“Sunčevo doba” je možda konačno počelo

Rijetko kada se u ljudskoj istoriji jedna tehnologija tako brzo proširila planetom: na početku milenijuma skoro niko nije proizvodio električnu energiju iz sunčevog zračenja. Ali sada su fotonaponske elektrane sveprisutne a globalni kapacitet raste eksponencijalno.

U 15 godina između 2008. i 2023. godine, svjetski kapacitet infrastrukture solarne energije porastao je oko sto puta. Rast bi se mogao nastaviti sličnim tempom ove godine, prema prognozi londonskog energetskog trusta mozgova Ember.

Najupečatljiviji podatak je da se gotovo polovina svih solarnih elektrana u svijetu nalazi u Kini. Azijska supersila igra ključnu ulogu u solarnom bumu: ne samo da se sve više oslanja na solarnu energiju za vlastito snabdijevanje energijom, već takođe opskrbljuje ostatak svijeta fotonaponskim modulima – po nenadmašno niskim cijenama, zahvaljujući ogromnoj podrške vlade. Sniženi troškovi, u kombinaciji sa globalnim klimatskim ciljevima, glavni su pokretači procvata.

Da li smo, a da nijesmo ni slutili, tek nedavno ušli u novu eru, pitaju se Christian Endt, Anja Stehle i Marlies Uken, autori njemačkog magazina Die Ziet.

Cifre su impresivne. Stručnjaci iz Embera procjenjuju da će ove godine proizvodnji planete biti dodato 593 gigavata solarnog kapaciteta širom svijeta. To je skoro hiljadu puta više od proizvodnje najvećeg njemačkog solarnog parka u blizini Lajpciga. U odnosu na prošlu godinu, godišnji dodatni kapacitet povećan je za 29%, a u odnosu na 2021. utrostručen.

„Solarne elektrane donose ogromne količine jeftine energije u svjetske električne mreže“, kaže Euan Graham iz Embera. A revolucija tek počinje: “Mnoge od najsunčanijih zemalja na svijetu do sada su ulagale vrlo malo u solarnu energiju. I dalje postoji ogroman potencijal.”

Pad cijena, rastuća potražnja

Za svoju analizu, Graham i kolege procijenili su zvanične podatke o instalacijama iz 15 najvažnijih solarnih zemalja do jula i ekstrapolirali svoje podatke. Takođe su koristili statistiku kineskih carinskih organa o izvozu solarnih panela. Trenutno se gotovo cijeli svijet oslanja na Kinu za solarnu infrastrukturu. “Pretpostavljamo da je šest mjeseci nakon izvoza postavljeno oko 85% panela.”

Rezultat: dinamičan rast.

Takav brz rast moguć je samo zato što su troškovi proizvodnje tako naglo pali. To je takođe rezultat takozvane ekonomije obima: što je veći broj jedinica, to je proizvodni trošak po jedinici jeftiniji.

Jeftinije cijene, zauzvrat, stvaraju potražnju — a potražnja nikada nije bila veća. Prema Fraunhofer institutu ISE, cijena fotonaponske elektrane pala je čak 70% od 2006. godine. Rezultat: dinamičan rast. Nedavno se količina solarne energije proizvedene širom svijeta udvostručila svake tri godine. Prema trenutnoj stopi rasta, solarna energija mogla bi pokriti 64% svjetske potražnje za samo 18 godina.

Underdog priča

U prošlosti su stručnjaci drastično potcjenjivali solarnu energiju. Početkom 2022. godine Međunarodna agencija za energetiku objavila (IEA) objavila je prognozu koja predviđa povećanje od 232 gigavata u svijetu za 2024. Takvo predviđanje je već premašeno u prvoj polovini ove godine, a do kraja 2024. povećanje će vjerovatno biti duplo veće.

Ali vrijedi zapamtiti da više solarne ne znači nužno i manje fosilne energije: „Nema sumnje da solarna energija ima nevjerovatan zamah“, kaže Otmar Edenhofer, direktor i glavni ekonomista Potsdamskog instituta za istraživanje uticaja klime. “Ali sve dok nemamo cijene CO2 da potisnemo fosilna goriva iz lanca snabdijevanja, nećemo imati solarnu revoluciju.”

Energetski stručnjaci poput Simone Tagliapietra iz briselskog trusta mozgova Bruegel smatraju da će trebati još najmanje 10 godina prije nego što obnovljivi izvori energije postanu trajna i strukturalna osnova našeg unosa energije. Nafta, gas i ugalj su i dalje lideri — solarna energija je doprinijela samo 1% globalne proizvodnje energije prošle godine. Eksponencijalni rast nikada ne može trajati vječno, u nekom trenutku se svaka kriva izravnava.

Ali rijetko koji stručnjak za energetiku misli da je ova tačka neizbežna za solarnu energiju. „Solarni moduli su jeftini i nastaviće da padaju sa cijenom“, očekujeHanns Koenig iz konsultantske kuće Aurora Energy Research. Indija i druge zemlje takođe ulaze na tržište kako bi se osamostalile od Kine i uspostavile vlastitu proizvodnju.

