine, dodaje Kujović, kroz kampanju “Ruralno, održivo, domaćinski”, biće objavljen i novi Nagradni konkurs za najbolje u ruralnom turizmu za 2024.
Nagradni konkurs je dosad realizovan u četiri kategorije: najbolje seosko domaćinstvo, najbolje seosko domaćinstvo na katunu, najbolja seoska domaćica, najbolji mladi seoski domaćin/najbolja mlada seoska domaćica.
Nagradni fond, podsjeća Kujović, iznosio je 15.000 eura. Uz svečanu dodjelu nagrada, organizovan je i sajam, na kojem su poljoprivredni proizvođači i seoska domaćinstva izlagali svoje proizvode, što je dodatna prilika za njihovu promociju.
Godine 2019, kada je preuzeo registraciju seoskih domaćinstava, resor turizma započeo je i sa programom podsticajnih mjera. Prve godine, domaćinstva su mogla da se prijave za sredstva u cilju renoviranja kapaciteta. Danas se, kaže Kujović, kroz takav javni poziv pružaju veće mogućnost, pa seoska domaćinstva mogu da apliciraju za podsticajei za uvođenje digitalnih alata, primjenu principa zelene tranzicije…
Kujović kaže da su budžeti i dalje skromni, 80.000 do 100.000 eura, ali i da sredstva koja oni daju nisu i jedina za koja domaćinstva mogu da apliciraju.
“Registrovano seosko domaćinstvo može da aplicira i za sredstva kod Ministarstva poljoprivrede, kod poslovnih banaka za neke povoljnije kredite”, poručila je ona.
Da bi jedno seosko domaćinstvo moglo da aplicira za podsticajne mjere, uz odobrenje za rad, dokaz o kategoriji, mora biti fiskalizovano i mora da prijavljuje goste.
“Bez toga, ne može da dobije sredstva. Prvo, to je po zakonu, drugo, nije fer prema domaćinstvima koja su ozbiljna u ovoj priči i od starta se trude da rade kako treba”, kaže Kujović.
Muče ih fiskalizacija, internet
Iz NVO “Udružena seoska domaćinstva – turizam na selu”, smatraju da je neophodno izmijeniti način oporezivanja i sa fiskalizacije preći na paušalno.
“Voljela bih da se nađe neko rješenje kad je u pitanju fiskalizacija, odnosno evidentiranje prometa putem fiskalnog servisa. I prošle i pretprošle godine smo imali sastanke sa kolegama iz Uprave prihoda i carina, oni su se izričiti bili da seoska domaćinstva moraju da se fiskalizuju. Ja bih voljela da se u narednom periodu nađe drugi model”, kaže Kujović.
Kao argument, ona navodi da veliki broj tih domaćinstava čine staračka.
“Bilo da je u pitanju aplikacija na telefonu, preko koje mogu da se prijavljuju gosti, izdaju računi, ili da je u pitanju kompjuter, ne možemo očekivati od njih, ako nema mlađih osoba u familiji, da se bave time. Za sada nemamo rješenje za to”, kazala je ona.
Kao drugi problem, kako je dodala, domaćini često navode problem interneta. Taj je problem riješen na način da je promet moguće naknadno evidentirati, ali je u tom slučaju, pojašnjava Kujović, neophodno obezbijediti potvrdu da na konkretnom području nema dovoljno signala.
Umrežavanje
Gosti koji se odluče za boravak u nekom od seoskih domaćinstava, tu dolaze zbog domaće hrane i autentičnog iskustva. Svjesni toga, kaže Kujović, i domaćini se sve češće umrežavaju i to čine bez koordinacije bilo koga sa strane.
Tako, recimo, ako su gosti smješteni u jednom domaćinstvu koje nema konje, a žele takvo iskustvo, njima domaćin preporučuje onoga kod koga to mogu da dožive, ko organizuje provjerene ture.
“Ljudi imaju svijest i uvidjeli su šta znači ta saradnja, da ako je meni dobro, biće i tebi dobro, i obrnuto. Imamo i primjere da, ako se neko bavi voćarstvom i nema mliječne proizvode, kupiće sir, mlijeko u komšiluku. Ima dosta tih primjera, da ljudi koji se ne bave proizvodnjom konkretnih proizvoda, te proizvode kupuju kod komšija, jer su svjesni da je gost tu zbog domaće hrane, a ne one iz supermarketa”.
Mladi i obrazovani ostaju na selu
Kujović raduje što mladi, iako fakultetski obrazovani, ostaju na selu.
“Imamo zubara iz Berana, koji ima katun na Bjelasici, mladog doktora isto iz Berana, selo Štitari, koji je nedavno završio Medicinski fakultet, a čitavo vrijeme studija bio je na relaciji Kosovska Mitrovica-Berane. Bavi se pčelarstvom, vrlo ozbiljno. Imamo Radana Božovića iz sela Glavaca, kod Berana, završava veterinu, ima u selu kuću i na katunu kolibu. Pa Dimitrije Dulović iz Bijelog Polja… Sve su to mladi, obrazovani ljudi, koji se uz vrlo ozbiljne poslove, na vrlo ozbiljan način, bave seoskim turizmom”.
Posluju bolje nego što pokazuje statistika
Podataka o broju gostiju koja borave u seoskim domaćinstvima, nema. Kujović kaže da oni dobijaju određenu statistiku od lokalnih turističkih organizacija, ali da to nije precizno.
“Još ne postoji šifra za seoska domaćinstva u Monstatu, pa nemamo podatke, kao što imamo za druge smještajne kapacitete. Veliki broj njih prijavi goste, ali mnogo bolje posluju, nego što to zvanična statistika pokazuje”, kazala je ona.
U Ministarstvu turizma, ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera, Kujović je jedina kojoj se zainteresovani za pitanja seoskih domaćinstava mogu obratiti. Raduje je da neke opštine, poput kolašinske, imaju turističkog inspektora.
“On zađe u svako selo i djeluje preventivno, i to je sjajno, jer ja ne mogu da stignem do svakog domaćinstva, i onda je on tu, da im objasni da moraju da se fiskalizuju, da prijave goste… Ako se recimo desi da gost izvrne nogu, ujede ga zmija, a nije prijavljen, to je strašan problem.
Mislim da vlasnici domaćinstava nisu svjesni, da boravišnu taksu mogu da naplate kroz smještaj”, poručuje Kujović.
