Dekodiranje digitalnog eura: Sve o potencijalno novom sredstvu plaćanja

Posljednjih godina, a posebno nakon pandemije COVID-19, digitalna plaćanja i online kupovina su porasli u eurozoni, dok je gotovina pala kao ukupan udio plaćanja sa 72% na 59% između 2019. i 2022. godine i broj novčanica u opticaju je prvi put pao prošle godine.

Prateći ovaj trend, Evropska centralna banka (ECB) je u oktobru 2021. pokrenula fazu studije o mogućnosti izdavanja sopstvene digitalne valute centralne banke (CBDC), digitalnog eura, kako bi se obezbijedio dodatni oblik javnog novca u eurozoni.

Komisija EU je u junu 2023. predložila pravni okvir koji bi mogao otvoriti put ECB-u da projekat digitalnog eura postane stvarnost – a sada je na suzakonodacima da ga finalizuju.

Ali koja bi bila razlika između eura kakvog danas poznajemo i predložene digitalne verzije? Kako bi to moglo funkcionisati u praksi za korisnike, banke i nebankarske provajdere? Da li bi to imalo negativan uticaj na finansijsku uključenost ili privatnost korisnika?

Euronews donosi vodič sa svim najnovijim dostignućima u oblasti digitalnog eura, komentarima stručnjaka i očekivanim vremenskim okvirom projekta:

Šta je digitalni euro?

Digitalni euro bi bio javni novac koji izdaje centralna banka (CBDC) – tako da za razliku od bankovnih depozita ili kriptovaluta, ne bi bilo finansijskih rizika vezanih za njega.

“Prilika koju vidimo je da je to univerzalno dostupan i siguran elektronski oblik novca, posebno za one na marginama ekonomije”, rekla je za Euronews Vicky van Eyck, izvršna direktorica organizacije civilnog društva Positive Money.

ECB je zamislila digitalni euro za ljude i preduzeća koji bi se mogli slobodno koristiti bilo gdje u eurozoni (koju čini 20 od 27 država članica).

To bi više bio elektronski ekvivalent gotovine nego popularna kripto imovina poput bitcoina te ni na koji način se ne bi smjela smatrati početkom kraja gotovinskog plaćanja.

A digital euro would offer a cash-like option for the digital world of payments, alongside cash and private payments.

Our colleague Maximilian shares how a digital euro could strengthen Europe in digital payments.

Find out more https://t.co/aDBqdsT34h pic.twitter.com/TkcBlaQRXR

— European Central Bank (@ecb) February 5, 2024

“Digitalni euro ne treba posmatrati kao zamjenu, već kao dopunu postojećim oblicima novca [gotovina i novčanica], osiguravajući da ne narušava povjerenje i stabilnost koje oni pružaju,” rekao je europarlamentarac Markus Ferber (Njemačka/EPP) za Euronews.

Institucija sa sjedištem u Frankfurtu već je naglasila da digitalni euro neće biti naplaćen [što znači da depoziti u digitalnim eurima neće zarađivati ​​kamatu] i da će podlijegati ograničenju držanja koji tek treba biti utvrđen.

Početna ideja je da ga ljudi koriste za plaćanje svega, od stanarine do namirnica, samo mobilnim telefonom ili fizičkom karticom, ali nije zamišljeno kao sredstvo uštede za velike iznose.

Kako bi to moglo funkcionisati?

Na primjer, ako potrošač želi da kupi namirnice, prvi korak bi bio postavljanje digitalnog euro novčanika preko banke ili pošte. Novčanik bi tada trebao biti dopunjen putem bankovnog računa ili gotovinskog depozita.

Kada se učita, mogao bi se koristiti za trenutna plaćanja i na mreži i u fizičkim trgovinama putem telefona ili fizičke kartice – a za one sa ograničenom (ili bez) vezom, postojala bi offline verzija digitalnog eura.

„Da bi se osigurala finansijska inkluzija, digitalni euro mora biti dostupan svim građanima EU, uključujući i one u udaljenim područjima i one koji su u digitalnom nepovoljnom položaju“, rekao je Ferber, ističući važnost pružanja obrazovanja i resursa koji će pomoći ljudima da ga efikasno koriste.

Imajući to na umu, Komisija je u svoj nacrt zakona uključila odredbe kako bi osigurala da kreditne institucije koje distribuiraju digitalni euro takođe pružaju besplatnu podršku i pristup uslugama digitalnog eura, čak i za one bez bankovnog računa.

“Ljudi imaju pravo na pristup javnom novcu. Nema razloga zašto bismo se morali oslanjati samo na privatne kompanije za pristup nečemu tako osnovnom kao što je plaćanje”, tvrdi van Eyck.

Izvršni direktor “Pozitivnog novca” napomenuo je da uvijek treba da postoji rezervna opcija za pristup digitalnim eurima putem javnih vlasti za one koji nemaju pristup bankovnom računu.

Zašto je to potrebno Evropi?

Do danas ne postoji rješenje za digitalno plaćanje širom Europe.

“Kada pogledate šta je zaista dostupno potrošačima kada prelazite granice, odlazite na odmor, studirate u inostranstvu, nema toliko opcija”, rekla je za Euronews Anna Martin, šefica finansijskih usluga u Evropskoj potrošačkoj organizaciji (BEUC).

“Vaša nacionalna debitna kartica, ako postoji, ne radi i onda ste u osnovi svedeni na američke kompanije kao što su VISA ili Mastercard”, tvrdi ona.