Efikasno, ali dugotrajno

Ali postoji fundamentalni problem: sunce ne sija uvijek kada i gdje je struja potrebna. To je razlog zašto takozvani sistemski troškovi rastu kada se oslanjamo na solarnu energiju. Takvi troškovi uključuju elektrane koje isporučuju električnu energiju kada sunce ne sija — i koje se moraju skupo pretvoriti u vodonik ili čak izgraditi od nule. Ili velike dalekovode koji usmjeravaju solarnu energiju tamo gdje je potrebna.

Australija, na primjer, trenutno planira najveću solarnu farmu na svijetu i želi da snabdijeva Singapur zelenom strujom putem podvodnog kabla dugog hiljadama kilometara, koji će ga koristiti za zadovoljavanje svojih potreba za električnom energijom.

Svi ovi projekti su skupi, dugotrajni i nepopularni kod građana. “Solarna energija je već konkurentna u smislu troškova proizvodnje, ali je skupo integrisati je u trenutnu, glomaznu mrežu”, kaže energetski stručnjak Tagliapietra iz Bruegela.

Solarna energija se takođe može skladištiti u baterijama dok ne bude potrebna, a cijene baterija padaju brzinom sličnom onima za solarne module. Suprotno tome, potrošnja energije se može prilagoditi sunčanim satima, ali to zahtijeva cjenovne poticaje za potrošače.

Na tržištu energije, struja je sada često vrlo jeftina ili čak besplatna u podne, ali krajnji korisnici obično plaćaju fiksnu cijenu po kilovat satu. Sistem se polako prilagođava, a sljedeće godine u Njemačkoj će biti uvedene fleksibilne tarife električne energije. Ipak, proći će neko vrijeme dok se građani i kompanije ne prilagode tome.

Energija s krova

Primjer Pakistana pokazuje kako solarna energija revolucionira tržište. Tu je potrošnja električne energije pala 10% u roku od dvije godine, dok je privreda nastavila rasti. Za ekonomiste je to nezamislivo. Ali to se događa, i to iz jednostavnog razloga: sve veći udio električne energije u Pakistanu više ne teče kroz mrežu, već dolazi direktno sa krovova.

Pakistan je sada treći najveći svjetski uvoznik kineskih solarnih modula – što je posljedica energetske krize 2022. godine. “Vlade širom svijeta shvataju da ulaganje u solarnu energiju čini njihovu opskrbu energijom sigurnijom”, kaže energetski stručnjak Rupert Way sa Instituta za novo ekonomsko razmišljanje na Univerzitetu Oksford.

Promjena ravnoteže snaga

Događaji poput onih koje vidimo u Pakistanu ili Indiji pokazuju da bi prelazak na solarnu energiju takođe mogao promijeniti geopolitički odnos snaga. Ne odmah, naravno, kaže Rainer Quitzow, koji istražuje geopolitičke posljedice energetske i industrijske transformacije u Helmholtz centru u Potsdamu. Ističe da će zemlje izvoznice nafte i gasa nastaviti da dobro zarađuju i narednih godina. “Ali dugoročno, prelazak na solarnu energiju i vjetar mogao bi promijeniti ravnotežu snaga.”

Odjednom su na političkoj mapi zemlje poput Alžira, Meksika i Kolumbije jer su potencijalni proizvođači zelenog vodonika. Oni koji mogu prikupiti puno sunčeve energije mogu je skladištiti kao vodonik i slati je širom svijeta, na primjer u Evropu.

“Suština je da će biti više konkurencije, jer će biti više zemalja koje proizvode zeleni vodonik nego što ima zemalja koje izvoze naftu i gas,” kaže Quitzow, “a industrijske lokacije se pomiču: dalje od regija u kojima je malo zelene energije se proizvodi.” To se, nažalost, odnosi i na Njemačku.

Kina će biti ključna

Već postaje jasno da će SAD i Kina predvoditi promjenu. Vašington je prije mnogo godina uspio postati nezavisan od uvoza energije oslanjajući se na proizvodnju gasa u zemlji. I malo je vjerovatno da će se to promijeniti u svijetu bez fosila: “Kina i SAD imaju dovoljno prostora za vjetroelektrane i solarne elektrane i moći će se snabdjeti energijom”, kaže Quitzow. Evropa (a posebno njena industrijska snaga, Njemačka) moraće da odluči koje industrijske sektore želi da zadrži aktivnim i da uloži mnogo novca da im pomogne u tranziciji.

Ponovo će Kina — najvažniji proizvođač solarnih modula i najveći izvoznik — igrati ključnu ulogu u ovoj preorijentaciji. Budući da je autoritarni režim često kritikovan, bilo zbog kršenja ljudskih prava ili zbog nelojalne konkurencije, mnogi su zabrinuti da se previše oslanjaju na kinesku tehnologiju.

Ekspert za energetiku Rupert Way, međutim, poziva na pragmatičan pristup, nadajući se da će u srednjoročnom periodu sve više zemalja početi proizvoditi module po niskoj cijeni: „Što je još gore: instalirati solarni modul iz Kine svakih 20 godina, ili trajno zavisi od uvoza nafte i gasa iz Rusije i drugih autokratski upravljanih regiona?”

Naslovna fotografija: Zbynek Burival, Unsplash