Zemlje u razvoju suočavaju se s najgorom dužničkom krizom u istoriji, pokazuje studija
Zemlje u razvoju suočavaju se s najgorom dužničkom krizom u istoriji s gotovo polovinom njihovih budžeta koji se troše na vraćanje kredita, pokazalo je istraživanje.
U izvještaju koji je izradila grupa za kampanju Međunarodna pomoć za smanjenje dugova (BIS) za Norvešku crkvenu pomoć, kaže se da se više od 100 zemalja bori da servisira svoje dugove, što rezultira smanjenjem ulaganja u zdravstvo, obrazovanje, socijalnu zaštitu i mjere klimatskih promjena.
Prema studiji, servisiranje duga apsorbuje 41,5% budžetskih prihoda, 41,6% potrošnje i 8,4% BDP-a u 144 zemlje u razvoju.
U izvještaju se navodi da će bez hitnog djelovanja problemi trajati do 2030-ih, te da su pritisci bili veći nego tokom dužničke krize u Latinskoj Americi 1982. i dužničke krize 1990-ih. Posljednja je izazvala pomoć u okviru Inicijative za visoko zadužene siromašne zemlje (HIPC).
Godine 2020. grupa G20 vodećih razvijenih zemalja i zemalja u razvoju pokrenula je zajednički okvir, shemu osmišljenu da ubrza i pojednostavi proces otplate duga. Međutim, napredak je bio mnogo sporiji nego što se očekivalo, što odražava činjenicu da se dug siromašnih zemalja sada duguje Kini i privatnim vlasnicima obveznica, ističe se u studiji.
Navodi se i da zajednički okvir ne ispunjava očekivanja u pogledu pravovremenosti, učešća kreditora i obima pružene pomoći.
Zemlje bi i dalje plaćale u prosjeku 48% svojih budžetskih prihoda na usluge nakon olakšice.
Rastući državni dug mogao bi uzdrmati globalna finansijska tržišta, upozorava šef BIS-a
Među predlozima u izvještaju je i da bi otpis duga trebalo da bude:
• dostupan zemljama svih nivoa prihoda i regiona, i prilagođeno njihovim potrebama
• pruža se na način koji smanjuje uslugu na manje od 15% budžetskih prihoda
• obezbjeđuje se brzo i sa trenutnim zastojima u plaćanju kada zemlja podnese zahtjev za olakšice
• uključuje sve kreditore
• obezbijedi pravnu zaštitu dužnicima od zastoja i tužbi u svim većim finansijskim centrima.
Metju Martin, jedan od autora izvještaja, pozvao je novu vladu da donese zakon kako bi spriječio takozvane lešinarske fondove – fondove koji jeftino otkupljuju dugove, a zatim na njemu pokušavaju da ostvare profit – da koriste sudove u Ujedinjenom Kraljevstvu da tuže siromašne zemlje.
„Sada imamo najgoru dužničku krizu u istoriji, uglavnom zato što je sve više zemalja otišlo na međunarodna tržišta obveznica i razvilo domaća tržišta obveznica da finansiraju svoj razvoj“, rekao je Martin.
“Postoje tri stvari koje nova britanska vlada može učiniti kao prioritet – usvojiti zakon o lešinarskom fondu kako bi podstakao komercijalne kreditore da obezbijede otplatu duga; insistiraju s G20 da se uspostavi temeljna nezavisna revizija Zajedničkog okvira kako bi se ukinuo servis duga, kako bi vlade mogle trošiti više na borbu protiv klimatskih promjena i nejednakosti; i sada otkazati otplatu duga za karipska ostrva pogođena uraganom Beril.”
Dagfinn Høybråten, generalni sekretar Norveške crkvene pomoći, rekao je: „Veliko opterećenje duga predstavlja ogroman odliv ekonomije jedne zemlje i prvo pogađa siromašnije dijelove stanovništva smanjenjem socijalnih, obrazovnih ili zdravstvenih izdataka za plaćanje dugova”.
„Dužnička kriza parališe i podriva sve druge razvojne napore. Kriza iz 1982. trajala je više od 20 godina s mnogo patnje prije nego što je konačno riješena 2005. Nemamo generaciju koja bi se uhvatila u koštac s ovom novom dužničkom krizom”, istakao je.