U eurozoni, 13 od 20 zemalja nema nacionalnu kartičnu šemu i umjesto toga se oslanjaju na međunarodne provajdere za digitalna plaćanja.

Jedna opcija plaćanja bi stoga riješila postojeću fragmentaciju u eurozoni i donijela određenu autonomiju od međunarodnih igrača – budući da međunarodne kartične šeme čine 64% svih elektronski pokrenutih transakcija s karticama eurozone, prema ECB-u.

“Što se tiče evropskog suvereniteta i mogućnosti da imate pravo evropsko rješenje u smislu zaštite podataka, u smislu uključivanja u džep, nemamo ništa”, rekao je Martin i dodao da je digitalni euro nešto što bi udruženja potrošača željela vidjeti.

To bi takođe smanjilo zavisnost društva od bankarskog sektora, kažu pristalice digitalne valute.

Gdje su zabrinutosti?

Evropska centralna banka nije jedina zemlja koja razmatra izdavanje CBDC-a. Norveška proučava da li da uvede CBDC, a Velika Britanija je u procesu dizajniranja digitalne funte.

Iako Banka Engleske još nije odlučila hoće li uvesti CBDC, navela je da može omogućiti ljudima da drže između 10.000 i 20.000 funti u svojim digitalnim novčanicima.

U EU, međutim, ograničenje držanja od 3.000 eura već izaziva pometnju među evropskim bankama, koje strahuju da bi visoki limit držanja mogao imati negativan uticaj na bankarske depozite.

Uz prag od 3.000 eura, digitalni euro bi mogao dovesti do odliva do 739 milijardi eura bankarskih depozita u eurozoni, saopštila je Evropska bankarska federacija, pozivajući se na studiju Copenhagen Economics.

Ali niske granice bi otežale korišćenje digitalne valute kao zamjene za bankovni račun za plaćanje stanarine ili primanje plate, tvrde organizacije civilnog društva.

“Smatramo da je prag od 3.000 eura prilično nizak”, rekao je van Eyck, dodajući: “Za nas ograničenja držanja moraju biti zasnovana na metodologiji koja podjednako uzima u obzir potrebu za pristupom javnom novcu i potrebu za očuvanjem finansijske stabilnosti. ”

U očekivanju konačnog zakonodavstva, evropske banke su pozvale na sveobuhvatnu procjenu uticaja troškova infrastrukture i implementacije, kao i potencijalnih efekata digitalnog eura na finansijsku stabilnost i trenutne poslovne modele bankarstva sa stanovništvom.

„Trebalo bi prvo da vidimo da li je ono što već imamo u Evropi dovoljno i da li bi digitalni euro mogao da se zasniva na objektima i tržišnoj infrastrukturi koje već imamo u Evropi“, kaže Apostolos Tomadakis, istraživač u CEPS-ovom trustu mozgova, za Euronews.

Na kraju, ko bi snosio troškove?

Eurosistem – koji se sastoji od ECB i 20 nacionalnih centralnih banaka eurozone – predložio je model kompenzacije za pokrivanje operativnih troškova izdavanja digitalnog eura, prema kojem bi pružaoci platnih usluga i dalje mogli da naplaćuju trgovcima usluge distribucije.

Eurosistem bi snosio i troškove uspostavljanja digitalnog eurosistema i infrastrukture, kao što već radi za proizvodnju novčanica.

Još jedna ključna briga je kako osigurati što je moguće više privatnosti za korisnike, s obzirom da korištenje gotovine ne omogućava praćenje jedne osobe do druge.

“Ono što bismo željeli da vidimo za online verziju je da za manje iznose možete platiti u cjelosti bez praćenja transakcija, ali za veće iznose trebaće vam neke zaštitne mjere kako biste spriječili pranje novca i prevaru”, naglasio je Martin.

Kada bi građani EU mogli pristupiti digitalnom evru?

Predsjednica ECB-a, Kristin Lagard, nedavno je rekla da bi digitalni euro mogao biti dostupan građanima do kraja njenog mandata – iako je priznala da bi to trebalo da bude ubrzan proces.

Lagard je svoj neobnovljivi osmogodišnji mandat započela u novembru 2019, tako da u najboljem slučaju digitalni euro ne bi bio realnost barem do kraja 2027. godine.

„Radimo onoliko koliko možemo na tehničkom dijelu posla, ali će nam biti potreban pravni okvir da idemo naprijed“, napomenula je Lagard, ističući da ECB nije jedina institucija koja radi na ovom projektu.

Države članice i Evropski parlament tek treba da se usaglase o svojim stavovima o tome kako treba koristiti digitalni euro – a onda bi morali da usaglase konačan zakon s Komisijom EU u takozvanim trijalozima.

U međuvremenu, ECB će nastaviti sa tehničkim radom za pripremnu fazu, koja će vjerovatno trajati do novembra 2025. godine.

I tek kada zakonski okvir bude usvojen, guverneri nacionalnih centralnih banaka i šest članova izvršnog odbora ECB odlučiće da li će izdati digitalni euro.

“Bilo da dođe 2027. ili 2028. godine, mislim da nema hitnosti”, rekao je Martin.

„Cilj nije samo da se projekat svede na minimum, a zatim dođe do najnižeg nivoa, već da imamo zaista ambiciozan projekat, jer je to valuta za budućnost“.